Građevinska dozvola je izdana temeljem svih prostorno planskih uvjeta za gradnju, sukladno dozvoli se i izvode radovi.
Izvorna veličina te čestice je 386 m2, no donošenjem UPU te stambene zone, prije početka gradnje, čestica je morala biti umanjena na način da je dio nje izdvojen u novoformiranu česticu (6265/8, k.o. Zadar) površine 40 m2 na kojoj je UPU-om planirana izgradnja dijela nove prometnice.
Ništa neobično za oporbene političke obračune na sjednicama zadarskog Gradskog vijeća, pa tako niti nešto neugodno za mene. Ali sigurno je za moje roditelje koji grade obiteljsku kuću na čestici zemlje u svom vlasništvu, koju je moja majka dobila nasljedstvom od djeda. Odmah trebam kazati kako je ta kuća u izgradnji budući dom mojih roditelja, ne moj, jer tamo moja obitelj i ja nećemo živjeti.
I ta je čestica i dalje u vlasništvu mojih roditelja. Sukladno članku 64. a Prostornog plana uređenja Grada Zadra dozvoljena je manja površina građevne čestice od one utvrđene prostorno planskim dokumentom (za UPU stambene zone Karma to je 350 kvadratnih metara) i to za onoliko koliko joj je oduzeto, ali ne više od 25 posto površine čestice.
To nije izdvojeni slučaj, već jedna od mogućnosti koju je predvidio Prostorni plan uređenja Grada Zadra, pa i za više čestica u sklopu UPU stambene zone Karma.
Dakle, zahtjev za izdavanjem građevinske dozvole podnesen je za građevnu česticu 6265/3 k.o. Zadar, površine 346 m2, a sve u skladu s postojećim prostorno planskim dokumentima.
I za kraj, jasno mi je da sam ja kao ministar dužan javnost pravovremeno i točno obavještavati gdje živim, u koliko kvadrata, što od nekretnina i pokretnina posjedujem, i kolika su mi kreditna zaduženja, što redovno i činim popunjavanjem imovinske kartice. Ali, ostaje mi nejasno zašto je predmet neutemeljenih napada moja obitelj, što smatram da je potpuno bespredmetno i bespotrebno. Posebice ako se ovakve informacije mogu vrlo lako provjeriti prije javnih optuživanja.
