Davor Pekota jedan je od osnivača grupe "Forum", a njegov specifičan bariton publika već desetljećima sluša s oduševljenjem. Nakon održanog, sad već tradicionalnog ljetnog koncerta na zadarskom Forumu "Tribute to Swing", Davor Pekota otkrio nam je neke zanimljivosti iz svoje bogate glazbene karijere, poneku želju i anegdotu.
Kada ste se počeli baviti glazbom? Koji su bili vaši prvi koraci?
Glazbom sam se počeo baviti još u osnovnoj školi kada sam upisao glazbenu školu. Učio sam svirati klavir. Bio sam 4 godine tamo, a poslije sam išao kod časnih sestara na klavir. Nastavio sam još par godina i to je to što se tiče mog glazbenog obrazovanja. U bendovima sam počeo svirati 1973. i 1974. godine. Davno je to bilo, prva gaža mi je bila s grupom Pan u hotelu na Božavi, tamo smo svirali na terasi. Ta gaža nam je ostala u lijepom sjećanju.
Kako je vaša obitelj reagirala na vašu želju da se bavite glazbom? Kakve su bile njihove reakcije?
Moj otac se bavio glazbom. Studirao je solo pjevanje, što je malo poznato. Studirao je solo pjevanje u Zagrebu, kod profesora Vrbanića. On je bio bas bariton. Poslije Drugog svjetskog rata bio je direktorov tajnik, pa zatim i direktor opere u Rijeci. To je poput neke obiteljske tradicije, s njega je prešlo na mene.
Jesu vas neki glazbenici inspirirali da se bavite glazbom?
Kao mlad sam dosta slušao Arsena Dedića, Vicu Vukova a prije toga naravno i Olivera. Slušam ih još i dan danas, s vremena na vrijeme, a inače više slušam strane izvođače.
Koje strane izvođače slušate?
Slušam Franka Sinatru, Michaela Bublea Stevie Wondera, Billie Joela, Eaglese.
Bili ste član Grupe Forum. Imate li neku zanimljivu anegdotu za podijeliti? Nešto što je ostalo u lijepom sjećanju?
Bilo je dosta toga. Jedan put smo se vozili kombijem iz Beča, išli smo preko Češke u Berlin. Bilo je to davno. S nama je bio Ćubi, naš poznati bubnjar, komičan i smiješan. Uvijek je bio zadužen za atmosferu u kombiju. Stali smo na jednoj pumpi, a ustali smo rano ujutro da stignemo na gažu u Berlinu. Tada smo po prvi put na toj pumpi, umorni našli energetsko piće, taj Red bull. Ćubi je ionako bio pun energije a onda je popio taj Red Bull. Do tada smo mi svi spavali, ali tog trena smo se probudili i smijali. To je bio show. Sjećam se toga, ali bilo je još dosta tih anegdota.
Nastupali ste i po drugim državama. Je li vam se neka posebno dojmila? Jeste li možda doživjeli neki kulturološki šok?
Njemačka mi je uvijek bila draga. Svirao sam u Berlinu, svirali smo u Hamburgu, ali po njemačkim lokalima, ne po našim. Svirali smo, naravno, i za našu dijasporu, ali i po njemačkim plesnim lokalima, što mi je također ostalo u lijepom sjećanju. Bilo je to jedno lijepo iskustvo. Berlin, Hamburg, Stuttgart. Svirali smo više puta i u Beču. Imali smo turneju po skandinavskim zemljama, Norveškoj i Švedskoj. Prije Domovinskog rata smo bili i u Sovjetskom savezu. Dva mjeseca smo bili tamo. Došli smo iz blagostanja u jedno sasvim drugačije društveno uređenje, konzervativno, pod stegom partije.
Grupa Forum sljedeće godine slavi 40 godina. Imate li neke posebne želje ili planove za tu godinu?
Mislim da bismo to trebali proslaviti na adekvatan način baš ovdje na Rimskom Forumu, kao što smo napravili i za 30. godišnjicu osnivanja grupe Forum. Prošlo je deset godina od tada, a da se nismo ni okrenuli. Vrijeme tako brzo leti. Planiramo nešto napraviti i valjda ćemo biti u mogućnosti organizirati taj veliki obljetnički koncert. To mi je velika želja. Uz pomoć Grada, Turističke zajednice i nekih sponzora. Da napravimo jedan pravi, mali spektakl.
Pitali smo vas koje glazbenike volite. S druge strane, je li postoje neki žanrovi koje ne volite slušati?
Ne volim slušati turbofolk i narodnjake. Sve druge žanrove mogu slušati. Pop, rock, country, čak i klasičnu glazbu. Sva dobra glazba je dobra glazba. Ne dijelim glazbu na žanrove nego na dobru i na lošu. Osim narodnjaka.
Da sada možete mladom sebi bilo što reći, što bi to bilo?
Pamet u glavu!
