U nedavnoj epizodi HRT-ovog kviza Potjera posebno je impresivan nastup, prenijeli su nacionalni mediji, imao kapetan Roko Sven Surać, jedan od najpoznatijih zadarskih kvizaša, koji je u prvoj minuti imao deset točnih odgovora te osvojio 5000 eura. Lovac Mladen Vukorepa za višu ponudu dao mu je čak 19 tisuća eura, što je Roko uspio osvojiti.
Premda se ekipa vratila kući praznih džepova, postignut je velik uspjeh, stoga smo razgovarali s Rokom o ljubavi prema kvizovima, malim tajnama velikih majstora, zadarskoj kvizaškoj sceni te prokomentirali nastupe na popularnoj Potjeri.
Između tinejdžera i umirovljenika
Roko je, kako kaže, negdje između tinejdžera i umirovljenika, a njegova je prva ljubav povijest pa je to odabrao kao studij, uspješno završio i danas je u toj branši uskačući po zamjenama u školama gdje ga pozovu.
- Obožavam sport, ali nikad nisam bio dovoljno dobar da postignem nešto u tome što me naravno nimalo ne sprječava da svima govorim kako me je teška ozljeda koljena stajala velebne karijere u NBA-u. Posljednjih sam godina ipak samo pratitelj, pa kad se onako starački probudim u četiri ujutro, upalim utakmicu dok ne zaspim ponovno, priča Roko kroz smijeh.
Obožava filmove, ali mu je puno draži novi Hollywood od staroga, čak do te mjere da će se rado svađati s pobornicima klasičnog filma. Voli i igre - društvene, kartaške, kompjuterske, iako u posljednje vrijeme ima sve manje vremena za njih.
- Ipak se trudimo žena i ja s vremena na vrijeme organizirati neku večer društvenih igara, čisto da prebrišemo prašinu s najgornje police na kojima stoje silne igre. To je otprilike to što se života izvan kviza tiče, iako se realno svakoj od ovih ljubavi kroz kviz uvijek iznova vraćam, govori Roko kojem je teško odrediti točan trenutak kad se razvio entuzijazam oko kviza, ipak je to bio proces.
Naporno dijete ili pak talent?
Majka kaže da ga je kao dijete zanimalo sve i svašta i da je sve ispitivao i preispitivao.
- Vjerojatno sam samo bio naporno dijete, ali majka k’o majka, dosad mi nije imala srca to priznati. Šalu na stranu, sjećam se da sam kao dijete pratio Upitnik i Izazov, potom Milijunaša i (novu) Kviskoteku, igrao Sraz, a onda kad sam malo odrastao i društvene igre kao što je Trivial Pursuit. Sigurno je pomoglo i to što su me tijekom odrastanja zanimale različite stvari pa sam igrom slučaja u neke teme ušao dublje. Bavio sam se sportom, svirao klavir i bubnjeve, išao na književne i filmske radionice, bio u novinarskoj sekciji, išao na natjecanja... Sve je to na neki način oblikovalo i kvizaške interese, pa su moji rezultati u tim kategorijama nešto bolji, kazuje svestrani Roko.
Njegovi prvi pravi izleti u kviz bili su studentski kvizovi i Litnji đir Zadarskog pub kviza 2015. i 2016. godine, da bi se potom 2017. godine, na nagovor prijatelja, okušao u individualnim kvizovima.
- Velik je to iskorak jer u ekipnim kvizovima možeš maskirati i pokriti neke nedostatke, dok u individualnim kvizovima ovisiš sam o sebi. Taj početak nije baš bio sjajan, ali me početni lošiji rezultati nisu obeshrabrili, već motivirali. To je prva i najveća prepreka s kojom se (gotovo) svi kvizaši susreću, a i razlog zašto mnogi odustanu. Vrlo brzo me isti prijatelj nagovorio da se pridružim ekipi Birdžibudžijski Džigibausi koja je tad već nekoliko sezona igrala Zadarski pub kviz, najstariji, najprestižniji i definitivno najteži kviz u gradu. Iste smo sezone u teškoj konkurenciji osvojili naslov, a igranje s vrhunskim suigračima me samo dodatno motiviralo za napredak, tako da bih mogao opravdati (sebi, a i drugima) zašto sam član te ekipe. Potom sam se priključio udruzi KviZD u kojoj trenutno obnašam dužnost tajnika, content managera mrežne stranice te urednika individualnih kvizova Kvizdarije, prepričava Roko.
Obitelj iznad svega
A nedugo nakon toga krenuo je i sastavljati kvizove što je također bio dobar način napretka, tumači, jer moraš istražiti temu i razumjeti je da bi mogao napisati kvalitetno pitanje.
- S udrugom smo pokrenuli individualne kvizove Kvizdarije koji su prošle sezone postali internacionalni, tako da na svakom izdanju, osim ponajboljih domaćih i regionalnih kvizaša, imamo i ponajbolje strane igrače. Imao sam s udrugom i projekt kviZDing za koji sam napisao nekoliko tisuća pitanja i koje jednog dana planiram objaviti u obliku knjige iako je taj projekt trenutno na čekanju. Još kad bih se uspio sjetiti svih pitanja što sam napisao, pa da ih znam odgovoriti kad se ponove u nekom obliku…, šaljivo će Roko.
