Na zadarskom Narodnom trgu održan je prosvjed nezadovoljnih građana na kojem su se govornici dotaknuli brojnih tema - od uvoza stranih radnika, preko inflacije i povećanja životnih troškova, do poreza na nekretnine. Prosvjed pod nazivom “Dignimo glas za spas” organizirao je građanski pokret “Vratimo Hrvatsku Hrvatima”, iza kojeg, prema vlastitom priznanju, stoji Jasminka Adžić Sikirić, bivša članica Živog zida i stranke Ivana Pernara.
Prosvjednici tvrde da nisu ksenofobi
- Potaknuti smo činjenicom da smo postali građani drugog reda u vlastitoj državi, da strani državljani koji dođu raditi u našu zemlju imaju veća prava, bolje benefite, povlastice, plaćen im je stan, obrok, rekla je Adžić Sikirić, naglašavajući kako nije riječ o ksenofobnom prosvjedu.
- Nije usmjeren protiv stranaca, svjesni smo da bez stranih radnika nažalost ne možemo. Ali tko nas je doveo u takvu situaciju? Pola milijuna mladih je protjerano iz zemlje i zamijenjeno stranim radnicima. Mi želimo da se mladi vrate u Hrvatsku, ali isto tako da se strani radnici ne osjećaju loše i da se pozabave uvjetima života, jer znamo da ih po 20 žive u stanu. To nije higijenski, tko to kontrolira, poručila je organizatorica.
Predsjednica Udruge zviždača dr. Marija Divić pozvala je na ostavku premijera Andreja Plenkovića ustvrdivši kako se “u današnje vrijeme udara na obitelj više nego na išta”.
- Ovdje smo da uputimo vapaj i krik protiv ciljanoga useljavanja mladih muškaraca sa skupim mobitelima kojima plaćamo socijalnu pomoć, dok oni pljačkaju vikendice po Lici, napadaju našu djecu i žene, leže po trgovima i zatrčavaju se u skupinama s noževima - takve ne želimo. Takve je Plenković, po nalogu doveo i uveo da žive u Lijepoj našoj, rekla je Divić.
Mate Lukić kao promatrač?
Na prosvjedu se okupilo stotinjak građana među kojima je bio i predsjednik HSP-a Zadarske županije i gradski vijećnik Mate Lukić. Lukić, koji je još ranije istaknuo svoju kandidaturu za gradonačelnika na nadolazećim lokalnim izborima, nije htio komentirati prosvjed, ustvrdivši kako je on došao kao građanin, a ne kao političar, očito nesvjestan činjenice kako jednom kad postaneš političar više ne možeš biti samo građanin, već je svako tvoje djelovanje politički čin. Ipak, ustvrdio je kako prosvjed nije podbacio.
- To nije mali broj ljudi. 100 do 150 ljudi je relativno velika brojka, sjetimo se prosvjeda ispred suda gdje je bilo 30 ljudi. Ovo je grad gdje se sve prati i snima tko je došao, tako da je ta brojka poprilično zanimljiva. Možda je vama mala, ali su to ljudi koji su se došli izložiti, komentirao je Lukić.
Lukić je negirao da on stoji iza prosvjeda, no na svojim društvenim mrežama je danima pozivao ljude da dođu na Narodni trg. HSP-ov vijećnik na društvenim mrežama često promovira svoje desničarske stavove, te u posljednje vrijeme u svojim objavama često cilja strane radnike, pozivajući na povratak hrvatskih obitelji i davanje boljih uvjeta domaćim radnicima.
Paradoks njegovog političkog djelovanja leži u tome da dok lamentira protiv stranih radnika, on je i dio vladajuće koalicije u Gradskom vijeću u kojoj se nalazi s HDZ-om, istom onom strankom koja je na državnoj razini ukinula kvote za strane radnike, stvorivši tako uvjete za situaciju protiv koje se Lukić sada buni.
