Pratimo dramatična natezanja vijećnika u Gradskom vijeću Zadra koje je bez apsolutne vladajuće većine, kako se već niz godina sukobljavaju oko proračuna, a što upravo kulminira ultimativnim zahtjevom za izmjenu prostornog plana s tvrdanjama da je prostor grada Zadra “pojeden” u interesu građevinsko-nekretninskog lobija.
“Jedenje” prostora, HAZU i Zadar
Osim lokalno političke zabrinutosti, neki od ovdašnjih istaknutih intelektualca zastupaju iste teze na nacionalnoj razini. Već smo izvještavali o istupima akademika NIkole Bašića koji je predsjednik Znanstvenog vijeća za turizam i prostor HAZU-a, koji već godinama upozorava na drastičnu hipereksploataciju prostora, uz niz drugih grijeha koje se preme prostoru kod nas čine bez prevelike brige nadležnih. Štoviše, svojevremeno je ilustrirao isti problem pobrojavši građevinske “pothvate” po zemlji u srazmjeru s brojem stanovnika, pa je usporedio Zagreb, Osiječko baranjsku i Zadarsku županiju, iz čega je razvidno da je na našem prostoru obuhvat gradnje stanova bio četiri puta veći od ovdašnjeg udjela u stanovnišrtvu Hrvatske. Od kada je to istaknuo, ništa se bitnije nije promijenilo, osim što se stambena gradnja ubrzala.
Deklaracija o hrvatskom prostoru
Matica hrvatska predstavila je nedavno novi broj Hrvatske revije posvećen Deklaraciji o hrvatskom prostoru, čiji su potpisnici članovi Akademije arhitektonske umjetnosti i znanosti Hrvatske. Temeljno su ustvrdili kako se hrvatski prostor dramatično pustoši i obezvrjeđuje i zatražili žurnu promjenu odnosa prema tom prostoru.
Glavna urednica Mirjana Polić Bobić rekla je kako je interes Hrvatske revije i Matice hrvatske briga za baštinu, a prostor predstavlja važnu arhitektonsku, urbanističku i građevinsku baštinom Hrvatske. Predsjednik Arhitektonske akademije Jerko Rošin istaknuo je da je prostor tema od iznimnog nacionalnog značaja, a deklaracija je pokušaj da više ljudi dobije informaciju o tom problemu i da on postane dio svijesti naroda.
VIše od 50% Hrvata sudjeluje u bespravnoj gradnji
Sudjelovanje javnosti je izuzetno važno, jer je javnost u mnogočemu kriva za stanje. Dokaz tome je činjenica da više od 50 posto Hrvata sudjeluje u bespravnoj gradnji, kazao je Rošin. Napominje da je to korumpiranost koju bi trebalo prepoznavati i osvijestiti ljude da ne rade nešto što je i na njihovu štetu.
S druge strane, eksponenti naroda, političari, za tu temu nisu pokazali interes, ustvrdio je, dodavši da je krajnji cilj autora deklaracije da zaštita prostora uđe u Ustav RH.
Rošin je ocijenio da takvom stanju uvelike pridonosi turizam, ali turizam sam po sebi nije negativna pojava, nego način na koji se turizam provodi, velikim dijelom potpuno neplanski, anarhično i u “sasvim drugom interesu”. Konzumacija prostora je u posljednje vrijeme sve više vezana za vlasnike iz inozemstva, pretvorila se u ulaganje novca u nekretnine zbog profita, rekao je Rošin.
Od “planomjernog” do “kesarskog” građenja
Akademik Andrija Mutnjaković kazao je da se prostor tijekom razvoja turizma koristio planomjerno, na temelju donesenih prostornih planova. Tako je u Istri i na južnom Jadranu napravljen veliki broj hotela, s ukupno više desetaka tisuća kreveta, koji su poštovali prostor, a sličan proces se razvijao i u Francuskoj. U oba slučaju nisu Vlade gradile te krevete, nego su Vlade donijele uvjete koje je struka provela.
Danas, pak, netko donese kese novaca, dođe do načelnika i kaže da bi tu “u ovoj vašoj uvali izgradio hotel”, a načelnik, u želji da podigne razinu kvalitete općine, prepušta anonimnom čovjeku da programira i izgradi hotel za koji se ne zna kakve će biti kvalitete ni tko je vlasnik firme, kazao je Mutnjaković.
Kako su nas nekad učili na studiju politologije, u trik pitanju “ što je temelj države?”, većina studenata je odgovarala složenim sofisticiranim frazama, no temelj države su ljudi i prostor. Pa je Mutnjaković i zaključio kako nacija bez prostora ne postoji, a mi naš prostor rasprodajemo. Ta situacija nije perspektivna i ne odgovara razvitku naše domovine.
Zadarski udjel među donositeljima Deklaracije
Dakle, osim zabrinutosti dijela gradskih vijećnika Zadra, kada je u pitanju korištenje prostora grada, vidimo da i troje istaknutih potpisnika Deklaracije iz Zadra kao ovdašnja intelektualna elita, itekako dijeli istu zabrinutost, ne samo lokalno, već i nacionalno.
Konačno, kako smo i naveli, ne radi se o “sporednim” likovima, već istaknutom arhitektu i akademiku, pa i predsjedatelju Znanstvenog vijeća za turizam i prostor HAZU-a, koji je o ovom među prvima progovorio, i to glasno. Imamo i Miljenka Domijana koji, osim što je desetljećima vodio brigu o zaštiti spomenika u Zadarskoj županiji, činio je to isto na nacionalnoj razini i kao glavni konzervator Hrvatske, a tu nam je i nagrađivani arhitekt Ante Uglešić.
