Zadar i njegovi planeri građenja prvi su put suočeni s novom stvarnošću jer za obnovu starog dijela Tehničke škole moraju naručiti studiju ujecaja na kulturnu baštinu. Naime, s prostorima bivših radionica i pomoćnih prostora koji nisu dio zaklade obitelji Bakmaz, Grad Zadar ne može raditi što hoće, jer je na listi svjetske kulturne baštine UNESCO-a.
Kako smo se upisali
Zadar je, nakon desetljeća nadanja kako će biti upisan na listu kulturne baštine UNESCO-a s ostacima rimskog foruma i episkopalnim kompleksom, doživo upis “s boka”, odnosno u Krakowu na 41. zasjedanju Odbora svjetske baštine u srpnju 2017. Prihvaćena je i upisana na listu višenacionalna kandidatura Italije, Hrvatske i Crne Gore - “Obrambeni sustavi Republike Venecije u razdoblju od 15. i 17. stoljeća”. Dakle, upisani su bedemi.
Sastavni dio i pretpostavka svakog ovakvog upisa je i plan upravljanja. UNESCO posebno inzistira i na nacionalnoj zaštiti svakog svog upisa, ali i na programu kojim se on štiti za budućnost. Zbog toga je Zadar, dugo nakon upisa, lani konačno dobio Plan upravljanja zaštićenom spomeničkom cjelinom. To podrazumijeva potpuno nove obveze kada su u pitanju odnosi u gospodarenju tom cjelinom, dakle bedemima, kako u smislu njezinog svakodnevnog korištenja, tako i u smislu bilo kakve gradnje. Bitno je istaknuti da se ograničenja i nužnost suglasnosti UNESCO-a traži ne samo za gradnju koja se tiče samih bedema već i tzv. dodirne zone. Kad je u pitanju dodirna zona, ona je u zadarskom slučaju prilično široko postavljena.
Sad već imamo i prvi takav primjer. Sveučilište u Zadru, kojem su grad i županija ustupili kompleks stare Tehničke škole za njihove potrebe, moralo je naručiti studiju utjecaja radova na kulturnu baštinu. Obveza je dvostrana, naime i prema našem Ministarstvu kulture, i prema UNESCO-u i Odboru svjetske baštine.
Upozoravajući primjeri iz UNESCO-a
Krenimo od kraja da bismo spoznali težinu i značenje ove nove obveze. Taj “kraj” su primjeri skidanja s liste zaštićene baštine UNESCO-a. Ovog trenutka na Listi svjetske baštine UNESCO-a je 1.223 upisa u 168 država ili teritorija članica. Iz Hrvatske ih ima 10, što samo naših, što višenacionalnih upisa, poput zadarskog.
U cijeloj povijesti s liste su skinuta tri upisa. Sva tri slučaja dogodila su se zbog - “razvoja”, pa ćemo ih najkraće navesti kao upozorenje Zadru, koji zasigurno ne bi želio izgubiti ovako prestižan status.
Konkretno, Arabian Oryx Sanctuary, rezervat za očuvanje Arapskog Oryxa, upisan je na Listu svjetske baštine 1994., a skinut s liste 2007., kao prvi takav primjer. Oryx je vrsta prelijepih antilopa. Postoje afrički, krupniji, te manji arapski, mahom vezani za prostor arapskog poluotoka. Divne su životinje u prirodi u potpunosti nestale izlovom, kada su očito nadmeni i bogati Arapi s Jeepovima pa i helkopterima i mitraljezima ‘pokokali’ populaciju do sredine 70-tih godina prošlog stoljeća, a preostale su jedinke u zoološkim vrtovima. Potom su razmnožavane (najviše u američkim ZOO vrtovima) i vraćene u prirodno stanište. Najveći je iskorak bio u odluci Omana da dio pustinje zaštiti kao njihovo sklonište. No, 28. lipnja 2007., utočište omanskog arapskog oriksa uklonjeno je s UNESCO-ove Liste svjetske baštine. Razlog je bila odluka omanske vlade da otvori 90% do tada zaštićenog područja za crpilišta nafte. Pa je 1996. s 450 oriksa, 2007. populacija svedena na samo 65 jedinki. Primjer se odnosi na prirodni fenomen, pa nije toliko poučan za Zadar, no druga dva izbrisana upisa jesu.
Prvi sljedeći izbrisani upis je čuveni povijesni njemački grad Dresden upisan jedinstveno s dolinom rijeke Elbe na listu svjetske baštine tek 2004. godine, da bi rekordno brzo, već 2009., bio delistan odnosno izbrisan. Razlog je izgradnja četverotračnog mosta kao dijela ceste preko rijeke Elbe, čime je, prema mišljenju Odbora svjetske baštine, nestala “izvanredna univerzalna vrijednost” koja je kod svakog upisa podloga za stavljanje na listu.
