Razgovarali smo s Franom Brajkovićem predsjednikom Mjesnog odbora Poluotok o tome što bi trebalo napraviti kako bi grad zimi oživio, djelovanju Mjesnog odbora i (ne)aktivnosti mlađe generacije u politici i inače…
Što se bitno promijenilo u djelovanju Mjesnog odbora Poluotok, odnosno Stari Grad, od kad ste vi predsjednik i ima li uopće smisla postojanje odbora na ovakav način?
-Po mom mišljenju je sam naziv odbora trivijalna stvar, nije dakle bitno kako će se što zvati, nego kako ćemo živjeti, pitali ste me imaju li mjesni odbori uopće smisla? Mislim da nemaju u ovakvoj konstelaciji, jer je nama u statutu mjesnih odbora i Gradskog vijeća zapravo zabranjeno biti na razini mjesnog odbora i na razini Gradskog vijeća. Kako mjesni odbori u principu u Gradu Zadru ne mogu biti ništa drugo osim da budu savjetodavno tijelo i kako su nam budžeti tragično mali, a uz to ne možemo izvesti nikakve radove koje će biti na korist građana, mislim da to sve skupa nema smisla. Nama je budžet eventualno 5.000 kuna godišnje, a ne možemo ni vlastite prostorije urediti jer su vlasništvo Grada Zadra, dakle nema nikakve jasne konstelacije. Kad bi Gradsko vijeće pokazalo interes za problematiku mjesnih odbora, barem jednom u mandatu, pa kad bi se okupili svi predstavnici odbora, možda bi se nešto i postiglo. Ovako, kako mi ne smijemo sudjelovati niti u Gradskom vijeću, što bi po meni trebalo biti logično, jer mi znamo probleme u gradskim četvrtima, od toga nema ništa. Sve što bi mi htjeli eventualno napraviti mora vam odobriti Grad. Tada se opet upleće politika u priču, jer ukoliko nisi u vladajućoj stranci na vidjelo izlazi parola “Ili si s nama ili si protiv nas”. Tada se svi predloženi projekti maksimalno razvlače kako se ne bi nešto realiziralo, a dobru ideju koju ste vi predložili, na kraju isti ti vladajući predstave kao svoju. Kada sam 2019. godine kao neovisni kandidat ušao u sve ovo skupa, htio sam poslati impuls kako nas ima i onih koji razmišljaju svojom glavom, a mislim da nas u Zadru, bez obzira na sve ima, popriličan broj.
Promašena priča o 500 kuna
Ukoliko će se nastaviti birati vijeća mjesnih odbora mislim da je nužno za promjenu sjesti s ljudima koji predstavljaju mjesne odbore. Mislim da je priča o 500 kuna koju bi mi trebali dobivati kao naknadu za troškove potpuno promašena, a ionako smo je se odrekli. Stvar je u tome da bi bilo bolje staviti cijeli godišnji iznos na račun odbora pa neka se nešto konkretno napravi. Sve je stvar karaktera, jer ako će netko raditi, radit će sa i bez 500 kuna. Taj iznos ga sigurno neće motivirati za rad, jer naglašavam da mi svi radimo volonterski.
U mjesnim odborima izvan grada ipak se nešto događa i ljudima odbori služe kao mjesto okupljanja, pa tako mogu baciti šah i sl. Koliko je takvo što moguće organizirati na Poluotoku posebice za stariju populaciju?
-Ma meni je oduvijek ta priča kako na Poluotoku nema nikoga i kako je sve mrtvo išla na živce. To je jedna krinka, i pod navodnike, pila naopako okrenuta, kazalo se pustit ćemo grad da miruje, pa ćemo ga poslije rasprodati. Istina jest da je prije bilo više ljudi na Poluotoku, ali ima ih i dan danas. Što se tiče prostora, skupina iz UNESCO-a za upravljanje starom gradskom jezgrom, a koju predstavljam, upravo inzistira na prostorima u staroj gradskoj jezgri u kojima će se moći družiti i starija i mlađa populacija. Mi takvog prostora u gradu još nemamo. To bi mogao biti prostor Mjesnog odbora i mi smo već u nekoliko navrata išli kod dotične pročelnice, i dobili smo obećanje kako će se prostorije urediti kao jedna multimedijska dvorana u izložbenoj funkciji, koja bi zadovoljila potrebe barem u nekoj mjeri. Međutim to se već godinama razlvači i uvijek kažu da će napraviti, a na kraju ne naprave ništa. Napravili smo dobar plan, čak smo s udrugom Starinar dogovorili kako bi u izložbenom prostoru izlagali svoje predivne starine, pa da se na taj način predstave i turistima, budući se prostor nalazi u centru grada.
