Beduin ju želio otkupiti za dvije deve!

Često je prati epitet osebujne, a ona je samo posebna, drukčija, svoja. Čak i izgledom, jer riđokose osobe čine manje od dva posto svjetske populacije. Kao mladu crvenokosu djevojku, Silvijanu Dražović je jedan beduin želio otkupiti za čak dvije deve!

- Tata me sa 17 godina poslao na krstarenje kruzerom po Mediteranu. Na piramidama me upoznao jedan beduin i nudio je kapetanu broda dvije deve da me otkupi, što je te 1967. bilo pravo bogatstvo, otkriva tek jednu od svojih dogodovština ova zadarska umjetnica koja je baš na tom krstarenju upoznala bračni par Nevenku i Duška Beninija, osnivače poznatog zadarskog ateljea Beninijevih.

Građanka svijeta

Genima je, kaže, vezana za Zadar, ali je građanka svijeta u koji je otišla vrlo mlada jer studirala je u talijanskoj Pisi čak četiri strana jezika.

- Cijela očeva plaća odlazila je na mene, a ja sam željela znati što više jezika, čak i mandarinski da mogu jednom vidjeti Kinu, kaže Silvijana i savjetuje svima mladima da uče strane jezike jer im to znanje može samo koristiti. Dok je studirala u Pisi radila je u jednom butiku s odjećom i parfemima da zaradi za školovanje.

Kratko je radila kao lutkarica u zadarskom Kazalištu lutaka u vrijeme velikana hrvatskog lutkarstva Branka Stojakovića. Bila je i turistički vodič u Atlasu, imala svoju cvjećarnicu i galeriju.

Uvijek je bila znatiželjna i, kako kaže, inficirana putovanjima. I dan danas uči jezike, ali na način da svakog dana nauči barem tri riječi nekog jezika, a u zadnje vrijeme tri pojma.

- Baš noćas sam proučavala obred kane u arapskim zemljama, oslikavanje kanom koje u tom svijetu ima veliku simboliku. Noću mi dolaze razne slike, ne daju mi spavati. Proučavala sam, naprimjer, cipele japanskih gejša. Te drvene gete mekada su imale zvončiće da se čuje kad gejša prolazi. Zanima me sve što se izrađuje rukama, pa sam tako sama napravila malenu knjižicu za unuku s više od sto pitanja, kaže zadarska umjetnica. Od malih nogu bila je transformist, stalno je htjela mijenjati stvari, sve što bi dohvatila pod njenim rukama poprimilo bi novi oblik. Tako bi crne cipele lakirala u crvene, dokoljenke bi odrezala i prepravila ih u sokne, u sobi je svakog mjeseca mijenjala stvari, raspored, samo da bude novo, drukčije.

Homo faber, homo ludens

- Svijet je beskrajno velik, a ljudi su čudo na svijetu, kaže i nastavlja u filozofskom tonu da je Zadar samo mjesto njenog boravka, a nije mjesto njene duše.

- Svakog dana ja putujem kroz knjige i zanimljivosti. Ljudi danas imaju neke druge interese. Samo od rijetkih osoba mogu naučiti nešto novo što druženja čini običnim, kaže Silvijana i dodaje da je “homo faber – homo ludens”, što znači da je rođena s radnom disciplinom, ali i igrom i zabavom.

- Moj kreativni dio mozga veoma je dinamičan, sklon mijenama, znatiželjan i hrabro riskira da bude neshvaćen. Volim svijet koji priča i inspirira, velike filmove i kazališne predstave, velike muzeje i galerije. Volim talentirane, izvrsne ljude. U mojim velikim godinama zaokuplja me misao o nekom postapokaliptičnom vremenu i žalim što tada neću biti prisutna, jer mislim da čovjek mora krenuti ispočetka. Radovala bi me elita sa SteamPunk ikonografijom, estetikom, zanimalo bi me sve novo i rijetko, a time i dragocjeno. Umorila me naša civilizacija, politika, glad, prosječnost..., kazuje nam ova žena kojoj je važna estetika, koja oduvijek primjećuje ljepotu oko sebe, ali i nedostatke.

Zabranila bi kratke hlače

- Muškarci, u primjerice, turskim serijama uvijek imaju lijepe mekane sakoiće, s umetnutim šarenim rupčićima u lijevom gornjem džepu, imaju uske hlače, ne nose čarape. Odjeveni su bolje nego mnogi na Red carpetu. Kod nas nitko nema čiste cipele, a svi hodaju u kratkim hlačama koje bih zabranila, osim po dvorištu, komentira i naglašava da kuhanje nikad nije bilo nešto što ju je označavalo, ali je gastronomija jako zanima, a najviše oblikovanje slastica.

Zanima je jako i unutrašnja arhitektura, industrijski dizajn, kostimografija, svakako slikanje i u zadnje vrijeme pisanje kratkih priča.

- Zadnje što pišem kratke su ljubavne priče o muškarcu koji tetovira svoju ljubavnicu i kroz tetovaže priča priče o ljubavi, kaže Silvijana, žena koja i danas ne posustaje, bori se za svoje mjesto i nikad ni zbog čega ne radi ustupke.