Nedavni slučaj seksualnog zlostavljanja djeteta od strane egipatskog državljanina (42) potresao je zadarsku javnost.
- Kako se radi o kaznenom djelu spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina, opisanog u članku 158. st. 2. Kaznenog zakona, uzimajući u obzir zakonske obveze i nadležnost policije u postupcima kriminalističkih istraživanja kaznenih djela iz grupacije spolnih delikata, a posebno kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djece, obavještavamo Vas kako, unatoč interesu javnosti, nismo u mogućnosti iznositi detalje niti komentirati pojedina policijska postupanja, pri čemu se primarno rukovodimo obvezom poštivanja načela "tajnosti postupka", kao i zaštitom prava, interesa i dobrobiti djece, očekivani je odgovor PU zadarske, s obzirom na to da se radi o zaštiti prava djeteta.
Je li Zadar siguran grad?
Prije nekoliko mjeseci je podnesena kaznena prijava protiv stranog državljanina koji je na Bilom Brigu seksualno uznemiravao djevojčicu. Iako se ne radi o stranom državljaninu, i nedavni slučaj napada nožem na ženu na šetalštu Karma također je odjeknuo Zadrom. Zbog svega navedenog, određena doza straha se uvukla među žensku populaciju u gradu, pa se nametnulo pitanje njihove sigurnosti u Zadru.
-Sigurnost žena u svakom gradu, uključujući Zadar, ovisi o više faktora – od socijalnih uvjeta i urbanog planiranja do učinkovitosti policije i pravosuđa. Iako Zadar nije poznat kao grad s izraženim problemima po pitanju sigurnosti žena, izolirani slučajevi nasilja i uznemiravanja se, kao i drugdje, mogu dogoditi. Ključno je da gradske vlasti i institucije kontinuirano rade na prevenciji, zaštiti i podizanju svijesti kako bi osigurale sigurno okruženje za sve građane, poručuje voditeljica udruge Ženska pomoć sada, Iskra Đaković.
Problem integracije stranih radnika iz trećih zemalja
Kaznena djela koja su u Zadru, ali i u Zagrebu, počinili strani državljani koji u Hrvatskoj borave temeljem radne dozvole, otvorila su i pitanja o njihovoj brojnosti i integraciji u naše društvo i kulturu. O tome je javno progovorio nezavisni vijećnik Mate Lukić.
- MUP radi dobro svoj posao. Bar po onome što se može iščitati iz medija. Opet nisam siguran da li dobivamo sve informacije o kršenjima zakona RH od strane tih stranih radnika, baš iz razloga da se ne stvara panika i amozitet prema njima. S druge strane, ne znamo kako sud radi svoj posao, jer nemamo informacije o sudbini ni Uzbekistanca iz prvog slučaja ni Egipćanina iz drugog slučaja. Ono što je porazno je činjenica da je Marokanac koji je silovao 15 godišnju curicu u Zagrebu odmah pušten da se brani sa slobode. Njemu neće biti problem napustiti ilegalno RH i nastaviti život negdje drugdje. Svjedoci smo onoga o čemu sam pričao duži niz godina. Dolaze nam ljudi različitih kultura i običaja. Ne prolaze proces prilagodbe niti učenja jezika te je sudar kultura neizbježan. Smatram da su najveći problem ljudi s Bliskog istoka i afričkih zemalja. Dok s Nepalcima, a pogotovo Filipincima koji su 90% kršćanska nacija, nema većih problema, ističe Lukić koji smatra da Zadar više nije siguran grad.
- Dolazak stranih radnika ne znači automatski povećanje nesigurnosti za žene. Međutim, kao i kod svake demografske promjene, mogući su izazovi u integraciji i prilagodbi na društvene norme. Ključni faktor za održavanje sigurnosti leži u učinkovitoj migracijskoj politici, edukaciji i nadzoru, kao i u jačanju zakona koji štite sve građane, bez obzira na porijeklo počinitelja kaznenih djela. Gradske vlasti svakako trebaju aktivno raditi na jačanju sigurnosti, ne samo kroz pojačanu prisutnost policije i bolje osvjetljenje javnih prostora, već i kroz preventivne programe, edukaciju i podršku ženama koje su izložene nasilju. Važno je osigurati sustav u kojem žene mogu bez straha prijaviti nasilje i dobiti odgovarajuću zaštitu, bez institucionalnih prepreka i stigmatizacije. Važno je da društvo sve više prepoznaje i reagira na potrebe žena, stvarajući sigurno i podržavajuće okruženje, mišljenja je Iskra Đaković iz udruge Ženska pomoć sada.