Prostor nije za kafić
S druge strane multimedijska dvorana za dvadesetak ljudi bi samom svojom funkcijom mogla na jedan način popuniti proračun odbora, makar za održavanje prostora. Smatram da naš prostor nije za neki kafić, to bi trebao bit prostor u kojemu će se okupljati i umjetnici, znanstvenici i djeca i stariji ljudi. S druge strane vladajući čekaju da prođe ovaj mandat pa da ga onda urede. Ukoliko ga urede za našeg mandata u njihovim plitkom razmišljanju, ljudi će misliti da smo mi nešto napravili, a ovako će sve zasluge pripasti njima. To je u principu igra lovice, koja se stalno događa zbog politike i na kraju se nikad ništa ne dogodi. Mi imamo dosta prostora u gradu, bivšu zgradu sindikata koja je prazna, a ima veliku konferencijsku dvoranu koja bi mogla zadovoljiti potrebe sportskih rekreativaca u gradu, a dva kata su očuvana i u njih bi se mogle useliti mnoge udruge, kad bi postojala želja. Imamo i zgradu socijalnog koja također može imati svoju svrhu. Prostora u gradu ima ali iza svakog prostora stoji netko koji na njega ima pik i čeka da ga kupi pa da ga poslije preproda. Građani koji biraju političare, ne da nisu u njihovom prvom fokusu, nego su im na zadnjem mjestu. Prvo su im nekakvi investitori pa turisti, pa političari i tek kad se njihove potrebe zadovolje na red dolaze građani. Ljudi bi valjda sami trebali prepoznati kome je što u interesu ili političari sami sebi ili građani. Pa bi tako trebali i birati. Kad bi to uspjeli okrenuti, resurse koje imamo uspjeli bi upotrijebiti na jedan bolji način u interesu građana.
Vladajući i UNESCO
Grad Zadar je bio dužan od strane UNESCO-a napraviti radne skupine oko upravljanja starom gradskom jezgrom. Tri su razine skupina, nas kao predstavnike M.O.-a su stavili u prvu skupinu, u kojoj je i gradonačelnik, pročelnici ureda, predstavnici Ministarstva itd. Na prvom sastanku smo iznjeli svojih 13 točaka koje smo predstavili još za vrijeme izbora i svi prijedlozi su uvaženi. Nama je to bilo drago jer prije toga kakve god upite slali prema gradu, nitko nam nije niti odgovarao. To je trajalo skoro tri godine. Ispalo je da govorimo u prazno i medijski nas se prezentiralo kako mi ne možemo ništa. No kad su vladajući došli u situaciju da postoji neko nadtijelo, u ovom slučaju UNESCO, svih 13 točaka su odmah postale relevantne...
Iznajmljivanje cijele godine..
Zadar je zimi mrtav grad, dok ljeti postaje jedan veliki motel. Može li se napraviti nekakav balans između ove dvije krajnosti?
Ništa to nije slučajno čak je i najavljivano pa čak i viđeno na nebrojeno drugih lokacija koje su turizam odabrale kao primarni izvor prihoda. No mi ipak u centru grada imamo jako puno poslovnih prostora u vlasništvu Grada Zadra. Mislim kako bi se trebalo poraditi na izmjenama kriterija za dobivanje poslovnih prostora u najam. Trenutno je jedini kriterij tko više ponudi i to nas dovodi do toga da imamo epidemiju bijelih izloga, kao i razne preprodavače slatkiša i kineskih suvenira. Dakle onaj tko ima više taj i radi. Tu nema nikakvog sadržaja. Kad bi se postavilo pitanje onima kojima uzimaju prostor u najam koliko žele raditi godišnje, kada bi im se dale određene povlastice za cjelogodišnji rad bilo bi sasvim drugačije. Mi smo osmislili jedan tronožac koji se nameće kao logično rješenje. S jedne strane imamo velik broj apartmana u gradu koji su prazni većinu godine i svjetla zimi gore u možda 30 posto stanova. Jedan od naših prijedloga je bio da potaknemo mlade obitelji, na način da vlasnici apartmana koji imaju tri zvjezdice i manje, iznajmljuju stanove cijelu godinu. No treba im dati, pod navodnike, ponudu koju neće moći odbiti. Dakle vlasnicima bi se skinula raznorazna davanja, paušali, ukoliko bi se na cijelu godinu iznajmio stan. Tada bi ljudi razmislili dva puta jer ni bavljenje apartmanima nije više kao nekad, puno ih ima i manja je zarada. No iza toga treba stajati grad i na taj način bi se Poluotok sigurno napunio ljudima. Imamo i pitanje parkinga. Ljudima koji žive u gradu trebalo bi dati kartice da se imaju gdje parkirati.
Sve u rukama politike...
Na žalost kod nas je sve u rukama politike i nije slučajno da je ovako kako jest, jer se sustavno radilo na tome iz interesa. Dakle sve se rasprodaje, cijena kvadrata skače jer su napravljeni apartmani i to nije više mjesto za život nego investiranje u posao. Mi se bavimo turizmom kao što su se primjerice Portugalci bavili prije 35 godina, idemo stihijski pa neka nam što više ljudi dođe. Nije cilj što više ljudi, nego je cilj turizma da olakša život domicilnom stanovništvu kroz tercijarnu djelatnost. Na žalost mi smo ga postavili kao svetu kravu kojoj se treba klanjati i sve joj podrediti jer novac ima svoj miris. No osim što moramo zarađivati trebamo i živjeti kvalitetno.