- Politika koju provodi Zagreb je briselska, ali se direktno preko lokalne vlasti odražava na ljudima. Dakle, ograničavanje radnika po gradskim poduzećima i davanje boljih uvjeta njima nego našim radnicima je ponižavanje naših radnika i to će dovesti do još većeg iseljavanja, ustvrdio je Lukić i poručio da on “kao gradonačelnik može puno toga napraviti”.
’Nek mi Narod sudi’
Lukić, kao i u svojim objavama na društvenim mrežama, ne pojašnjava konkretno što on može napraviti ako postane gradonačelnik. Ipak, kontradikciju vlastite političke pozicije prekinuo je dva dana kasnije, kada je objavio da napušta HSP te da političku karijeru nastavlja kao nezavisni kandidat, napustivši tako i vladajuću koaliciju.
- Nekad dođe vrijeme kada moraš donijeti teške odluke. Po nalogu ODO-a pozvan sam u MUP da dam iskaz. Tema je vjerojatno istina koju konstantno govorim. Nećete me eliminirati putem kaznene prijave. Ovim putem podnosim ostavku na mjesto predsjednika ŽV-HSP-a, jer ne želim nikoga uvlačiti i prisiljavati na svoj odabir. Znam da bi svatko od vas dao sve za mene. Ja nisam ni fašist, ni ekstremni desničar, samo nacionalist i lokalpatriot. Jedini tko mi može presuditi bit će Narod. Od danas svoj politički put nastavljam kao nezavisan, i ovisan samo o sebi, poručio je Lukić u svojoj objavi.
Lukić se u svojoj objavi još jednom pozvao na cilj svog političkog programa - “Zadar kao centar Dalmacije, kulture i tradicije”, no nije jasno što bi to trebalo značiti i kojim programima to misli postići. Njegov program zasad izgleda kao populistički pamflet koji pokriva opća mjesta desnog biračkog tijela nezadovoljnog trenutnim politikama, a Lukićevo kockanje moglo bi se pokazati kao loša procjena.
Dobra politička odluka ili kompleks Napoleona?
Naime, on svoj politički život može zahvaliti direktno svom koalicijskom partneru HDZ-u, koji ga je, za dizanje ruke u Gradskom vijeću, nagradio mjestom u Upravnom vijeću Županijske lučke uprave i radnim mjestom u javnoj ustanovi Natura Jadera, koju je nedavno financijski oštetio, nakon što je zapalio službeni auto na Dugom otoku u sitnim noćnim satima. Lukić je iz otočke nevolje izašao politički neoštećen, te je financijski kažnjen naknadom štete. Nakon nesreće sebe je javno prikazivao kao nekakvog radišnog i poštenog junaka, no nema sumnje da mu je koalicijsko partnerstvo omogućilo da iz nezgodne situacije izađe neokrznut.
Sve to, čini se, dovelo je do toga da Lukić sebe počne gledati kao snažnu lokalnu političku figuru, no kolika je njegova stvarna snaga zasad ostaje nejasno. Lukić nije prvi koji je stvorio političko ime nošen na krilima HDZ-a, pa se kasnije politički odmetnuo vjerujući kako je jači od stranke na kojoj je nastao, ali nam brojni slučajevi dosad pokazuju kako je to najčešće početak političke smrti. Nadolazeći izbori će zasigurno pokazati je li se Lukić precijenio, no ono što je očito je da na populističkoj retorici planira privlačiti nezadovoljne birače.
HDZ se hvali s EU fondovima
Istodobno s prosvjedom, slučajno ili ne, na Trgu Petra Zoranića, u organizaciji Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, u suradnji s Gradom Zadrom, Zadarskom županijom, Razvojnom agencijom Zadarske županije – ZADRA NOVA i brojnim partnerima, održano je informativno-edukativno događanje pod nazivom 100% EU fondovi, na kojem su predstavljeni brojni projekti realizirani sredstvima europskih fondova, kao i institucije koje su ih provele.
Događaj je privukao samu kremu HDZ-ove lokalne politike, pa su se tako tu našli i ministar regionalnoga razvoja i fondova Europske unije Šime Erlić, gradonačelnik Branko Dukić, župan Božidar Longin, zamjenik župana Šime Vicković, rektor Sveučilišta u Zadru Josip Faričić, ravnateljica Agencije za razvoj Zadarske županije – ZADRA NOVA Marina Dujmović Vuković, kao i njihov “veliki vođa” Božidar Kalmeta, koji je sve promatrao iz prikrajka.
