Svatko od vas u okolini ima nekog priručnog genija. Sjedne vam za stol, krene s neuhvatljivim asocijativnim nizovima, ni sam ne znajući kud udara i završi sa zaključcima od kojih bi se raspale i čvršće neurološke strukture.
Za kandidate, zovi supruge
-Znaju li politički komentatori da u cijelom svemiru postoji samo jedno biće gluplje od žena? Što nas cimaju s tim HDZ-ovim kandidatima za gradonačelnika Zadra, pa u ankete uvlače bezbrojne građane umjesto da uzmu tih pet kandidata i nazovu njihove supruge? One sigurno znaju hoće li im bračni drug uopće biti kandidat. Evo, znam da je najmanje jednoga od navodnih pet kandidata HDZ-a supruga dočekala mašući novinama, jer su prethodno postigli čvrst dogovor da se ni u snu neće “kandidirati za kandidata”. I neće taj, majci svojoj, biti kandidat! A u “anketi” je, inače, prošao odlično, kaže jedan od tih genija.
Okidač za tu suludu konverzaciju bila su dva javna istupa zadarskog sociologa Svena Marcelića, kojega je netko, pretpostavlja se HDZ, uvrstio u jednu od tih anketa. Kako se Marcelića po kuloarima spominjalo i kao predvodnika fantomske zajedničke opozicijske liste, sveučilišni je profesor sve to lijepo demantirao: niti ga je itko službeno zvao, niti je imao što odbiti, niti ga politika kao profesija uopće zanima! I točka, kraj, jedna je “anketa” demontirana, a jedna “vijest” demantirana.
Ali, to ni približno nije najvažnije ni najdalekosežnije što je Marcelić rekao:
-Osobno, ne mislim da bih bio u stanju skupiti 27 lojalnih kvalitetnih ljudi za koje bih stavio ruku u vatru da me neće zeznuti, a tu su i kadrovi za nekakve institucije i slično koje bi, u slučaju da postanem gradonačelnik, počele sabotirati, štrajkati i gnjaviti kao što se dogodilo Tomaševiću nakon Bandića, kaže Marcelić savršeno precizno detektirajući o čemu se zaista radi.
Kmečanje opozicije, da, i?
Na ovim smo stranicama već pisali o nepodnošljivom kmečanju zadarske opozicijske većine da ih, ma zamislite, HDZ opstruira. Da, i?
Je li stvarno moguće da su u opoziciji očekivali da će ih HDZ na vratima gradske uprave dočekati s cvijećem i kolačima i prepustiti im ključeve predstavničke vlasti i većinu u Gradskom vijeću uz fanfare i prigodne ode demokraciji i samorazumljivosti takvog galantnog postupka? Ako je zaista očekivala takav postizborni rasplet u kojemu bi HDZ pokazao neko svoje nepostojeće “suradničko” ili “partnersko” lice, zadarska opozicija je patila od ozbiljnog viška iluzija o političkom realitetu grada u kojem živi i stvarnom poslu koji ih čeka ako ga žele mijenjati nabolje. A to je prtljaga s kojom se ne ide u ozbiljno i strateški osmišljeno osvajanje vlasti u gradu koji kroz gotovo stoljeće i pol nije stekao nikakvo iskustvo kako ta famozna izborna promjena vlasti uopće izgleda.
Pridoda li se tome i gola činjenica da cjelokupna opozicija u ovom mandatu nije pokazala da raspolaže s dovoljno kompetentnih i odlučnih ljudi, logično je što su u relativno bezazlenim ispadima “pubertetske kohabitacije” vidjeli tvrdu opstrukciju HDZ-a, pa su predimenzionirali sve što su im HDZ-ovci radili i tako sebi osigurali alibi za neuspjeh. A možda su, barem na razini podsvijesti, sve to znali i prije, pa su jedva dočekali da im se HDZ suprotstavi, makar zračnim puškama umjesto topova, kakvi bi ih dočekali u slučaju pune izborne pobjede. Marcelić u stvari govori o tome, uvjeren da je jedna stranka pojela cijeli grad i sve njegove institucije.
Odluke na zatvorenim večerama
Tko više misli da se, “nakon ozbiljne rasprave”, odluke donose na sjednicama Gradskog vijeća, a ne na zatvorenim večerama za uzak krug ljudi po elitnim restoranima, konobama u zadarskom zaleđu ili skrovitim vilama po otocima? U gradu u kojemu potpuni mediokriteti s pravom stranačkom iskaznicom na testu iz poznavanja engleskog jezika slavodobitno pobjeđuju profesore engleskog, tko zaista vjeruje u institut javnog natječaja kroz koji, u fer natjecanju, isplivaju najkompetentniji kadrovi? I to u rasponu od školske čistačice do gradskog pročelnika. Očekuje li itko da iz strogo kontrolirane kulture i još goreg sporta, ogrezlih u potpunoj financijskoj ovisnosti i besprizornom podložničkom mentalitetu, sada odjednom krenu nekakvi pobunjenički impulsi od pojedinaca željnih stvarnih promjena? Nakon što kandidat za predsjednika Županijskog suda provede večer kao počasni gost na privatnoj fešti čelnika gradskog HDZ-a, a jedan od vodećih policajaca biva otkriven u obilnoj SMS komunikaciji s čovjekom kojeg njegovi ljudi navodno prate, kako vjerovati u nezavisno pravosuđe i dostupnost pravde “običnim građanima”?
