Kad čujete ime Sandre Babac, vjerojatno je prvo što Vam padne na pamet - Šinjorina Smokva, ekološki nagrađivani pekmez od smokava, no u razgovoru smo se prisjetili i njene karijere u medijima, vođenja turističkih tura, studiranja i djetinjstva.
Sandra je u Zadru završila studij engleskog i talijanskog jezika, a tijekom fakulteta završila je i tečaj za turističkog vodiča.
- Već sam vremešni turistički vodič, no to gledam kao hobi, razlog više da dođem u grad iz Poljica, prošećem ulicama i da sama budem turist u vlastitom gradu koji uistinu volim. Jako mi je drago dijeliti ljubav prema gradu, započinje Sandra.
Zebra dalmatinka
Ljepote ima jako puno, ističe, ali ima i onoga što itekako kvari doživljaj.
- Mislim da nedostaje brige, iskonskog osjećaja za prave vrijednosti grada, pa i ukusa u konačnici. Materijalno nam ne bi trebalo biti na prvom mjestu, svatko od nas bi se trebao potruditi oko svakog detalja, koliko god može. Nije cilj samo uzeti novac, treba i davati, govori Sandra i dodaje da je stavljanje kvantitete iznad kvalitete zapravo rezanje grane na kojoj sjedimo.
A kad je riječ o detaljima koji puno znače, valja podsjetiti da je Sandra prije nekoliko godina bila inicijatorica ideje da se u Ulici Zadarskoga mira 1358., na potezu od Foruma prema mula, postavi posebna zebra dalmatinka, sa šarama dalmatinke što bi zasigurno bila velika turistička atrakcija.
- To je oduvijek jedna od najprometnijih ulica, žila kucavica, stoga sam predložila da tu bude prepoznatljiva zebra sa šarama dalmatinke, novi simbol, poput Morskih orgulja. Kad bi se to realiziralo, svakako bi se postavila i ploča s informacija o povijesti dalmatinaca, ljudi ne znaju o tome. HTV je napravio prilog o toj mojoj ideji i španjolska televizija je to prenijela, u najgledanijoj emisiji nedjeljom navečer i nakon par mjeseci u Galiciji je osvanula zebra na šare krave, priča Sandra i dodaje da je Komunalni odjel Grada Zadra dao zeleno svjetlo za realizaciju, no da se čeka odobrenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture.
Od Ga Ga do HRT-a
A medijske istupe Sandra “ima u malom prstu”, iza nje je dugogodišnje novinarsko i uredničko iskustvo. Naime, još za vrijeme studija počela je raditi na lokalnom Omladinskom radiju Ga Ga, kao DJ.
- Tad je pokojni Vedran Čupić, inače član grupe Dorian Gray, bio glavni glazbeni urednik, divan čovjek. Došla sam na razgovor i dobila priliku, imala sam svojih prvih sat vremena nakon učenja kako se radi, sjećam se prvog spuštanja igle na gramofon, ruke su mi se tresle, mislila sam hoću li ubosti kraj jedne pjesme, početak druge ili će nastati rupa u eteru, prepričava nam Sandra kroz smijeh koja je oduvijek jako voljela glazbu.
Zanimljivo, držala se uvijek režije, zazirala je od mikrofona jer je imala veliku tremu.
- Bila sam pomalo introvertirana, ali pomicala sam svoje granice, borila se protiv onoga čega se bojim. Iz Ga Ga izrodio se Donat FM gdje sam postala glavna glazbena urednica, na neki način bila sam zaslužna za kreiranje glazbenog ukusa. Organizirali smo razne koncerte, jedan koji mi je u posebnom sjećanju je veliki Božićni maraton 1994. godine u Jazinama, cijela rock scena toga doba nastupila je ovdje - Laufer, Let 3, Hladno pivo, Vještice... Massimo je molio da stane za mikrofon, tada nije baš nastupao. Bilo je to nezaboravno iskustvo, prisjeća se Sandra i nastavlja da je, kad je vidjela da je napravila sve što je u njenoj moći i da stagnira, odlučila otići u Zagreb.
Došla je kao turist, hodala s planom grada i upoznavala svoje novo boravište. Najprije je dobila posao u privatnoj školi, predavala je engleski jezik djeci i odraslima. Zatim, poslala je dopis i snimku emisije HTV-u i zvali su je da preuzme pisanje scenarija za emisiju Zlatni gong.