Erlić i Dukić pohvalili su se kako je novac EU omogućio “moderan centar za gospodarenje otpadom, nove autobuse, brojne energetski obnovljene zgrade, ulaganja u poslovnu infrastrukturu, inkubatore i zonu Crno, ulaganja u obrazovanje te projekte javne infrastrukture, poput stare Tehničke škole, Kneževe i Providurove palače, Bedema i Sv. Nikole”, te kako je on ključan za izgradnju vrtića i škola, uređenje zelenih površina i sportske infrastrukture, za rješavanje prometnih problema i provedbu aglomeracije, kao i za zdravstveni sustav koji je pomoću europskog novca dobio linearni akcelerator.
Kad uskoro presuši EU ‘špina’...
No, hvaleći se time što je sve postignuto novcem iz EU fondova, vladajući su razotkrili jednu drugu, puno neugodniju istinu, a to je da bez europskog novca nisu sposobni napraviti gotovo pa ništa. Europa financira škole, vrtiće, ceste, javnu i poslovnu infrastrukturu, a gotovo nitko više ne može zamisliti kako bi izgledao život bez europskih fondova, niti se itko više sjeća tko je te stvari financirao prije njih.
Dojučerašnji koalicijski partneri tako su se, i metaforički i fizički, našli na dva različita kolosijeka. Na jednom je stranka koja vlast u gradu drži već više od 30 godina, okrenuta proeruopskim politikama i primarno europskom novcu koji im omogućuje kakve takve političke rezultate. Ista je to stranka koja je na nacionalnoj razini ukinula kvote za strane radnike, rušeći na taj način cijenu rada domaćih radnika, ali i stvarajući dodatni niz problema, poput porasta cijena privatnog najma stanova, čiji vlasnici danas mogu puno bolje zarađivati izvan turističke sezone dajući stanove u najam stranim radnicima, nego ako ih daju u najam obiteljima.
Lukićevo rezolutno NE onima koji su ga stvorili
Na drugom kolosijeku našao se Mate Lukić, koji je, premda tvrdi kako s organizacijom prosvjeda nema ništa, postao političko lice nezadovoljnika koji su se okupili na Narodnom trgu. Gradski vijećnik koji je do jučer dizao ruke za HDZ-ove politike, nerijetko ih braneći u javnosti i napadajući njihove političke protivnike, danas u istom tom HDZ-u vidi političkog neprijatelja kojem, poput Josipa Broza Staljinu, on kaže rezolutno “ne”. Danas u njima vidi totalitarnu stranku koja sustavno “sve prati i snima”, pa se onda logično postavlja pitanje kako to do sada, šest mjeseci prije lokalnih izbora, nije primjetio.
Odgovor može biti da Lukić ili nije dovoljno politički inteligentan, pa mu je takva stvar promaknula, ili, ohrabren time što je postao prepoznatljiva politička figura, misli privući onaj nezadovoljni dio desnice, nadajući se poziciji zadarskog gradonačelnika, koja bi mu u koaliciji s HDZ-om ostala zauvijek nedosanjani san.
Kako bilo, veliko je pitanje što on tim nezadovoljnim građanima može ponuditi osim ispraznog politikanstva i općih (ksenofobnih) mjesta desničarske politike. U gradu u kojem vladajući, europskim novcem, rješavaju sve gradske probleme i u kojem većina građana financijski ovisi o turizmu koji sa sobom donosi betonizaciju, apartmanizaciju, veće cijene u trgovinama, skuplje kvadrate stanova, skuplje komunalne usluge, nečistoću, prometni nered i veću potrebu za uvozom stranih radnika, Lukić se pokušava isprofilirati kao populistički spasitelj nezadovoljnih građana. No, glas za Lukića možda je kazna za HDZ, ali zasigurno nije nagrada za Zadar.