Igrao je i međunarodne kvizove i odmjerio snage s nekim od najboljih kvizaša svijeta te vidio, kako kaže, koliko je daleko od njih. Međutim, sve ga je to samo dodatno motiviralo i povećavalo entuzijazam prema kvizu.
- Kao što sam rekao, dugotrajniji je to proces nego što se čini, ali evo, par godina kasnije, nisam više toliko loš. Napredak se može vidjeti, ali nakon onog početnog stadija, taj rast više nije eksponencijalan i ide sve teže i sporije. Za nekakav veći napredak i iskorak bih se ipak trebao malo više pozabaviti time, za što dosad i nisam baš imao previše volje. Ali bit će, jednog dana!, kaže skromni Roko.
Roku je najveći uspjeh zasigurno obitelj koja je, priznaje, zbog silnih projekata nekad i ispaštala.
- Dosta sam puta propustio otići u šetnju ili na igralište s djecom jer sam morao dovršiti kviz koji se trebao igrati toga dana, tako da sam u zadnje vrijeme smanjio broj projekata da se mogu fokusirati na onaj koji mi je ipak najvažniji, naglašava.
Uspjeh na Milijunašu
A u kvizaškom svijetu bilo je dosta uspjeha, ali Roko ističe 17. mjesto od 158 igrača na individualnom kvizu na šestom izdanju Memorijala Mirka Miočića 2022. te drugo mjesto od 70 ekipa na Ekipnom državnom prvenstvu koje je osvojio kao član ekipe KviZDe.
- Ekipni uspjeh je ponajmanje zahvaljujući meni jer imam stvarno vrhunske suigrače, ponajbolje kvizaše u državi, tako da ću uvijek prije istaknuti individualni uspjeh koji je baš odraz mene samoga, unatoč tome što se uvijek može govoriti i o tome da mi je set bolje legao nego nekim boljim kvizašima. Bilo je tu još dosta dobrih rezultata, većinom u ekipnim kvizovima. Bilo je nešto uspjeha i na televiziji, osvojio sam 32 tisuće na Milijunašu, ali to je, realno, bio jedan od mojih gorih nastupa, gdje me trema pojela i nekoliko pitanja izbacilo iz takta. Realno je uspjeh trebao biti puno bolji, ali sve je to nekakva škola. Posljednji nastup na Potjeri je vjerojatno najbolji nastup, iako ni samostalni nastup protiv Morane u završnoj u kojoj sam skupio 15 koraka nije bio loš, šteta samo što nisam bio malo koncentriraniji i što nisam skupio nekoliko odgovora više koje sam mogao. Ali ne postoji savršeno odigran kviz, dosta često kvizaši pogriješe nešto što znaju, bilo to zbog brzopletosti ili jer se u tom trenutku nisu mogli sjetiti. To je ljepota, ali i najveća frustracija igre, govori Roko kojeg smo pitali za odgovor na vječnu enigmu - gdje i kako kvizaši stječu znanje.
- Pa iskreno, nema tu neke prevelike filozofije, najbitnije je krenuti čitati i upijati. Naravno, nije to toliko jednostavno, ali je početak. Kreneš čitati jedan članak, pa u njemu nađeš izlaz u pet drugih članaka i tako dalje. Prije nego shvatiš, imaš pedeset otvorenih kartica u pregledniku, sve jedna čudnija od druge – enciklopedija, Wikipedija, osmrtnice, Page Six, Reddit, Facebook… Još ako se krene u sastavljanje. U ovome trenu imam u knjižnim oznakama nekoliko stotina neiskorištenih podataka, tako da možete misliti kako je to kod nekih koji se time bave puno duže od mene, govori nam Roko.
Na Potjeri je uvijek zabavno
Ključ je imati um željan istraživanja, nastavlja kvizaš, tek nakon toga dolaze i oni drugi aspekti – analitičko razmišljanje i dedukcija. Neki se odgovori mogu dohvatiti eliminacijom i čitanjem na koji je način postavljeno pitanje.
- Logično je pretpostaviti da se neke stvari neće pojaviti na kvizu (iako to ovisi o kategoriji i razini kviza) i da postoji neko nevidljivo ograničenje u podacima koji se mogu pojaviti. Naravno, ta se granica pomiče s godinama, npr. do prije nekoliko godina je bilo nevjerojatno da će Vas na kvizu dočekati pitanje o nekom senegalskom redatelju, dok danas imamo situaciju da 11 ekipa to pitanje zna na Memorijalu, komentira Roko.
Pravi će kvizaš sve moći iskoristiti kao izvor informacija, a s vremenom se, govori nam iz iskustva, uhvati kako čita deklaraciju nekog proizvoda jer će se možda naći na kvizu.
