Kulturne solane koje njeguju, čuvaju i promoviraju duh mjesta i zajednice

Udruga “Teatar od soli” postoji da bi održali i kreativno regulirali dnevni unos soli koji je neophodan za život, a iznosi 5 grama što je ekvivalent 15-minutnog bavljenja teatrom dnevno. Teatar je također neophodan za život.

Iza Teatra od soli sa sjedištem u Tkonu stoje tri revne solarice, tj. sakupljačice soli: Draga, Nadia i Ana Dalbello koja još ima i funkciju predsjednice jer, kako ona kaže, netko i to mora.

Pokretač im je vjetar      

Svaka od njih ima drugačiju radnu i životnu prtljagu u kojoj se nalaze elementi za sjajnu kombinaciju koja drži i čuva Udrugu.

- Elementi dolaze iz umjetničkog, kulturnog, poduzetničkog, institucionalnog, izvaninstitucionalnog, civilnog i neprofitnog miljea. Učenje, spremnost na učenje i brza upotreba istog su jedna od osobina koje krase sve tri, bez obzira na razlike u godinama. A, s obzirom da smo na otoku, energiju nam daje sunce, pokretač nam je vjetar, a sirovina more, započinje Ana koju je na osnivanje Udruge potaknulo raznovrsno radno iskustvo.

Diplomirani je teatrolog po struci, radila je četiri godine u Trstu s kazališnom grupom u kojoj su glumci osobe sa statusom psihijatrijskih bolesnika, radila je u HNK i GKM u Splitu, vodila dramske radionice s raznim polaznicima...

- Za vrijeme studiranja upisala sam i glazbenu školu “Ivan Illich” i počela svirati saksofon. Pohađala sam radionice suvremenog plesa, surađivala s interdisciplinarnom umjetnicom iz Kaštela, slikaricom Natašom Pavlov. Družeći se s ljudima koji koriste razne tehnike u kazalištu upijala sam elemente koji su mi bili zanimljivi, na kraju svake radionice imala sam viziju kako bih pokrenula nešto svoje, udrugu u kojoj ćemo zajedno poticati, mijenjati, stvarati, kazuje Ana i ističe da se vodi izrekom: “Budimo realni, tražimo nemoguće.”

Kuhinja i teatar

Ako smo mi svi glumci na ovoj suludoj svjetskoj pozornici i igramo različite uloge, ovisno o “životnim predstavama”, dodala bi i da je radila i u kuhinji, koja je po načinu procesa rada, jako slična procesu stvaranja izvedbe.

- Važnost pripreme je od ključne važnosti. Imati sve što vam je potrebno prije početka kuhanja je formula uspješnog vođenja gastronomije, isto kao i uspješnog vođenja scenske izvedbe. Htjela sam stvoriti mjesto i situacije u kojoj bi iskombinirala svoje radno iskustvo s podnebljem iz kojeg dolazimo, htjela sam stvoriti jednu finu, humano-poetičnu izvedbenu strukturu u kojoj glavnu ulogu imaju pojedinci, svi koji se žele izraziti, čuti i vidjeti. Ljude oko sebe koji žele isto što i ja jer to i je bit udruga, da zajedno potičemo, mijenjamo, kazuje Ana.

U skladu s tim,cilj im je stvoriti kulturne solane koje će njegovati, čuvati i promovirati duh mjesta i njegove zajednice. Zajednici pružaju neformalnu edukaciju koja doprinosi većoj kvaliteti života.

- Kreativnim sadržajima reinterpretiramo mjesto boravka i ulogu koju zajednica ima u mjestu. Naš pristup je interdisciplinaran jer integriramo kulturu i način na koji se ta kultura živi, odnosno ne živi, a trebala bi. Kao da smo svi pomalo zaboravili da je korijen riječi kultura riječ njegovati, oplemenjivati, obrađivati. Želimo u lokalnoj zajednici stvoriti kulturne situacije koje će razviti, unaprijediti i promijeniti kontekst i atmosferu mjesta. Počeli smo od Tkona, pa otok pa drugi otok pa prešli na kopno, u Biograd … Evo upravo u budući projekt uključujemo i područje Benkovca, a možda dođemo i do Zadra, Šibenika. Vidjet ćemo, najavljuje Ana.

Rad s djecom

A sol je poveznica s Mediteranom, za duge plovidbe valjalo je posoliti namirnice kako bi se sačuvale. Mudraci su savjetovali da se bijela sol čuva za crne dane i sol je postala znamenom mudrosti.

- Sakupljače soli uspoređivali su i s mornarima i s ratarima. Kada je morska voda toliko prezasićena da se sol taloži na dnu bazena znači da smo u posljednjoj fazi dobivanja soli. Zasićenost u moru, zasićenost u ljudima, taložimo toliko toga dragocjenoga i onoga što bismo izbacili iz sebe, a ne znamo ni kako ni gdje, a ni s kime. Zato je tu Teatar od soli, ističe Ana.

Rade s najiskrenijim članovima društva, tj. djecom. Njihove ideje, pokreti, riječi, fraze postaju elementi izvedbe, oni su i umjetnici i govornici i filozofi i pjevači i šaptači.

