Životna priča naše glumice Žane Bumber protkana je bojama, emocijama, izazovima i maštanjima. Djetinjstvo u Zadru bilo joj je predivno - punog srca i razbijenih koljena. Proživljavajući gimnazijske dane tijekom Domovinskog rata, Žana je, kao i mnogi njeni vršnjaci, pronalazila svjetlost u tamnim vremenima u zaljubljivanju i umjetnosti.
Njezin put ka umjetnosti bio je popločan različitim iskustvima, od audicija u Londonu do studija glume u Zagrebu, angažmana u kazalištima metropole... No, njezin je život dobio potpuno novo značenje kada je postala majka, stoga je povratak u Zadar bio emotivni odabir koji je obogatio njen život novim prijateljstvima, profesionalnim izazovima i hobijima poput plesa i mačevanja. Svojim predanim radom u Glumačkom studiju HNK Zadar i ljubavlju prema moru, Žana neprestano dodaje nova poglavlja svojoj priči, sanjajući o daljnjim avanturama, poput jedrenja oko svijeta.
U svakom detalju njezinog života, od posla do hobija, ogleda se snaga volje, ljubavi prema životu i beskrajna radost stvaranja. Njena priča pokazuje da je životni put poput predstave - pun neizvjesnosti, ali i nevjerojatne ljepote koju donose svaki novi čin i svaka nova scena.
Za sve je zaslužan jedan plakat
Rodila se i odrastala u Zadru, bila je jedino dijete u obitelji, roditelji su je dobili nešto kasnije pa kroz šalu kaže da je uvijek bila pomalo “starmala”.
- Uvijek sam bila sklona maštanju, jako sam voljela društvo, dane bih provodila u dvorištu, ali isto tako trebala sam i vrijeme za svoj neki svijet. Voljela sam imitirati ljude, često sam zabavljala susjede i mamine prijateljice. Sve u svemu, djetinjstvo je bilo prekrasno, Zadar je zaista po mjeri čovjeka, započinje Žana.
Gimnazijsko doba obilježio je Domovinski rat, no njeni ratni dnevnici ispunjeni su zaljubljivanjem...
- Pomalo neobično, no srećom nisam nikoga izgubila, jednostavno se poklopilo s fazom prvih ljubavi, to je sve puno pjesama i emocija. Uzbune smo naravno provodili po skloništima, no sjećam se kako se na Trgu pet bunara otvorilo mjesto za druženje, konačno smo se skupili. Tada sam se prislonila na zid i za mene se zalijepio plakat, to je bio plakat za glumačku audiciju u HNK. Volim sudbinske stvari, vjerujem da je dosta toga predodređeno, pa sam se odvažila. Trebalo je pripremiti Hamleta, neku pjesmu po izboru i prošla sam. Toga trenutka, kad sam se popela na scenu, osjetila sam cijelim svojim bićem da je to to, da je to mjesto s kojeg nikad ne želim otići, emotivno govori Žana i ističe da je shvatila da je to njen poziv.
Upoznala je Predraga Vušovića koji joj je pomogao s pripremama za Glumačku akademiju. Prošla je, međutim ipak nije otišla odmah u Zagreb jer je sanjala da će glumiti u bijelom svijetu.
- Nakon gimnazije sam otišla u London, tamo je kazalište stvarno nešto divno. Čuvala sam djecu kako ne bih financijski opteretila roditelja, išla sam na razne radionice, audicije, radila sam na predstavi “Šest lica traži autora”, to je sve velika stvar. No, tada nismo bili u Europskoj uniji, sve mi je bilo preskupo, nažalost nisam si to mogla priuštiti, govori Žana koja je nakon epizode u Londonu krenula na Akademiju u Zagreb gdje je istraživala sebe i gdje se silno zaljubila.
Snaga majčinstva
Na prvoj godini upoznala je dečka s druge, Dušana Bućana, i, kako kaže, uletjeli su u ozbiljnu vezu. Studentski dani bili su joj divni, protkani ljubavi, zabavom, učenjem...
- Imala sam sreću da mi je na diplomski ispit došao gospodin Relja Bašić, imala sam čast glumiti u njegovoj posljednjoj predstavi “Dame u nevolji”. Upoznala sam Vanju Dracha, Lelu Margitić, glumce kojima sam se divila. Puno smo putovali, ispekla sam zanat, bilo je to veliko iskustvo. Kasnije sam se zaposlila u Gradskom kazalištu Žar ptica, puno se radilo, bilo je nekoliko predstava dnevno, stalno probe. No, tada sam uspjela kupiti stan. Bilo je lijepo, ali sam u jednom trenutku osjetila da je vrijeme za nove izazove, kazuje Žana koja je potom postala slobodna umjetnica.
Dobila je posao na RTL-u gdje je upoznala svog bivšeg muža, i onda je dobila sina.
- Majčinstvo je najljepše! Baš sam tada bila u periodu kada sam razmišljala o tome kako sam se ostvarila u poslu, sretna sam što radim ono što obožavam, no htjela sam biti majka, mislim da ne bih bila potpuna bez toga, to su te tridesete, kaže Žana simpatično.
Ples, mačevanje, glazba
Tada se, nastavlja, sve promijenilo, odjednom je Zagreb posivio i željela je da njen sin ima lijepo djetinjstvo, uz more, baš kao i ona. Vratili su se u Zadar i Žani je to, kaže, bila najbolja odluka u životu.
- Renato Švorinić osnovao je profesionalni ansambl HNK nakon što je nekoliko desetljeća Zadar bio bez njega, zajedno s Jasnom Ančić i Mirkom Šatalićem i to je bila najvažnija odluka za budućnost našeg kazališta. Pridružila sam im se nešto kasnije, zatim je angažiran Alen Liverić pa potom Davor Jureško. Kreativna smo ekipa, uživam od prvog dana, to su divni ljudi koji su mi prijatelji. Kad je Jasna otišla u mirovinu, trebao je netko nastaviti voditi Glumački studio. Često sam vodila sina u kazalište jer smatram da je to odgojno jako važno, da djeca nauče promišljati, da ne budu samo promatrači života, a kako sam oduvijek voljela raditi s mladima, prihvatila sam taj izazov i radim svim srcem. Narasli smo, sad imamo 70 polaznika, jako sam ponosna na sve njih, ističe Žana.
Žana obožava i ples, a zanimljivo je da voli i mačevanje, jako je sretna što se od ove godine u Zadru može baviti tim. Zaljubljena je i u more, ima SUP i ljeti provodi na njemu sate i sate.
- Životni san mi je kupiti jedrilicu i oploviti svijet, makar u penziji! Obožavam ih, htjela sam kupiti jednu koja je već tonula, no srećom imam dobre kolege koji su me odgovorili od te ideje ha-ha, kaže Žana.
A dok ne oplovi svijet, uživa u rocku, gramofonskim pločama, ljubavi, čitanju, i putovanjima...
