Prizivni sud smatra kako je prvostupanjski sud pravilno i osnovano odbacio zahtjev osuđenika za obnovu kaznenog postupka, uz valjano obrazloženje da S. R. u svom prijedlogu ne iznosi nove činjenice niti podnosi nove dokaze koji bi bili prikladni da prouzroče oslobođenje od optužbe ili osudi po blažem zakonu.
To se odnosi i na nalaz bolnice kojim S. R. pokušava osporiti svoje očinstvo nad žrtvom, ističe apelacijski sud.
VKS je precizirao kako je prvostupanjski sud već ranije donio meritornu odbijajuću odluku po takvom zahtjevu optuženika koja je potvrđena odlukom višeg suda jer rezultati biološkog vještačenja potvrđuju da su G. R. i S. R. roditelji zlostavljane kćeri sa 99,9 posto vjerojatnosti te da su s istim postotkom vjerojatnosti osuđenik i njegova višestruko silovana kćer roditelji jednog djeteta.
Tijekom dokaznog postupka utvrđeno je da je S. R. svoju kćerku počeo zlostavljati dok je ona imala 12 godina, što je nastavio činiti idućih 16 godina, a tijekom kojih ju je na dnevnoj bazi silovao čak 1550 puta.
Prema pisanju medija, zlostavljana djevojčica je s ocem zlostavljačem dobila dijete, a u dobi od 15 godina pokušala je samoubojstvo.
Silovao i suprugu te svakodnevno tukao djecu
Osim nje, S. R. zlostavljao je i svoju suprugu i petero djece koja su, kako je rečeno tijekom izricanja presude, svakodnevno trpjela njegove vrijeđanja i fizička zlostavljanja.
Osim zbog spolnog iskorištavanja i zlostavljanja djece, S. R. je osuđen i za silovanje supruge koja je 1996. godine s djecom pokušala odseliti od nasilnika, no to joj nije uspjelo.
Mediji su izvijestili da je zlostavljana supruga pomoć potražila u Centru za socijalnu skrb gdje su joj rekli da "ne žele imati posla s tim luđakom".
Psihijatrijsko vještačenje pokazalo je da je S. R. ubrojiva osoba s poremećajem ličnosti, a osim izdržavanja zatvorske kazne, određena mu je i sigurnosna mjera psihosocijalnog tretmana.
Također je utvrđeno da tijekom počinjenja svih kaznenih djela nije imao ni najmanju grižnju savjesti te da zanemaruje društvene norme i ne prihvaća odgovornost za svoja djela. (Hina)
