Zadarska operna pjevačica, sopranistica Nela Šarić, podijelila je s nama svoj put - od djetinjstva u Zadru do svjetske operne pozornice. Istražili smo trenutke koji su obilježili njezinu karijeru, glazbene uzore, kako se razvijala ljubav prema glazbi, što voli slušati u slobodno vrijeme, tko joj je najveća podrška i na koji je način doživjela brojna međunarodna pjevačka natjecanja.
Legendarni Benja-Fest
Mnoštvo lijepih uspomena iz djetinjstva oblikovale su je kao osobu, od vrtićke dobi preko osnovne škole, a posebne su uspomene povezane s vremenom provedenim u Glazbenoj školi Blagoje Bersa.
- Odlazili smo u Vruljicu igrati se nakon škole, ekipa iz ulice bezbrižno se igrala u kvartu, po cijele dane smo bili vani, a mame bi nas dozivale s balkona. Bezbrižnost, dječja radost, dječje igre, dječje svađe - sve je to bio dio divnog zadarskog djetinjstva. Dan-danas se s tim ljudima rado družim, rado sretnem i dijelim lijepe trenutke, prisjetila se Nela.
Kao dijete sanjala je o kombinaciji uspješne karijere u glazbi i pravu, htjela je biti poput svoje omiljene TV junakinje Ally McBeal.
- Onda sam zaista i upisala paralelno Pravni fakultet u Zagrebu i Muzičku akademiju. No, s vremenom sam shvatila da uz sve probe, sastave s kojima sam surađivala i dva fakulteta, ne mogu sve odrađivati na nivou na kojem bi trebalo. Stoga sam odustala od Pravnog fakulteta i to je bila najbolja odluka, kazala je Nela.
Već kao mlada talentirana pjevačica osvajala je prva mjesta na Benja-festu, a svaki trenutak proveden nastupajući na tom festivalu ostao je urezan u njezinom sjećanju kao posebna i nezaboravna glazbena avantura.
- Godinama sam vodila program i pjevala, a nekad sam uz sve to pjevala i prateće vokale, pravi multipraktik ha-ha. Već sam se tada na sceni osjećala kao doma i nikad nisam sumnjala u put kojim sam već tad krenula, ispričala je Nela.
Zagrebačka mama
Tijekom djetinjstva, imala je više nego jednog glazbenog uzora, koji su obogatili njezin glazbeni izričaj i poticali je da teži savršenstvu u svojoj vokalnoj tehnici.
- Uzora je bilo puno, počevši od mojih vokalnih pedagoga pa nadalje. U djetinjstvu sam se divila Vanni, njezinim visinama i tomu da se uvijek činila vrlo prizemljenom i stabilnom umjetnicom, istaknula je Nela.
Nakon uspješno završene osnovne i srednje Glazbene škole Blagoje Bersa, odluka o upisu na Muzičku akademiju u Zagrebu bila je prirodni slijed njezinog puta.
- Studentski dani bili su jako šareni, ispunjeni raznim izazovima, ali najviše pamtim puno zabave i smijeha s mojim kolegama s godine, s kojima i danas rado provodim vrijeme, u kontaktu smo i vidimo se kad god uspijemo. Moja profesorica Cynthia Hansell Bakić bila je divna žena koja me mnogočemu naučila i rado pamtim anegdote s njom. Sjećam se kad mi je rekla prvog dana Akademije: “Zlato, tvoji roditelji su u Zadru. Ja sam odsad tvoja zagrebačka mama. Ako si tužna ili ako ti nešto zatreba, tu sam za tebe.” Tako je zaista i bilo, kazala je Nela.
Natjecanja u Italiji i Rusiji
Tijekom svoje karijere sudjelovala je na brojnim međunarodnim pjevačkim natjecanjima, svjesna da su takva natjecanja izuzetno stresna i zahtjevna. Istaknula je da nisu toliko opuštena kao neka druga pjevačka iskustva, ali su predstavljala priliku za nju da pokaže svoj talent i izgradi reputaciju. Među svim tim natjecanjima, Nela posebno pamti dva - Riccardo Zandonai u Italiji i Belvedere u Rusiji.
- Zandonai pamtim jer sam otišla tamo s pola glasa, s upalom sinusa i na antibiotiku, a na kraju sam odnijela prvo mjesto. Belvedere pamtim kao natjecanje na kojem sam upoznala sve najveće ljude ove profesije, a osobito ga pamtim jer je najviše doprinijelo razvoju moje karijere. Natjecanja nas prisiljavaju da budemo u formi, iako ne vidim u pjevačkim natjecanjima ništa previše pozitivno. Po meni su idealna za upoznavanje novih ljudi, istraživanje novih mjesta, iskušavanje vlastitih granica i mogućnosti, ali smatram da su jako subjektivna i nažalost nisu uvijek pravedna, naglasila je Nela.
Arija - ostvarenje dugogodišnjeg sna
Otvaranje glazbeno-scenskog studija Arija bila je dugogodišnja Nelina želja koju je konačno ispunila prošle godine, ostvarivši svoj san o stvaranju prostora gdje će mladi talenti razvijati svoj glazbeni potencijal.
- Jako sam ponosna na svoju Ariju i na to što nam se prvi rođendan približava, a mi smo se povećali i brojem polaznika, ali i brojem suradnika. Lijepo je gledati “svoju bebu” kako raste i kako stvara čvrste temelje kulturnog života našega grada. Polaznici Arije mogu uvijek očekivati stručnu vokalnu podršku, puno sadržaja za rad na sebi, na sveopćoj prezentnosti na sceni, i na tome da će svakako napredovati i probijati sve svoje granice. U Ariji svatko može biti svoj, jedinstven i prihvaćen, istaknula je Nela.
Smatra se pravom sretnicom jer joj je obitelj najveći oslonac i podrška, čuvajući joj leđa u svim životnim situacijama.
- Počevši od mojih roditelja koji su plakali od ponosa na prvim nastupima kada sam imala šest godina, a koji plaču i danas, 30 godina nakon. Sestre, suprug, rodbina, prijatelji, kolege, svi moji profesori pjevanja tijekom svih ovih godina. Tu je sad i moj sinčić koji jedva čeka mamine nastupe, nosi mi stalke za note, montira..., raznježila se Nela.
Sluša Stinga, Phila Collinsa i Sade
Svoje slobodno vrijeme najradije provodi u šetnjama i izletima, stvarajući nezaboravne trenutke s obitelji. Kad je kod kuće, klasiku obično sluša onda kad mora vježbati, preslušavati i učiti, a kad želi opuštajuću glazbu za uživanje, Nela voli slušati izvođače poput Stinga, Phila Collinsa i Sade.
- Pjevanje je nešto što radim po cijele dane. Bilo da je to u autu, pod tušem ili na pozornici, ne mogu se “ugasiti”. Dosta toga radim i nesvjesno. Mama mi je znala reći kao djetetu: “Kćeri, možeš li prestati pjevati barem dok jedeš?!” ha-ha. Eto, čak sam i tad pjevala i mumljala. Sad naravno ne u tolikoj mjeri jer ipak mislim na ljude oko sebe ha-ha, ali glazba je svakako prisutna svakodnevno u mom životu, zaključila je Nela.
