Ljubo Majica je 39-ogodišnji profesor geografije iz Zadra, instruktor i član Hrvatske gorske službe spašavanja koji nam je pričao o sebi, svom uključivanju u HGSS, preduvjetima za članstvo, kao i usklađivanju poslovnih, obiteljskih, privatnih obveza i HGSS-a. Podijelio je najljepše, ali i najteže trenutke te prepričao posebno zanimljive situacije.
- Oženjen sam i otac 8 godišnjeg sina. Radim u Srednjoj školi Otočac i Osnovnoj školi Anž Frankopan “Kosinj” u Ličko senjskoj županiji. Bavim se planinarstvom, speleologijom, skijanjem, povremeno i jedrim.. Slobodno vrijeme, ono malo bez obveza, uglavnom provodim u prirodi s obitelji i prijateljima. Ovisno o godišnjem dobu kombiniramo planine i more, započinje Majica.
Izuzetna čast
Član je Hrvatske gorske službe spašavanja od 2006. godine, u stanicu Zadar primljen je nakon završene planinarske, a potom i speleološke škole u organizaciji PD Paklenica Zadar. U tom periodu, bez puno obveza, prisjeća se Majica, svaki se slobodan dan provodio u planini, jami, stijeni.
- Radio sam preko studentskog ugovora u prostorijama PD Paklenice u Zadru gdje se okupljaju zadarski planinari i jednom prilikom su me Jana i Igor Mijailović pozvali da dođem na sastanak u prostorije HGSS Zadar idući utorak. I tako je počelo. Kao, vjerujem, i većini članova poziv u Službu predstavljao je izuzetnu čast i nisam se puno premišljao, kaže Majica.
A osim Statutom predviđenih uvjeta, odnosno članstva u Hrvatskom planinarskom savezu, punoljetnosti, fizičkog i mentalnog zdravlja, kandidat za pristup mora biti moralno odgovorna osoba koja će svoje slobodno (i ne samo slobodno!) vrijeme posvetiti spašavanju ljudskih života.
- HGSS nije i ne može biti hobi. Neki od potencijalnih članova su odustali kad su shvatili da ne mogu pomiriti članstvo u službi i privatne obaveze. HGSS traži od člana potpuni angažman, pogotovo u prvim godinama članstva kad je obuka jako intenzivna. Zato preferiramo da nam pristupaju mlađi i aktivni ljudi, iako nemamo određenu dobnu granicu. Izuzetak od ovog pravila su medicinski djelatnici (tehničari, sestre, liječnici) čije nam je znanje i iskustvo od izuzetne važnosti. Osnovno školovanje traje u prosjeku tri do četiri godine pa i to treba imati u vidu kad se nekoga prima, priča Majica i dodaje da osoba mora biti motivirana za učenje i spremna na velike fizičke i mentalne napore i to često u nepovoljnim vremenskim uvjetima.
Međuljudski odnosi ključ uspjeha
Nadalje, instruktori HGSS-a okupljeni su u Komisiju za školovanje i tehnike spašavanja HGSS-a i osnovna djelatnost im je, nastavlja Majica, organizacija i provedba obuke za članove, organizacija državnih vježbi i ispita za stjecanje raznih zvanja unutar službe.
- Isto tako, zaduženi smo za praćenje novosti u tehnikama i opremi, testiranja i implementaciju novih tehnika u obuci članova. Obuka u HGSS-u se vrši na razini službe, što znači da svi članovi prolaze istu obuku. Obuka se sastoji od osnovne i specijalističke. Osnovna obuka obuhvaća tehnike spašavanja u zimskim i ljetnim uvjetima te spašavanje iz speleoloških objekata. Specijalistička obuka obuhvaća razne segmente spašavanja, od voditelja potraga, voditelja potražnih timova (čovjek i pas), helikoptersko spašavanje, upotreba bespilotnih sustava, digitalna kartografija itd., kazuje Majica.
Odustajanja ima, dodaje Majica, što je i normalno, a najčešći razlozi su privatno-obiteljske okolnosti, kao i zahtjevnost obuke.
A postati članom HGSS-a izuzetna je čast i odgovornost. Svi članovi, naglašava Majica, znaju da ne spašava pojedinac nego ekipa i zato su međuljudski odnosi ključ uspjeha HGSS-a.
