Ljubo Majica HGSSOsobni Album
StoryEditor
Ljubo Majica, instruktor i član HGSS-a

Zahvale javnosti trebale bi ići obiteljima HGSS-ovaca

Svi članovi znaju da ne spašava pojedinac nego ekipa i baš zato su međuljudski odnosi ključ uspjeha HGSS-a

Ljubo Majica je 39-ogodišnji profesor geografije iz Zadra, instruktor i član Hrvatske gorske službe spašavanja koji nam je pričao o sebi, svom uključivanju u HGSS, preduvjetima za članstvo, kao i usklađivanju poslovnih, obiteljskih, privatnih obveza i HGSS-a. Podijelio je najljepše, ali i najteže trenutke te prepričao posebno zanimljive situacije.

- Oženjen sam i otac 8 godišnjeg sina. Radim u Srednjoj školi Otočac i Osnovnoj školi Anž Frankopan “Kosinj” u Ličko senjskoj županiji. Bavim se planinarstvom, speleologijom, skijanjem, povremeno i jedrim.. Slobodno vrijeme, ono malo bez obveza, uglavnom provodim u prirodi s obitelji i prijateljima. Ovisno o godišnjem dobu kombiniramo planine i more, započinje Majica.

Izuzetna čast

Član je Hrvatske gorske službe spašavanja od 2006. godine, u stanicu Zadar primljen je nakon završene planinarske, a potom i speleološke škole u organizaciji PD Paklenica Zadar. U tom periodu, bez puno obveza, prisjeća se Majica, svaki se slobodan dan provodio u planini, jami, stijeni.

- Radio sam preko studentskog ugovora u prostorijama PD Paklenice u Zadru gdje se okupljaju zadarski planinari i jednom prilikom su me Jana i Igor Mijailović pozvali da dođem na sastanak u prostorije HGSS Zadar idući utorak. I tako je počelo. Kao, vjerujem, i većini članova poziv u Službu predstavljao je izuzetnu čast i nisam se puno premišljao, kaže Majica.

24

sata dnevno,
365 dana u godini

A osim Statutom predviđenih uvjeta, odnosno članstva u Hrvatskom planinarskom savezu, punoljetnosti, fizičkog i mentalnog zdravlja, kandidat za pristup mora biti moralno odgovorna osoba koja će svoje slobodno (i ne samo slobodno!) vrijeme posvetiti spašavanju ljudskih života.

- HGSS nije i ne može biti hobi. Neki od potencijalnih članova su odustali kad su shvatili da ne mogu pomiriti članstvo u službi i privatne obaveze. HGSS traži od člana potpuni angažman, pogotovo u prvim godinama članstva kad je obuka jako intenzivna. Zato preferiramo da nam pristupaju mlađi i aktivni ljudi, iako nemamo određenu dobnu granicu. Izuzetak od ovog pravila su medicinski djelatnici (tehničari, sestre, liječnici) čije nam je znanje i iskustvo od izuzetne važnosti. Osnovno školovanje traje u prosjeku tri do četiri godine pa i to treba imati u vidu kad se nekoga prima, priča Majica i dodaje da osoba mora biti motivirana za učenje i spremna na velike fizičke i mentalne napore i to često u nepovoljnim vremenskim uvjetima.

Međuljudski odnosi ključ uspjeha

Nadalje, instruktori HGSS-a okupljeni su u Komisiju za školovanje i tehnike spašavanja HGSS-a i osnovna djelatnost im je, nastavlja Majica, organizacija i provedba obuke za članove, organizacija državnih vježbi i ispita za stjecanje raznih zvanja unutar službe.

- Isto tako, zaduženi smo za praćenje novosti u tehnikama i opremi, testiranja i implementaciju novih tehnika u obuci članova. Obuka u HGSS-u se vrši na razini službe, što znači da svi članovi prolaze istu obuku. Obuka se sastoji od osnovne i specijalističke. Osnovna obuka obuhvaća tehnike spašavanja u zimskim i ljetnim uvjetima te spašavanje iz speleoloških objekata. Specijalistička obuka obuhvaća razne segmente spašavanja, od voditelja potraga, voditelja potražnih timova (čovjek i pas), helikoptersko spašavanje, upotreba bespilotnih sustava, digitalna kartografija itd., kazuje Majica.

HGSS nije
i ne može biti hobi

Odustajanja ima, dodaje Majica, što je i normalno, a najčešći razlozi su privatno-obiteljske okolnosti, kao i zahtjevnost obuke.

A postati članom HGSS-a izuzetna je čast i odgovornost. Svi članovi, naglašava Majica, znaju da ne spašava pojedinac nego ekipa i zato su međuljudski odnosi ključ uspjeha HGSS-a.

- Kad vam motiv nije novac, već želja da pomognete svojim znanjem i opremom, onda je teško biti neuspješan. Mi svoje članove biramo prema upravo ovim kvalitetama. Netko vam više karakterno odgovara, netko manje, s nekima se češće viđate nego s drugima, ali to ne mijenja činjenicu da bi svakome od svojih kolega gorskih spašavatelja povjerio svoj život u akciji. Mi zajedno prolazimo svakakve situacije, neke ne možete ni zamisliti, to vas veže za cijeli život. Nema tu glume, iskreni smo jedni prema drugima i direktni. Jedno takvim odnosom i međusobnim povjerenjem možemo biti uspješni, ističe Majica.

I oni su samo ljudi

No, posao, privatne obveze i HGSS teško je uskladiti s obzirom da aktivno članstvo u HGSS-u oduzima dosta vremena.