Izbrisana mjera protjerivanja iz Kaznenog zakona
Ono što najviše uznemirava jest činjenica da je još 2013. izmijenjen Kazneni zakon Republike Hrvatske na način da je iz njega izbačena kaznena mjera protjerivanja stranih državljana iz RH.
- U okviru nadležnosti ovoga Ministarstva možemo Vas izvijestiti kako je sigurnosna mjera protjerivanje stranca iz zemlje bila predviđena člankom 79. Kaznenog zakona koji je bio na snazi do 1. siječnja 2013. godine.Donošenjem novog Kaznenog zakona koji je stupio na snagu 1. siječnja 2013. godine ova sigurnosna mjera je brisana, budući da je navedena materija u cijelosti uređena Zakonom o strancima, čiji je stručni nositelj Ministarstvo unutarnjih poslova, odgovor je Ministarstva pravosuđa.
Uvidom u Zakon o strancima, u članku 189. st. 2. se navodi da će se državljanina treće zemlje protjerati iz Hrvatske ako je zbog kaznenog djela počinjenog s namjerom pravomoćno osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju duljem od jedne godine, ako je zbog kaznenog djela počinjenog s namjerom u razdoblju od pet godina više puta pravomoćno osuđivan na kaznu zatvora u ukupnom trajanju od najmanje tri godine, ako je zbog kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od najmanje osam godina osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora i ako predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost.
Međutim, u članku 192. st. 5. koji se odnosi na zabranu ulaska i boravka, stoji da zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz članka 189. ovoga Zakona ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od 20 godina.
Ljudi moji, je li to moguće?!
Nakon čitanja ovog dijela Zakona o strancima, mogli bismo slobodno, u stilu legendarnoga Mladena Delića, uzviknuti "pa ljudi moji, je li to moguće?!".
Recimo da Egipćanin bude pravomoćno osuđen za kazneno djelo pedofilije na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju duljem od jedne godine. Sudac koji piše presudu, prema svemu navedenom, nema više zakonsku mogućnost izreći mu i kaznu protjerivanja iz zemlje, nego bi, sukladno Zakonu o strancima, kompletan predmet morao proslijediti MUP-u koji onda izdaje rješenje o protjerivanju. Kako je sudbena vlast u Hrvatskoj neovisna, postavlja se pitanje zašto joj je to od 2013. onemogućeno kad su u pitanju stranci, odnosno zašto sud ne smije završiti sudbeni proces do kraja, nego ga završava Ministarstvo unutarnjih poslova koje se ne bavi sudskim procesima?
S obzirom na to da je Marokanac koji je osumnjičen za silovanje maloljetnice u Zagrebu pušten da se brani sa slobode, iako je tužiteljstvo za njega zatražilo pritvor, može li se teoretski dogoditi da, zbog "olakotnih okolnosti", Egipćanin koji je seksualno zlostavljao dijete u Zadru dobije kaznu zatvora manju od jedne godine, pa onda nema zakonskog temelja da ga se protjera iz Hrvatske?
Treće, što se čini i najjezivije, je li moguće da, prema Zakonu o strancima, koji se očito provodi kao svojevrstan "lex specialis" u odnosu na Kazneni zakon, ne postoji mogućnost da se stranca koji je počinio teško kazneno djelo doživotno protjera iz Hrvatske? Jer, u slučaju Egipćanina, da mu se teoretski, primjerice, sudi u razumnom roku i pravomoćno ga se osudi na više od jedne godine zatvora, recimo tri, on će nakon izvršenja kazne imati 47 godina. MUP ga protjeruje iz zemlje na najviše 20 godina, sukladno članku 192. st.5. Znači li to da bi se taj osuđeni pedofil u dobi od 67 godina ponovno mogao ušetati u Hrvatsku i zlostavljati djecu?
Struka nevoljko javno govori o ovoj temi, iako se "off the record", može iščitati određeno nezadovoljstvo oko izbacivanja ove kaznene mjere iz Kaznenog zakona. Možda je ipak sazrelo vrijeme da se ovo pitanje ponovno razmotri, jer od 2013. do danas se stanje sa stranim radnicima poprilično promijenilo, ima ih mnogo više. Međutim, treba imati na umu da strani državljani nisu samo strani radnici, već i turisti koji, prema policijskoj statistici, u Hrvatskoj, u izoliranim slučajevima, počine razna kaznena djela.
