- Ovdje na Bulevaru, u prizemlju stambene zgrade postojala je nekada mala trgovina. Taj prostor se posljednjih mjesec dana renovira, i ništa nitko ne bi rekao da nisam doživjela ono što i ostali ljudi koji žive tu u blizini. Ekipa radnika, jučer je iz prostora iznijela neke željezne ograde i profile te tridesetak vreća punih šute i otpada i to iznijela van i ostavila tu cijelu noć. Danas rano ujutro u 6 sati došli su s kamionom i to počeli krcati. - kaže nam ogorčeno.
- Da samo znate kako je to odzvanjalo rano jutros. Oni su to bacali na kamion ne mareći za ljude koji tu žive. Čula sam jednu susjedu koja je viknula: "Alo, je li može to malo tiše?". Ništa. Nastavili oni dalje s bacanjem i bukom. U tom trenutku čula sam glasan muški glas: "Alo, jeste vi normalni. Pa je li vidiš koja je ura, 6 sati ujutro, ti tu lupaš....ajde miči se ća, ajde ćaaaaa..." viknuo je glasno. Na to mu jedan od radnika kaže: "Oprosti". Nakon toga radnici se ukrcavaju u kamion i odlaze. Posao nije završen, ostalo je još šute i morati će se vratiti.
- Pitam se samo gdje mi to živimo i kakvi su to ljudi. Pokvarili su mi cijeli dan, nisam mogla nastaviti spavati. - kaže ona.
Ogorčena žena uz ovo kazala nam je da vjerojatno postoji razlog zašto su to rano tako htjeli odraditi. Dok nema ljudi i dok nitko ne vidi, pod okriljem noći, ukrcati šutu i otpad i odvesti to na divlji deponij tj. negdje baciti u prirodu.
Može biti istina, puno puta smo takav otpad vidjeli u prirodi. No gdje je šuta zaista završila i gdje će završiti, to nikada nećemo saznati.