Treći slučaj brisanja pogodio je Liverpool, također upisan 2004. a izbisan 2021. godine. Liverpool je upisan na listu zbog svoje obale odnosno dokova, mahom viktorijanskih. Taj moćni grad upisan je na prestižnu listu svjedočeći vremenu kada je Ujedinjeno kraljevstvo bilo kraljevstvo nad kojim sunce nikad ne zalazi, kada su bili najveća kolonijalna sila svijeta, a najveći dio ogromnog prometa s kolonijama odvijao se preko moćne liverpulske luke. Za “nepovratan gubitak” povijesne vrijednosti njegovih viktorijanskih dokova, Odbor UNESCO-a okrivio je zatrpanost novim zgradama, uključujući novi stadion nogometnog kluba Everton tada vrijedan 500 milijuna funti.
Pouke iz upozorenja
Osim brisanja imamo prijetnje i stavljanja na Listu ugrožene svjetske baštine. Sjećamo se našeg Dubrovnika i bitki oko golfa na Srđu, a znamo da Srđ nije u jezgri Dubrovnika koja je upisana na UNESCO-vu listu, već debelo iznad nje. Ipak, zbog vizura., stiglo je upozorenje, a onda i nadgledanje iz UNESCO-a, koje su mnogi domaći protivnici te gradnje i prizivali. Sjećamo se i prijetnji našim Plitvičkim jezerima, zbog kanalizacije i pregradnje apartmana i vikendica u parku i oko njega.
Najupečatljivije za zadarske buduće poteze je možda guranje Beča pod ugroženu svjetsku baštinu. Cijela ogromna povijesna jezgra Beča je pod UNESCO-om. I razlog zabrinutosti i guranja pod ugroženu baštinu nije u njoj. Naime, cijela se drama odvijala oko plana gradnje grandioznog hotela izvan prostora zaštićene jezgre. Na istom zasjedanju u Krakowu, na kojem je Zadar upisan, odlučeno je, uz žaljenje Odbora svjetske baštine što projekt Vienna Ice-Skating Club—Intercontinental Hotel nije u potpunosti u skladu s prethodnim odlukama Povjerenstva, posebno u pogledu visine novih građevina, što će negativno utjecati na izvanrednu univerzalnu vrijednost lokacije, da se povijesno središte Beča stavi na Listu svjetske baštine u opasnosti. Natezanja su trajala niz godina, UNESCO je tražio da hotel koji je izvan obuhvaćene zaštićene jezgre, ali u njenoj dodirnoj zoni, ne smije visinom ugroziti jedinstvenu vizuru cijelog prostora, ali Austrijanci nisu poslušali.
Što sve čeka Zadar
Vratimo se spomenutoj gradnji na dijelu bivše Tehničke škole koja se definitivno tiče zaštićenih bedema, jer je ondje bio danas srušeni dio i spojnica postojećih bedema. Pretpostavka je da će projekt Nikole Bašića značiti rušenje ostatka radionica i novu gradnju. U međuvremenu je Sveučilište naručilo studiju utjecaja na kulturnu baštinu (HIA) koju je izradila tvrtka Urbanex d.o.o. i Institut za povijest umjetnosti iz Zagreba, a sama je spomenuta tvrtka autor i Plana upravljanja zaštićenom spomeničkom cjelinom Zadra.
Za uređenjem Trga tri bunara jako dugo vapimo i bez obveze prema UNESCO-u, a i to će se višestruko ticati ovih obveza. Plan kojeg su u Urbanexu izradili upravo žurno sugerira uređenje tog zaboravljenog, pošteno rečeno i nepostojećeg trga, a i bunare se, od parkiranih automobila na prilično divljem naplatnom parkingu i ne vidi. U vlasništvu je Sveučilišta i Dom mladeži s Citadelom, na kojoj se sada povremeno volonterski očiste narkomanske šprice.
Zadar zbog UNESCO-a u problemu?
No, Zadar ima puno veću obvezu od radova na bedemima i oko njih, jer UNESCO, osim što štiti sam upis, ima definiranu široku dodirnu zonu, što se, u ovom slučaju, proteže na golem dio središta, tj. povijesne jezgre Zadra, gdje će se kontrolirati narušavaju li eventualne gradnje vizuru upisanog dobra.
U tom smislu, velik će posao biti pitanje Ravnica od kojeg, tko zna zašto, Zadar godinama i desetljećima bježi “kao vrag od tamjana”, iako značajan dio rješenja famoznog pitanja parkinga drugačije ne može riješiti, a da sve druge ambicije vezane uz Ravnice ne spominjemo, od hotela do nekih javnih funkcija. Jesu li Ravnice sastavnica bedema? Kada je Sforza Pallavicino dobio i odradio zadaću izgradnje snažne utvrde Forte (park Vladimira Nazora) srušivši staru Varoš i naselivši ih u sada još zvanu gradsku Varoš, dok varošani nisu izišli izvan bedema na Stanove, sastavnica tog obrambeng poteza bila je - čistina, da se vidi nadiranje neprijatelja, pa je i taj dio nekadašnje Varoši, navodno i ostatataka amfiteatra, ‘potaracan’.
Uglavnom onaj plan kojeg imamo obuhvaća, navodno, projekte u razdoblju od 2023. do 2028. godine, a za sve imamo i Koordinacijsko i Partnersko vijeće, pa će posla svakako biti.