- A ja sam se, kao gledateljica, smijala toj emisiji, pa sam samoj sebi rekla da ću dokazati da to može biti bolje. Emisija je dobila i ljetnu verziju i bila je najgledanija, bila je odlična stvar. U međuvremenu se otvorilo mjesto novinarke za emisiju Vidikon, to je za mene bilo ostvarenje svih snova, i zaista - dobila sam poziv za to. Naravno da sam prihvatila, kazuje Sandra.
Kad je otišla iz Zadra, dečki s radija kladili su se kad će se vratiti podvijenog repa. Naravno, to se nije dogodilo.
- To je takav svijet u kojem se kao žena uvijek moraš dokazivati, dodaje Sandra.
Užasavala se kukaca
A na kraju, Sandra je itekako pokazala i dokazala da uspijeva u svemu čega se dotakne, pa tako i u poljoprivredi.
- Bilo je zabavno u Zagrebu, ali zatrudnjela sam i shvatila kako je lijepo ostati kod kuće i ne morati juriti svaku večer po koncertima, premda je meni sve to bilo fantastično. Počela sam raditi nakon porodiljnog dopusta, no vrlo brzo sam opet zatrudnjela i morala mirovati. I tada sam shvatila da više nema smisla, televizija te pojede, uvijek si na udaru raznih struja, ne ovisiš o samoj sebi. Ja sam sebi dokazala da ja to mogu i bilo je vrijeme za ići dalje, kazuje Sandra koja je tada odlučila pokrenuti nešto svoje, iako se nije vidjela ni u poljoprivredi ni u proizvodnji.
Bila je ispred roditeljske kuće i vidjela smokve. I to je bio taj ključni trenutak.
- Užasavala sam se kukaca, ma svega osim bubamara i leptira, ha-ha. Nisam znala smokve ubrati, nisu zapravo ni bile zrele, ruke su me svrbjele i pekle od lišća i smokvine mliječi. Poslije smo, zakopčani do grla, suprug i ja brali po selu, nismo imali dovoljno svojih smokava, treba im pet godina od sadnje do ploda. I tako, skuhala sam prve teglice, suprug je stavio znak na cestu, djedu je bilo neugodno, rekao je da ga sramotim pred narodom. Ali, došao nam je prvi kupac, moja prijateljica, za sreću je kupila teglicu, govori Sandra.
Sve je započelo znakom na cesti
Od znaka za prodaju pekmeza na cesti, uz ogroman trud, rad, odricanje i upornost, Sandra i suprug Alan došli su do polica velikog trgovačkog lanca.
- Jako smo zadovoljni što smo kao lokalni proizvođač prije skoro dvije godine ušli u Kaufland, zahvaljujući natječaju za najbolji ekološki proizvod Zelena medalja. Prvi smo koji su to dobili te godina, najprije je na policama završila Šinjorina Smokva, a zatim i Šinjorina Mandarina. Svi su naši proizvodi rađeni na identičan način, koristimo samo jedan sastojak - ekološko voće, bez ijednog dodatka, naglašava Sandra.
Iznimno joj je drago, nastavlja, da na našem području postoji respektabilan proizvođač s dugogodišnjim stažem, gospodin Ivan Gligora s kojim dugo i rado surađuju.
- Sreli smo se 2006. godine na Zagrebačkom velesajmu gdje se predstavljala Zadarska županija. Mi smo tek započinjali, a on je već bio “ime”, međutim naša suradnja traje već godinama, prodajemo svoje proizvode kroz njihovu mrežu trgovina, i kamo sreće da ih je više. To je niša u kojoj se naš proizvod adekvatno predstavlja i ima svoju klijentelu, riječ je o malo skupljim proizvodima, ali reprezentativnih proizvoda koji spadaju u kategoriju gastro-suvenira i delikatesa, kaže Sandra i ističe da pekmeze radi isključivo od svježeg voća.
A pakira ih u krasnu ambalažu za što su također dobili nagrade. Naime, prošle je godine dobila zlatnu medalju za industrijski i produkt-dizajn u Dalmaciji za svoju inovaciju kartonska borša Šinjorina Smokva 3 u 1, a na razini Hrvatske dobila je srebrnu medalju u istoj kategoriji na INOVI.