Teoretski moguće, u praksi nezamislivo
Ako mislite da Marcelić griješi, možete li zamisliti situaciju u kojoj gradonačelnik Branko Dukić raspiše natječaj za kakvog pročelnika ili makar višeg stručnog suradnika, a onda na javnom natječaju pobijedi neki politički neobojen ili, zašto ne, opoziciji skloni kandidat, jer je bio najkvalificiraniji? Teoretski, takav je ishod moguć, ali praktično i vi znate da je nezamisliv! Zato je Marcelić u pravu: da je, primjera radi, Marko Vučetić postao gradonačelnik, a Ante Rubeša njegov zamjenik, koliko dana bi prošlo prije nego bi radnici Čistoće krenuli u štrajk, a ulice grada bile zatrpane tonama otpada?
Vozači Liburnije bi poželjeli puno veće plaće i u znak prosvjeda parkirali bi pet-šest autobusa na pet-šest kružnih tokova, blokirajući usred sezone ionako prometno zagušeni grad. S Višnjika bi stigao zahtjev da im se doznači višemilijunski iznos jer krov bazena opasno prokišnjava, a amortizaciju godinama nitko nije plaćao. Vodovodne cijevi bi pucale, sve bi gradske ulice dobile fontane dok bi radnici Vodovoda izašli na teren.
Iluzija ‘vrha’ i medijski očnjaci
Takav je scenarij vrlo lako zamisliti, “proračunski korisnici”, bezbrojne udruge i svi sitni i krupni profiteri koji već desetljećima ležerno sisaju proračun, svi bi odjednom imali neizdržive tegobe samo zato što su ona dva nesretnika uzeli izvršnu vlast! Možda bi i oni imali iluziju da su na vrhu, ali već u sljedećem koraku, kada bi u “Malu vijećnicu” uveli postojeće pročelnike, iluzija bi se raspršila, a većini lokalnih, tradicionalno krezubih medija, naprasno bi, zajedno s naglim bujanjem “povjerljivih informacija iz pouzdanih izvora”, narasli očnjaci.
Čak i kada ta “nova vlast” ni na koji način ne bi uspjela ugroziti stvarnu moć uigrane ekipe koja iza zavjese odlučuje o svim strateškim pitanjima, pritisak “starog režima” bio bi gotovo neizdrživo jak. Možda se sve to čini pretjeranim, možda nekome izgleda kao SF horor, ali to ne znači da prvoj posthadezeovskoj vlasti preko noći ne bi bio priređen pakao, da se grad ne bi gušio u kaosu i psihozi izvanrednog stanja, da se ne bi zazivali novi izbori i govorilo o “nenarodnoj vlasti”. E, to bi bila opstrukcija, a ne ono što gledamo ove četiri godine.
Corleoneov poučak
Mada, ima i mišljenja po kojima bi HDZ sebi mogao dopustiti programirani gubitak izbora i uzimanje predaha u kojem bi se, tko god preuzme vlast, jako brzo potrošio, a ni u jednom slučaju ne bi suštinski ugrozio ono što je HDZ 35 godina gradio i armirao, pa bi “nova garnitura” imala puku protokolarno-formalnu vlast, ali bi odavno pojedene institucije i sva “društvena infrastruktura” i dalje bile u rukama onog tko ih je dizajnirao u rasponu od portira do šefa tajne policije. Uostalom, četiri godine su prekratko vrijeme za demontažu sustava koji je po “Corleoneovom poučku” mnogima napravio uslugu i kupio njihovu bezuvjetnu lojalnost.
Ima li Zadar dovoljno snage u dogledno vrijeme iznjedriti pobjedničku listu koja “grad može vratiti građanima” ma koliko jako se HDZ opirao? To je reverzibilna priča koju nitko neće moći ispričati bez, ne samo “odobrenja”, nego i neusporedivo važnijeg i izravnijeg angažmana građana. Ne treba biti genije za prognozu da će u tom procesu ponešto morati odraditi i stara dobra biologija.
A onaj genije s vrha teksta ostao je dužan obznaniti koje je jedino biće u svemiru gluplje od žena:
-Pa, muškarci, naravno! Eto, vidiš da politički komentatori ništa ne znaju.
