Bilo je lošije vrijeme, ali opet - ribe ima! Imate lijepe srdelice, orade, trlje, male moliće za friganje... Ima svega, samo kupaca nema!, započinje Sandra Miočić s druge strane banka na zadarskoj ribarnici koju smo obišli prošlog petka.
Sve manja platežna moć
- Ljudi je sve manje i manje. Ne bismo bili tu da ne uspijemo zaraditi, ali ipak... Od kada je uveden euro, sve su cijene otišle u nebesa, no kad bolje pogledamo, vidimo da je riba najmanje poskupjela, npr. mol koji je bio 80 kuna sada je 10 eura, čak je i manje. Srdela je bila 30 kuna, a sad je četiri eura... Stvar je u tome da je ljudima sve drugo skupo, jednostavno je pala platežna moć. Kod nas nema sredine - ili čovjek ima pa može kupiti ribu od 40 eura ii jedva skupi za onu od četiri eura, govori Sandra koja je na zadarskoj ribarnici 24 godine, a ako uzmemo u obzir i njen vedri duh, osmijeh i toplu riječ, jasno je da ima mnogo stalnih kupaca, koji kako kaže, ni ne traže dalje.
- Ali Vi otiđite i do onog mladog dečka Frane, krasan je, a takva mu je i ponuda, kaže nam kroz šalu Sandra.
Frane Lisica nudi mola s parangala, divlje orade, orade iz kaveza, arbune, trlje...
- Najviše ide ovo za peći, moli uglavnom, nema plave ribe..., saznajemo od Frane koji je također prilikom uvođenja nove valute cijene zaokružio na niže.
No, uzalud, ljudi su, s obzirom na sva poskupljenja, kako kaže Frane, stisnuti, tek je od srijede do petka, budući da je vrijeme korizme, nešto veća potražnja.
Grintanje oko cijene ribe kao zadarski običaj
Svi se često (ne)opravdano žalimo na cijene ribe ne imajući na umu koliko je svatko tko je prodaje uložio vremena i truda usprkos raznim vremenskim prilikama i neprilikama.ža
- Zbog juga je ponuda nešto slabija, manje-više prodaje se riba od jučer, no i to je svježe. Ja danas imam samo mole, nešto divlje orade, malih škampi, par liganja... A cijene su razumne, s mog stajališta, kaže nam jedan od prodavača koji je htio ostati anoniman i kojeg smo priupitali za drugu stranu medalje, odnosno kako izgleda dan ribara i prodavača.
- Oko 11 sati navečer krenem iz kuće, vratim se oko jedan, jedan i po’ noću, ustajem u četiri ujutro da bih bio ovdje, na peškariji u četiri i po’ i probao nešto rješiti, što bismo rekli, na veliko. Oko 13 sati vraćam se kući, malo odspavam, popodne imam nabavu. Kad sve zbrojim i oduzmem, radim gotovo cijeli dan. Osim toga, svaki dan na peškariji donosi nam fiksne troškove u iznosu od 55-60 eura, led, banak, ostale stvari... Zapravo, grintanje oko cijena više ima veze s kulturom kupovanja na peškariji u Zadru, ljudi ne prigovaraju na cijene ostale robe, primjerice u mesnici se nitko ne cjenka, ne prigovara, komentira prodavač.