- Naravno da neće, ali je u tom trenu mozak već isprogramiran na taj način da upija nove informacije. Internet je po tom pitanju ogromna prednost. Društvene mreže također. Živimo u razdoblju u kojem su sve informacije na dohvat ruke, samo ih je potrebno sistematično procesirati i naravno odvojiti od onih nebitnih, ističe Roko.
Komentirali smo i zadnji nastup na Potjeri, a valja napomenuti da je to Roku bio četvrti put.
- Unatoč tome što na kraju nismo pobijedili Mladena, dojam je bio izrazito pozitivan. Zapravo mi je, u retrospektivi, svaki put kad sam išao snimati Potjeru bilo baš zabavno, iako mi je tijekom prvog snimanja trema bila dovoljno velika da nisam to mogao doživjeti u realnom vremenu. Svaki sljedeći put je bilo lakše, bolje i zabavnije. Ljudi u studiju i redakciji su super, trude se olakšati natjecateljima, opustiti ih te se trude da svima to iskustvo bude odlično. Čak i oni trenutci iščekivanja u “backstageu” dok se snima emisija koja je na rasporedu dan prije, koji mogu biti nekako neugodni i puni treme, znaju biti zabavni. Ovoga sam puta po završetku snimanja ostao popričati s Mladenom te nam se pridružio urednik, Igor Grković, što je također ostavilo pozitivan dojam na mene, kazuje Roko.
Zadrani u vrhu
Javilo mu se dosta ljudi i većina je pohvalila nastup i rekla da je izvrsno odigrao. Oni malo zagriženiji kvizaši su u to ubacili neko “ali”.
- Sasvim logično, kvizaška je realnost da ćeš se zbog nekih odgovora tući po glavi i smatrati da si trebao bolje. Nisu time rekli ništa što i sam nisam znao, samo su realno sagledali stvari. Da smo osvojili, to više ne bi bilo bitno, ali kad ti zvuči poznato, ali se ne sjetiš da je Shylock lik u Mletačkom trgovcu, kad ti se dogodi lapsus i umjesto Karpov kažeš Kasparov, kad prečuješ riječi “osvajač svjetskog osvajača” i koncentriraš se da je riječi rekao ruski car pa umjesto Wellingtona kažeš Kutuzov… To su sve sitne greške koje na kraju ispadnu ogromne. Ne kažem da bi nam to bilo dovoljno za pobjedu protiv Mladena, ali ostaje onaj “što ako”. Ali to i je čar Potjere, da moraš brzo reagirati, a u takvim se okolnostima takve greške događaju, govori Roko.
Na koncu, pitanje je, kaže, koliko može biti objektivan kad govorimo o kvizaškoj sceni u Zadru budući da joj i sam pripada, ali realnost je da je jedna od najjačih u državi i regiji.
- Naravno, zagrebačka je najmasovnija, tako da je ona realno i najjača jer će izbaciti najviše jakih igrača, ali zadarska je scena odmah do nje. Ekipno smo posljednjih nekoliko godina u vrhu, što je kulminiralo drugim mjestom 2022. i trećim mjestom 2023. godine, a naši igrači su među najboljim u državi. Teško je tu sad stvoriti neku realnu listu i reći tko je gdje, ali usudio bih se reći da je među Top 20 kvizaša u državi barem pet zadarskih, a potencijalno i više. Rezultati Memorijala, kao jedinog natjecanja na koji dolaze gotovo svi najbolji kvizaši, posljednjih godina su dobar dokaz za to. Imamo i izvrsne sastavljače koji godinama sastavljaju najvažnije domaće kvizove, a neki su sastavljali i kvizove za strane organizacije, saznajemo od Roka.
Kvizovi raznih kategorija
Što se scene na lokalnom planu tiče, kvizovi su doživjeli određeni “boom” posljednjih godina i predivno je vidjeti da znanje dobiva na važnosti. Dobro je znati da se gotovo svakog dana u tjednu može pronaći neki kviz, da postoje kvizovi raznih kategorija koji će privući različite ljude i da je većina tih kvizova dobre kvalitete i zanimljiva.
- Smatram da to može pomoći daljnjem razvoju zadarskog kvizaštva, unatoč određenom skepticizmu koji takvo nekakvo “razvodnjavanje” scene može donijeti. Realna je mogućnost da će scena zbog toga upasti u nekakav začarani krug u kojem se neke ekipe ili neki igrači nikad neće odlučiti na daljnji iskorak jer je stepenica između lakšeg i težeg kviza prevelika. Nije to samo problem zadarske scene, to je problem i drugih, što se dijelom pokazalo i na Memorijalu kad je kviz po osjetu bio teži nego prošlih godina. Neki će igrači i neke ekipe zbog toga vjerojatno uvijek ostati nedorečeni, a lokalna će, a i državna scena, zbog toga izgubiti ogromne potencijale koji bi mogli ostaviti veći trag. Ipak, apsolutno bismo morali biti zadovoljni s onime što imamo i nadati se da će se dugo održati na tome, zaključuje Roko.
