Niti jedan hrvatski grad nije spreman za nuklearnu katastrofu!

Ratu u Ukrajini ni nakon pola godine ne vidi se kraja, štoviše posljedice ovoga sukoba, izazvanog ruskom agresijom na susjednu državu, samo se produbljuju. Osim sve teže ekonomske budućnosti, građani Europske unije zabrinuti su i za sigurnosnu situaciju.

O aspektu trenutačne globalne sigurnosti, posebice u državama EU, pa tako i Hrvatskoj, te spremnosti zaštite stanovništva u slučaju nuklearnog incidenta ili druge ugroze, razgovarali smo sa Zadraninom Pavlom Kalinićem, hrvatskim stručnjakom za sigurnost i međunarodne odnose, koji je bio dugogodišnji pročelnik zagrebačkog Ureda za upravljanje hitnim situacijama tijekom Bandićeva mandata.

Europa bez sigurnosne politike

Kako ocjenjujete trenutačnu sigurnosnu situaciju u Europi, pa onda i u Hrvatskoj, s obzirom na rat u Ukrajini?

- Europa nema svoju sigurnosnu politiku jer glavnu riječ u NATO-u ne vodi Europska unija nego Sjedinjene Države koje kroz taj vojni savez provode sigurnosnu politiku u skladu sa svojim interesima. Kako to izgleda najbolje vidimo u ratu u Ukrajini kojemu se ni nakon pola godine ne nazire kraj jer ni jedna od zaraćenih strana nije zainteresirana za njegov svršetak. SAD s ovim ratom opet preuzima potpunu kontrolu nad Europom, posebno nad Njemačkom koja se u cijeloj situaciji s kancelarom Scholzom na čelu, blago rečeno, nije snašla. Većina dokumenata koji su svojevremeno iscurili iz Wikileaksa tijekom te afere, govori o američkim pokušajima da prekine osovinu Berlin – Moskva. Ovo što se trenutačno događa vezano uz rat u Ukrajini je zapravo kraj dosadašnje vojno-političko-gospodarske strukture svijeta. Može se čak govoriti i o kraju globalizacije. Iracionalno je da Europa Rusiji uvodi sankcije, a istovremeno od nje uvozi plin i ostale sirovine. Na to je Europa prisiljena jer nije stekla svoju političku, gospodarsku i energetsku neovisnost, zbog čega ne može donositi odluke u vlastitom interesu.

pavle kalinic

Z T

Mogu li sankcije Rusiji, kao i proturusko ozračje koje vlada u dijelu europske javnosti i medija, ugroziti sigurnost državljana EU, na način da budu izloženi mogućim terorističkim napadima određenih ekstremnih skupina ili grupacija iz Ruske federacije?

- Sankcije će Europu ugroziti u prvome redu gospodarsko-energetski, a da li će biti terorizma to uvijek ovisi o više strana, a ne samo o jednoj. U Rusiji nema ekstremnih skupina koje nisu pod kontrolom, a državni terorizam usmjeren je uglavnom prema pojedincima, ide se na pojedinačnu likvidaciju. Masovnom terorizmu države pribjegavaju ako su stjerane u kut ili ako masovnim terorizmom žele postići određeni politički cilj. Treba naglasiti da Rusija u aktualnom trenutku nije sama, što se često pogrešno naglašava, jer su uz nju praktički dvije najmnogoljudnije zemlje svijeta Kina i Indija. Protiv Rusije su poglavito EU i SAD, tzv. zapadni svijet.

Upotreba nuklearnog oružja nije isključena

Je li nuklearni sukob doista realan, ili je ovo oružje samo sredstvo prijetnji i ucjena, bez stvarne namjere bilo koje od strana da bude upotrijebljeno?

- Po količini nuklearnog arsenala Rusija je odmah uz SAD-a, dakle među devet država koje raspolažu nuklearnim oružjem. Kad bi bilo kojoj od nuklearnih sila bio ugrožen opstanak uvijek postoji mogućnost da bi upotrijebila nuklearno oružje. I u slučaju rata u Ukrajini, ukoliko bi došlo do eskalacije sukoba, upotreba taktičkog nuklearnog oružja nije isključena.

U slučaju nuklearnog incidenta, a vezano uz situaciju oko ukrajinske NE Zaporižja, kakva je spremnost hrvatskih gradova u zaštiti stanovništva? Koliko su uopće hrvatska država, ali i jedinice lokalne samouprave pripremljene za prirodne i ostale katastrofe?