- Kad vam motiv nije novac, već želja da pomognete svojim znanjem i opremom, onda je teško biti neuspješan. Mi svoje članove biramo prema upravo ovim kvalitetama. Netko vam više karakterno odgovara, netko manje, s nekima se češće viđate nego s drugima, ali to ne mijenja činjenicu da bi svakome od svojih kolega gorskih spašavatelja povjerio svoj život u akciji. Mi zajedno prolazimo svakakve situacije, neke ne možete ni zamisliti, to vas veže za cijeli život. Nema tu glume, iskreni smo jedni prema drugima i direktni. Jedno takvim odnosom i međusobnim povjerenjem možemo biti uspješni, ističe Majica.
I oni su samo ljudi
No, posao, privatne obveze i HGSS teško je uskladiti s obzirom da aktivno članstvo u HGSS-u oduzima dosta vremena.
- Bez razumijevanja i podrške obitelji, bilo bi nemoguće organizirati se. Stvarna zasluga za naše uspjehe i zahvale javnosti bi trebale ići našim obiteljima koje stoje iza nas. Naše često izbivanje iz kuće ne daje puno prostora za planove i aktivnosti našim ukućanima. Ne jednom sam morao otići u akciju, a imao sam isplanirane i dogovorene obiteljske obaveze. Hvala im što trpe sve to, emotivno govori Majica.
A najljepše u tom djelovanju jest, otkriva, osjećaj da ste pomogli nekome spasiti život, da imate znanja iskustva i vrhunsku ekipu koja može čuda napraviti.
- Malo se iskustava u životu mogu mjeriti s tim, dodaje Majica.
S druge strane, teške su upravo one situacije kada ni uz svo iskustvo, znanje i opremu, prepričava, ipak ne uspijete pronaći izgubljenu osobu, ili kad se radi o nesreći s tragičnim ishodom.
U skladu s tim, nameće se pitanje kako se HGSS-ovci emotivno nose s teškim situacijama.
- U samoj akciji fokus je isključivo na sigurnoj i brzoj reakciji i pokušavamo to uvijek profesionalno odraditi. Međutim, i mi smo samo ljudi i teško se navikavamo na npr. nesreće sa smrtnim ishodima ili one u kojima su uključena i djeca. Ali i to je dio ovog posla i moramo biti spremni na to. Kroz svoj sustav obuke članove pripremamo na takve akcije, ali teško se u potpunosti pripremiti na to. Ono što je praksa jest da nakon takvih akcija svi malo sjednemo zajedno i porazgovaramo o onome što se dogodilo i kako je tko doživio situaciju. Uz otvoreni i prijateljski razgovor analiziramo događaj, ostajemo neko vrijeme skupa da se onaj prvi “udar emocija” proživi s kolegama koje dijele isto iskustvo. Bitno je razgovarati, pomaže da se situacija realno sagleda, a onda se i emocije brzo vrate pod kontrolu, objašnjava Majica.
Zanimljive akcije
Bilo je zaista puno interesantnih akcija, kaže Majica, gotovo je svaka akcija zanimljiva na neki način.
- Ono što mogu možda izdvojiti su akcije kad smo spašavali majku i sina, strane državljane iz špilje u izvoru rijeke Karišnice. Dječak je upao u jezerce u špilji, a majke je skočila za njim. Temperatura vode bila je ne viša od deset stupnjeva. Ili kad smo dva dana za redom u Paklenici spašavali isti penjački par iz Belgije kojima je zapelo uže. Mogu izdvojiti još i jedan koji je započeo potragom u okolici Benkovca, zatim nastavio spašavanjem planinara na kojeg je pala mazga na području V. Rujna na Velebitu, odmah nakon toga spašavanjem ozlijeđenog penjača u Paklenici i završio izvlačenjem tijela iz provalije nakon prometne nesreće na Pagu. Sve to u nekih 15-ak sati, priča Majica.
U HGSS se ne uključujete sami, odnosno, sama želja za pristupanjem nije dovoljan uvjet za primanje u članstvo.
- Potencijalni član osim želje za pristupom mora biti i aktivan u nekoj od planinarskih specijalnosti (alpinizam, sportsko penjanje, speleologija, skijanje itd.), svojim se zalaganjem i aktivnošću isticati. U službu se ulazi na prijedlog dvaju gorskih spašavatelja i glasanjem ostalih članova o prijemu. Mi u stanici Zadar imamo period od šest mjeseci koje zovemo “promatranje” u kojem se kandidata upoznaje s radom stanice, pomaže mu se u prilagodbi i priprema ga se za nadolazeću obuku. Tek nakon isteka tog roka člana se upućuje na školovanje i postaje član stanice u statusu suradnika. Kad član započne školovanje, postaje pripravnik, a nakon odrađene minimalno dvije godine staža u statusu pripravnika i završetka propisane obuke stječe uvjete za izlazak na ispit na naziv gorski spašavatelj, kaže Majica.
