Odjel oftalmologije u Općoj bolnici Zadar posljednjih je nešto više od mjesec dana česta medijska tema. Razlog tomu je privođenje voditeljice Odjela za oftalmologiju i optometriju dr. Suzane Konjevode, koju je osumnjičena da je neosnovano odobravala plaćene dopuste dr. Samiru Čanoviću, unatoč tome što je bila svjesna da on na to nema pravo. Tijekom tih dopusta, Čanović je obavljao medicinske preglede i zahvate u privatnoj poliklinici Lacrima u Konjevodinom vlasništvu, a plaćeni dopusti su obračunati i isplaćeni na štetu OB Zadar. Također je utvrđeno da su oboje tijekom radnog vremena u bolnici obavljali zdravstvene preglede i operacije u privatnoj poliklinici, te su lažno unosili podatke o prekovremenom radu u poslovnu dokumentaciju. Tako su ostvarili nepripadnu imovinsku korist od gotovo 25.000 eura, čime su oštetili zadarsku bolnicu, dok je privatna poliklinika ostvarila imovinsku korist od preko 55.000 eura.
Nema pripravnog oftalmologa, čekaj do jutra
No, njihov slučaj nije jedini problem na zadarskoj oftalmologiji. Naime, na odijelu postoji i nedostatak liječnika koji je evidentan u popodnevnim i noćnim satima, o čemu nam je posvjedočila jedna nezadovoljna pacijentica koja nam je ispričala svoje neugodno iskustvo iz zadarske bolnice u kojoj se našla početkom rujna, malo iza ponoći.
- Prije nekih mjesec dana, pukla mi je kontaktna leća u oku. To se dogodilo kasno navečer, pa sam otišla na Hitan bolnički prijem u OB Zadar. Primio me dr. Domagoj Kovačina s kojim su u prostoriji bile i dvije medicinske sestre. Objasnila sam mu što mi se dogodilo, na što mi je rekao da legnem na ambulantni ležaj i prilično iznervirano rekao sestri da mu da nešto da vidi s čim mi to može izvaditi. Iako je uzeo dvije, pretpostavljam, sterilne gaze i tako mi locirao leću, ruke prethodno nije oprao, što je po meni neki higijenski minimun za prići pacijentu. Kad sam ga pitala hoće li mi oko, prije vađenja leće, anestezirati, jer je već bilo bolno i iziritirano stranim tijelom, vidno ljut i iznerviran mi je odbrusio da se na hitnom bolničkom prijemu sve radi “na živo” i da on nije oftalmolog. Rekla sam mu da onda pozove dežurnog oftalmologa, a on je počeo vikati da već godinama iza 15 sati u bolnici nema oftalmologa i pitao me kad sam zadnji put bila u bolnici. Upozorila sam ga da sam pacijentica i da ne može tako sa mnom razgovarati i pitala ga kako je moguće da ne postoji dežurni oftalmolog ili u pripravnosti. Na to me pitao gdje ja živim i zašto ne čitam portale i novine, da ću tamo sve saznati, jer mediji sve znaju. U nekoliko navrata su ga i sestre smirivale i rekle mu da nije u redu da se tako ponaša. Onda sam pitala sestre zašto mi ne žele anestezirati oko (radi se o kapanju nekoliko anestetskih kapi), rekle su mi da jednostavno takve kapi na hitnom prijemu nemaju. Pitala sam ih mogu li oni barem nazvati oftalmološki odjel da mi ukapaju kapi koje oni tamo sigurno imaju, liječnik mi je odbrusio da im je ravnatelj bolnice to izričito zabranio. Na to mi je rekao da mi neće izvaditi strano tijelo iz oka i da će u nalazu napisati da je pacijentica nesuradljiva i da inzistira na oftalmologu. Rekla sam mu da je to laž i da nije u redu da mene proziva za nesuradljivost dok mi istodobno odbija obaviti zahvat. Tada je teatralno rasparao list bijelog papira ispred mene i rekao da je za njega pregled završen, a ja da mogu čekati do sedam sati ujutro dok dođe oftalmolog i izašao iz ambulante. Sestre su mi se ispričale i rekle da se nije smio tako ponašati prema meni. Iako je bilo već iza ponoći, sama sam otišla na oftalmološki odjel i zamolila sestru da mi anestezira oko, jer mi se mora izvaditi puknuta leća, što je ona i učinila. Nakon toga sam se vratila na hitan bolnički prijem i zamolila administratoricu da mi neki drugi liječnik izvadi leću, na što prema Zakonu o pravima pacijenata imam pravo, jer mi je oko napokon anestezirano, a tog dr. Kovačinu doista više nisam htjela vidjeti. Primila me vrlo ljubazna i profesionalna mlada liječnica dr. Matea Brkić. Iskreno mi je rekla da je specijalizantica kirurgije i da ne voli baš raditi na oku, jer činjenica je da na hitnom prijemu nemaju odgovarajuće medicinske oftalmološke instrumente, ali uz moju suradnju, uspješno mi je izvadila komade leće iz oka i doista sam joj zahvalna na tome, kao i medicinskom tehničaru koji joj je asistirao, ispričala je pacijentica.
Tko je tu lud?
Priložila je i svoje medicinske nalaze u kojima je dr. Kovačina ustvrdio da je nesuradljiva te da u bolnici nema pripravnog oftalmologa. Stoga smo upitali ravnatelja OB Zadar Željka Čulinu da prokomentira stanje s ofalmolozima koje je uostalom, u nalazu, i potvrdio njegov liječnik na Hitnom prijemu, no on je ustvrdio kako u zadarskoj bolnici u popodnevnim i noćnim satima ne postoji manjak oftalmologa.
- U odnosu na rad liječnika specijalista oftalmologije u Općoj bolnici Zadar, upravo radi potreba naših pacijenata koji dolaze u popodnevnim satima i vikendom, uvedena je pripravnost liječnika oftalmologa kao i rad po pozivu. Navedeno znači da se nakon pregleda pacijenta na Objedinjenom hitnom bolničkom prijemu od strane liječnika koji je raspoređen na rad u prijemu, poziva liječnik specijalist oftalmologije koji je raspoređen prema rasporedu rada za rad u pripravnost ili po pozivu. Ukoliko je kazuistika pacijenta takva da je istom potrebno pružiti daljnju zdravstvenu uslugu u nekoj od tercijarnih zdravstvenih ustanova, isti se upućuje u jedan od kliničkih bolničkih centara. Svi naši djelatnici na OHBP-u od voditelja, liječnika, medicinskih sestara/tehničara do administratora upoznati su s načinom rada prilikom prijema pacijenta koji zahtjeva obradu liječnika oftalmologa. Ukoliko se utvrdi da je u njihovu radu došlo do nepravilnosti, povjerenstvo koje je organizirano u svakoj zdravstvenoj ustanovi, a to je, Povjerenstvo za unutarnji nadzor, dužno je utvrditi sve okolnosti te predložiti mjeru postupanja prema djelatniku za kojeg se utvrdi da je postupao suprotno od važećeg načina rada, ustvrdio je Čulina.
Čulina, čini se, zatvara oči pred sve većim problemima koji se pojavljuju u zdravstvenoj ustanovi kojoj je na čelu, tvrdeći kako nikakvih posebnih problema nema i kako bolnički sustav funkcionira. Istodobno, pacijenti imaju drugačija, puno neugodnija iskustva i pitaju se do kad će ih javna zdravstvena ustanova koju financiraju vlastitim novcem zakidati za usluge i prava koja im pripadaju.
