U središtu proizvodnje jedinstvene višnje maraške, lokalna tvrtka Maraska, pod vodstvom Stanić grupe, provodi ambiciozne planove za obnovu i širenje nasada, a iz tvtke detaljno objašnjavaju kako se Maraska prilagođava izazovima modernog tržišta, dok istovremeno čuva tradiciju uzgoja ove cijenjene sorte.
- Naši nasadi u Vlačinama pokrivaju većinu potreba, no suradnja s malim proizvođačima ostaje ključna, kazala je Sandra Gunjača, glasnogovornica Stanić grupe, vlasnika zadarske tvrtke Maraska, naglašavajući kako je interes za uzgoj maraške među lokalnim stanovništvom u padu, što je problem s kojim se tvrtka aktivno bori.
- Većina nasada su stari i zahtijevaju obnovu, a naši su poljoprivrednici starije životne dobi. Mladi, nažalost, ne vide perspektivu u ovom poslu, ističe Gunjača.
Obnova višnjika je prioritet
Maraska je, kaže, prepoznala hitnost obnove svojih plantaža.
- Zadnjih par godina djelomično smo obnovili kontakt s malim uzgajivačima, udrugama i OPG-ovima i najavili našu zainteresiranost za otkup maraške, kao i za sudjelovanje u novoj sadnji ukoliko su za istu zainteresirani (dogovore oko sadnica i kvalitete sadnica te našu stručnu pomoć). U našem višnjiku u kojem je većina stabala pri kraju životnog vijeka i potrebna mu je obnova, već u 2024. je započet proces obnove krčenjem cca 30 ha trenutnih nasada kako bi se već u proljeće 2025. posadile nove sadnice. Krčenje se nastavlja i u 2025., jer je planirana nova sadnja u proljeće 2026. te nastavak ciklusa kojim bismo u roku 3-5 godina u potpunosti iskrčili postojeći i posadili novi nasad. Pored navedenog Maraska je spremna dodatno povećati kapacitete sadnje kroz nove koncesije kako bi dugoročnije osigurala stabilnost i povećanje uroda za potrebe proizvodnje, objašnjava Gunjača.
Poznato je da je područje zadarskog zaleđa ima najpodobnije tlo za uzgoj višnje maraške, zbog specifičnog sastava tla i mikroklime. No, ima li uzgoj višnje maraške budućnost?
- Budućnost svakako vidimo u obnovi i povećanju površine nasada, prvenstveno vlastitih, ali i kroz što bolju suradnju s lokalnim proizvođačima sa srednjim i malim nasadima, koji su voljni nastaviti održavati i obnavljati svoje nasade. Ozbiljnost naše namjere u očuvanju ove dragocjene sorte višnje maraške očituje se i kroz dodatne investicije u obnovu i povećanje mehanizacije (traktor, riper, freza) neophodne za kvalitetnu pripremu zemlje za novu sadnju, kao i za kontinuirano kvalitetno održavanje nasada. U perspektivi se razmišlja i o gastro-turističkoj ponudi u višnjiku, no obnova je prioritet broj jedan. Sve navedene aktivnosti provode se uz iznimnu pažnju i stručnost naše agronomke Ivane Lukić, kao i u suradnji s ostalim institucijama i relevantnim stručnjacima na polju uzgoja voćnjaka, dokazanih baš na uzgoju višnje maraške. Što se trenutne nedostupnosti sirupa Amarena tiče, osim lošijeg uroda zbog starosti višnjika i klimatskih promjena, tu je bitna stavka i uredba Vlade RH o cijeni sirupa koja ne smije prelaziti 2,99 EUR, u koju se mi ne možemo uklopiti zbog visokih ulaznih cijena sirovine, ponajviše upravo višnje čija je vrhunska kvaliteta odavno prepoznata i koja ima svoje vjerne potrošače koje ne želimo razočarati nikakvim zamjenskim sortama, tu nema kompromisa, nadodaje Gunjača.
Nema promjena u sastavu soka
A na pitanje kako objašnjava činjenicu da sve više kupaca tvrdi da primjećuje promjene u samom okusu soka, pripisujući to drugačijim sortama višanja, iz tvrke kažu kako do zabune često dolazi zbog nedovoljne informiranosti.
- Naime, nektar Amarena, ili nekad nektar Maraška je uvijek bio na 40%, višnja je takvo voće koje zbog svoje trpkosti, kao i ribizl ili borovnica, nikad ne prelazi 40%. Dakle, što se sadržaja tiče, nema promjena niti smo ih planirali, pojašnjava Gunjača.
Maraska aktivno radi na komunikaciji s potrošačima kako bi objasnila razloge promjena u proizvodima i ambalaži.
- Naš cilj je zadržati izvorni okus i kvalitetu koju naši potrošači očekuju, dok istovremeno prilagođavamo proizvod suvremenim zahtjevima tržišta i regulativama, zaključuje Gunjača.
Nada postoji
Prema dostupnim podacima Držanog zavoda za statistiku, površine pod nasadima maraške su godinama u padu, što prati i smanjenje ukupne količine plodova. Najveći nasad u Vlačinama, u vlasništvu tvrtke Maraska, trenutno prolazi kroz proces restrukturiranja, što dodatno utječe na ukupnu proizvodnju ove kulture.
- Životni vijek starijih stabala prošao je fazu produktivnosti, a zbog reorganizacije tvrtke nije se na vrijeme krenulo u obnovu nasada, te će proći nekoliko godina da novi nasadi dostignu fazu rodnosti. Nadalje, malih proizvođača sve je manje na tržištu. Jedan od glavnih problema s kojima su se mali proizvođači suočavali prijašnjih godina bila je niska otkupna cijena plodova, zbog čega su mnogi odlučili iskrčiti svoje nasade i preorijentirati svoju proizvodnju na isplativije kulture. Osim toga, nedostatak mladih i zainteresiranih ljudi za uzgoj maraške ne pridonosi njenoj revitalizaciji. Tu je i uvijek prisutni problem nedostatka radne snage, te potreba za mehaniziranom berbom čije troškove si mali proizvođači ne mogu financijski priuštiti. Unatoč svemu, posljednjih su se godina pojavili veći investitori koji su zasadili nove nasade na površinama od 20 do 30 hektara. Međutim, i ti su nasadi još uvijek u juvenilnoj fazi i trebat će proći nekoliko godina prije nego što počnu davati značajne količine plodova. Otkupna cijena više nije problem, lani se kretala oko 1,5 € u veleprodaji, dok je cijena u maloprodaji dosezala 5 €. Zbog svega navedenog tvrtka Maraska se trenutno suočava s nedostatkom sirovine dok novi nasadi ne uđu u fazu rodnosti. Ipak, iz svega ovoga vidljivo je da maraška ima svoju budućnost, pojasnio je i dr.sc. Šimun Kolega s Odjela za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru.