- Oni idu na Mjesec po kamenje za suhozid, mijenjaju školski sustav, meditiraju, otkrivaju kita u Pašmanskom kanalu, recitiraju o važnosti disanja i o važnosti izgovorene riječi, pozivaju publiku da pjeva s njima, nude im kitice cvijeća, brišu granice publike i izvođača. Rade sve one predradnje koje imaju “ozbiljnu” terminologiju: zagrijavaju tijelo, glas, svjesno gledaju u druge otvorenih očiju, svoje strahove postepeno skrivaju, pa ih otkrivaju, pokazuju empatiju i ekspresivnost koju zajedno njegujemo, obogaćujemo i pokazujemo. Naše izvedbe su interaktivnog karaktera, s jasnom porukom koja može biti verbalna ili u pokretu. Radimo, tj. igramo se s tijelima koja su različita, neka tiša, neka glasnija, svako tijelo ima svoju glazbu, svaka glazba ima svoju melodiju, svaka melodija svog izvođača. Stvaramo ugodnu radno-kreativnu atmosferu u kojoj nema koncepta “točnog i pogrešnog”, sve uzimamo u obzir jer u svakom djetetu krije se izvor radosti stvaranja, tumači Ana.

Otočki običaji

Napravili su predstave u Tkonu s djecom predškolske i školske dobi: Samo moru virujen, U zdravom tijelu zdrav duh, Da je meni košulja od zlata, Neobična obitelj, trenutno su u završnim probama s dvjema novim predstavama. tj. izvedbama.

S Udrugom žena “Luzor” iz Preka realizirali su 16. otočku besidu u kojoj su uključili i djecu školske dobi.

- Pokazali smo koliko je važno očuvati stare otočke običaje i način kako starije generacije žive te običaje koje pokušavaju prenijeti na mlade ljude i kako ti mladi ljudi to prihvaćaju stvarajući neki novi stil koji je nekad ironičan, nekad ozbiljan, ali u sebi krije želju i potrebu za poznavanjem svoje baštine, kazuje Ana.

Surađivali su na Zadnjoj postaji, pasionskom oratoriju prof. Ive Nižića s mješovitim pjevačkim zborom Condura Croatica.

U psihijatrijskoj bolnici Ugljan realizirali su predstavu “Let” povodom obilježavanja Dana mentalnog zdravlja. Izvođači su osobe koje trenutno borave u bolnici i imaju dijagnoze, ali također imaju i senzibilitet, poetičnost i potrebu da se izraze.

- U suradnji s radnim terapeutima koji su me upoznali s njihovim stanjima, polako smo gradili povjerenje i prostor u kojem smo pronašli zajednički jezik. Slušanje je ovdje jako važno, kao i prisutnost tišine koja nekad ima više značenja nego jedna izgovorena rečenica. I ovdje su izvođači autori teksta, koristili smo slične metode kao i u radu s djecom, samo je naglasak na psiho-motoričkom stanju osobe koja je svojim “govorom” tijela nudila druge mogućnosti izražavanja. “Nećemo lijekove, hoćemo pažnju i janje na ražnju,” udarna je fraza iz izvedbe s kojom smo htjeli progovoriti o važnosti i potrebi slušanja i razumijevanja onoga što se i kako se želi reći, kaže Ana.

Noć tvrđava

Trenutno pripremaju novu predstavu “U oblacima” koju će izvesti 5. lipnja na Odjelu psihologije Sveučilišta u Zadru. Surađuju s Gradskom knjižnicom Biograd na Moru, unutar koje rade dramske radionice s djecom školske dobi, s njima su realizirali predstavu Riječi, riječi, riječi.

U suradnji s Udrugom Bacači sjenki, međunarodnom umjetničkom i proizvodnom platformom za interdisciplinarnu suradnju,

stvaralaštvo te promišljanje intermedijalnih umjetnosti, organizirali su Filmski labirint u Tkonu. Zatim, ciklus informacijskog opismenjavanja odraslih osoba starijih od 54 godine preko zabavno-filmskih edukacija.

Paralelno s predstavom “U oblacima” pripremaju dvije scenske izvedbe s djecom u Tkonu, 9.6, “U potrazi za kamenom” i “Novo doba škole”. Velika im je radost i to što će sudjelovati na ovogodišnjem Međunarodnom dječjem festivalu u Šibeniku u radioničkom programu.

Uključili su se u Noć tvrđava, izvrstan projekt koji otvara velik broj drugih mogućnosti.

- Nadamo se da će i drugi to isto prepoznati pogotovo jedinice lokalne samouprave i turističke zajednice kao razvoj novih kulturnih turističkih sadržaja, udruge koje se bave očuvanjem. Za nas to nije samo gomila nekog kamenja ili zid. Tu je priča koju kamen priča. To nije samo da znam te puste podatke o tom zidu kao čiste informacije koje dobiješ preko googla ili neke druge tražilice. Kad ti dođeš do njega i postaviš pitanje onda to postaje i tvoja priča, a povijest je samo dio nje, objašnjava Ana.

Teatar od soli kao udruga otvorena je za suradnju s drugim udrugama, ljudima koji se žele uključiti u rad kao volonteri, članovi, podržavajući članovi.

- Kod nas se ni jedna dobra ideja ne odbacuje, tako da redovno pratimo natječaje na koje se i javljamo jer na žalost uvijek je to stvar mogućnosti. Vjerujte nam, sve udruge trebaju imati nekog kao našu Nadiu. Ona kod nas sve ideje prevede u funkcionalnost, logistiku, tablice, a da se mi bolje snađemo, upotrijebi i boje, zaključuje Ana i poziva i ovim putem fizičke i pravne osobe koje su na bilo koji način voljne poduprijeti njihov rad.