Najljepši je osjećaj da ste pomogli nekome spasiti život, da imate znanja, iskustva i vrhunsku ekipu koja može čuda napraviti

- Bez razumijevanja i podrške obitelji, bilo bi nemoguće organizirati se. Stvarna zasluga za naše uspjehe i zahvale javnosti bi trebale ići našim obiteljima koje stoje iza nas. Naše često izbivanje iz kuće ne daje puno prostora za planove i aktivnosti našim ukućanima. Ne jednom sam morao otići u akciju, a imao sam isplanirane i dogovorene obiteljske obaveze. Hvala im što trpe sve to, emotivno govori Majica.

A najljepše u tom djelovanju jest, otkriva, osjećaj da ste pomogli nekome spasiti život, da imate znanja iskustva i vrhunsku ekipu koja može čuda napraviti.

- Malo se iskustava u životu mogu mjeriti s tim, dodaje Majica.

S druge strane, teške su upravo one situacije kada ni uz svo iskustvo, znanje i opremu, prepričava, ipak ne uspijete pronaći izgubljenu osobu, ili kad se radi o nesreći s tragičnim ishodom.

U skladu s tim, nameće se pitanje kako se HGSS-ovci emotivno nose s teškim situacijama.

Teške su situacije kada ni uz sve iskustvo, znanje i opremu ipak ne uspijete pronaći izgubljenu osobu

- U samoj akciji fokus je isključivo na sigurnoj i brzoj reakciji i pokušavamo to uvijek profesionalno odraditi. Međutim, i mi smo samo ljudi i teško se navikavamo na npr. nesreće sa smrtnim ishodima ili one u kojima su uključena i djeca. Ali i to je dio ovog posla i moramo biti spremni na to. Kroz svoj sustav obuke članove pripremamo na takve akcije, ali teško se u potpunosti pripremiti na to. Ono što je praksa jest da nakon takvih akcija svi malo sjednemo zajedno i porazgovaramo o onome što se dogodilo i kako je tko doživio situaciju. Uz otvoreni i prijateljski razgovor analiziramo događaj, ostajemo neko vrijeme skupa da se onaj prvi “udar emocija” proživi s kolegama koje dijele isto iskustvo. Bitno je razgovarati, pomaže da se situacija realno sagleda, a onda se i emocije brzo vrate pod kontrolu, objašnjava Majica.

Zanimljive akcije

Bilo je zaista puno interesantnih akcija, kaže Majica, gotovo je svaka akcija zanimljiva na neki način.

”Mogu izdvojiti još jedan koji je započeo potragom u okolici Benkovca, zatim nastavio spašavanjem planinara na kojeg je pala mazga na području V. Rujna na Velebitu, odmah nakon toga spašavanjem ozlijeđenog penjača u Paklenici i završio izvlačenjem tijela iz provalije nakon prometne nesreće na Pagu. Sve to u nekih 15-ak sati”

Ljubo Majica

- Ono što mogu možda izdvojiti su akcije kad smo spašavali majku i sina, strane državljane iz špilje u izvoru rijeke Karišnice. Dječak je upao u jezerce u špilji, a majke je skočila za njim. Temperatura vode bila je ne viša od deset stupnjeva. Ili kad smo dva dana za redom u Paklenici spašavali isti penjački par iz Belgije kojima je zapelo uže. Mogu izdvojiti još i jedan koji je započeo potragom u okolici Benkovca, zatim nastavio spašavanjem planinara na kojeg je pala mazga na području V. Rujna na Velebitu, odmah nakon toga spašavanjem ozlijeđenog penjača u Paklenici i završio izvlačenjem tijela iz provalije nakon prometne nesreće na Pagu. Sve to u nekih 15-ak sati, priča Majica.

U HGSS se ne uključujete sami, odnosno, sama želja za pristupanjem nije dovoljan uvjet za primanje u članstvo.

- Potencijalni član osim želje za pristupom mora biti i aktivan u nekoj od planinarskih specijalnosti (alpinizam, sportsko penjanje, speleologija, skijanje itd.), svojim se zalaganjem i aktivnošću isticati. U službu se ulazi na prijedlog dvaju gorskih spašavatelja i glasanjem ostalih članova o prijemu. Mi u stanici Zadar imamo period od šest mjeseci koje zovemo “promatranje” u kojem se kandidata upoznaje s radom stanice, pomaže mu se u prilagodbi i priprema ga se za nadolazeću obuku. Tek nakon isteka tog roka člana se upućuje na školovanje i postaje član stanice u statusu suradnika. Kad član započne školovanje, postaje pripravnik, a nakon odrađene minimalno dvije godine staža u statusu pripravnika i završetka propisane obuke stječe uvjete za izlazak na ispit na naziv gorski spašavatelj, kaže Majica.

I mi smo od krvi i mesa

I mi smo samo ljudi i teško se navikavamo na npr. nesreće sa smrtnim ishodima ili one u kojima su uključena i djeca. Ali i to je dio ovog posla i moramo biti spremni na to. Kroz svoj sustav obuke članove pripremamo na takve akcije, ali teško se u potpunosti pripremiti na to. Ono što je praksa jest da nakon takvih akcija svi malo sjednemo zajedno i porazgovaramo o onome što se dogodilo i kako je tko doživio situaciju. Uz otvoreni i prijateljski razgovor analiziramo događaj, ostajemo neko vrijeme skupa da se onaj prvi “udar emocija” proživi s kolegama koje dijele isto iskustvo.

10.09.2022., 18:32h
01. prosinac 2022 04:10