- Nikako nisu pripremljene. Ni u jednom hrvatskom gradu, uključujući Zagreb, nema nikakve spremnosti na zaštitu stanovništva od eventualne nuklearne opasnosti. Da biste preživjeli nuklearni napad ili nuklearnu katastrofu morate imati atomska skloništa koja trebaju imati filtre kojih nema, maske kojih nema, velike količine rezervi hrane i vode kojih nema i svega ostaloga potrebnog za preživljavanje jedne takve situacije, najvjerojatnije nekoliko mjeseci. Za vrijeme covid krize u Hrvatskoj je objelodanjeno da je zaliha hrane bilo za 28 dana, a u svakoj uređenoj državi zaliha bi trebalo biti za četiri godine. Država koja nije ratovala u posljednjih 150 godina – Švicarska, ima mjesta u atomskim skloništima za svakog svog građanina, isto kao i potrebnih zaliha.

U bivšoj Jugoslaviji gradila su se atomska skloništa, kojih ni tada nije bilo dovoljno. Prilikom donošenja posljednjeg Zakona o civilnoj zaštiti više nije bila obveza gradnje skloništa, kao ni obveza održavanja postojećih. Skloništa se uopće ne spominju. Danas se grade podzemne garaže, a ne skloništa, iako bi se i te garaže s preinakama mogle prenamijeniti u atomska skloništa u slučaju potrebe, ali to nažalost nigdje u Hrvatskoj nije napravljeno.

Što se tiče nuklearnih incidenata, katastrofa u nuklearki u Černobilu dogodila se 1986. zbog greške, spletom nesretnih okolnosti, a u Ukrajini se sada radi o ratnim aktivnostima. Informacije o tome što se događa oko NE Zaporižja su konfuzne. Rusi su zauzeli nuklearku kojom i dalje upravljaju Ukrajinci pod njihovom kontrolom, ali ruska vojska sigurno ne granatira sama sebe. U svakom ratu postoje dezinformacije pa bi se teško moglo sa sigurnošću zaključiti što se tamo događa.

Hrvatska bez protuzračne obrane

Je li pad bespilotne letjelice na Zagreb u ožujku pokazao potpunu neučinkovitost tzv. NATO-ovog sigurnosnog kišobrana?

- Bespilotna letjelica je došla s područja koje su kontrolirali Ukrajinci i koristila ju je ukrajinska vojska. Kod nas je nastala afera jer su se davale proturječne informacije, posebno o tome da je letjelica nosila bombu. Bombe nije bilo jer je takva letjelica nije ni mogla nositi. Taj je incident pokazao da u Hrvatskoj ne funkcionira sustav protuzračne obrane, ali ni NATO obrana jer nije bilo nikakve reakcije, ni u Mađarskoj ni u Rumunjskoj. To je isto kao kad je jedan hrvatski ministar rekao da vojni rok u Hrvatskoj nije ukinut nego zamrznut, pa je tako i NATO-ova obrana, očito, kao i hrvatska protuzračna obrana, zamrznuta. Nedavno “naganjanje” ruskih i američkih brodova u Jadranu također je pokazalo da je, što se Hrvatske tiče, od ratne mornarice ostala samo klapa HRM.

Je li Hrvatska u većoj “nemilosti” Rusije i Putina, od nekih drugih država koje Ukrajini iskazuju manju podršku nego Hrvatska, i kako u tome svjetlu vidite situaciju sa zarobljenim Hrvatom kojemu prijeti najteža kazna?

- U gospodarskom pogledu, vezano uz rat u Ukrajini, Hrvatska je nebitna. Kad je Njemačka prehlađena ili zakašlje, mi dobijemo upalu pluća. Rat financira EU i to odgovara SAD-u, poglavito njihovom izvozu. S druge strane, natezanje oko Tajvana jedan je od načina da se postigne dodatno sufinanciranje američkog gospodarstva jer ne treba zaboraviti da su SAD najzaduženija zemlja na svijetu, kao i to da neke države već traže da se roba plaća u drugim valutama, a ne u američkim dolarima, a američka globalna prevlast leži upravo u dolarima kao svjetskom platežnom sredstvu. Inače, rat u Ukrajini nije jedina globalna kriza koja prijeti eskalacijom.

Što se tiče zarobljenog hrvatskog državljanina, trenutačni odnosi Hrvatske i Rusije zasigurno ne pomažu i teško je uspješno intervenirati u tom slučaju, što ne znači da ne treba pokušavati i da se već nije pokušalo i privatnim linijama...