Četiri zadarske kohabitacijske godine nisu svijetu politike donijele ništa novo čime bi lokalni primjerci uspravljenog primata mogli biti ponosni. Opozicija je (zajedno s gradskom upravom) četiri godine provela isprepletena u nekakve neviđene figure veneris kreirane iz mješavine borilačkih vještina i političke joge, povremeno se nije znalo ni tko ni gdje udara i zašto. Opozicija je četiri godine bacila u vjetar, njezin je neuspjeh autentično njezin. Ali, zbog toga malo koga boli glava, to jE pitanje samo za opozicijske vođe.
Prokockana opozicijska prilika
Puno je ozbiljnije pitanje je li svojim četverogodišnjim "radom" opozicija ne samo prokockala svoju priliku ili je istovremeno kod birača dodatno pojačala malodušnost i percepciju da su jednostavno osuđeni na kontinuiranu vlast HDZ-a. Ako je tako, od iduće godine slijedi "povratak nikad bahatijeg HDZ-a u punom sjaju", a opoziciji preostaje da "rušenje HDZ-ove utvrde prolongira do 2029. godine.
-Zadarska opozicija je pobjegla iz političkog spektra i smjestila se negdje na margine lokalne politike stvarane od osamostaljenja. To je bio okvir iz kojeg opozicija nije iskočila i nije ga mogla nadići. Pokazalo se da opozicija nema alternativu onome što je ovdje kreirano od 1990. do danas, nego je gubila vrijeme i energiju u prilagođavanju zatečenom stanju. Opozicija se nije uspjela ujediniti oko politika, nego samo oko osoba koje su je predvodile, pa su se neprekidno pojavljivale nove pukotine jer "upravljači" nisu generirali suglasje oko svima prihvatljivih politika, kaže Marko Vučetić i nastavlja:
-Rekao bih i da se opozicija nije mirila s demokratskom voljom – zadarski birači su im dali većinu u Gradskom vijeću, ali su oni željeli imati presudan utjecaj ne samo na predstavničku nego i na izvršnu vlast. Kao da su biračima odaslali neobičnu poruku: Ok, dali ste nam većinu u Gradskom vijeću, ali izaberite nas i za izvršnu vlast, zaključuje Marko Vučetić.
Ako je njegova procjena točna, pitanje je samo hoće li birači pred sljedeće izbore shvatiti "šifriranu poruku" i odazvati se na taj poziv ili će se, razočarani četverogodišnjim patnjama s opozicijom i s načetim, ali ne do kraja pobijeđenim HDZ-om, okrenuti nekim drugim opcijama i staroj dobroj apstinenciji. Ovdje bi bilo dobro postaviti i pitanje: kakav će potez povući Marko Vučetić? U nekoliko je navrata izjavljivao da ga sudjelovanje na sljedećim lokalnim izborima ne zanima i da mu je "političko eksperimentiranje", isprepleteno s pokušajima "edukacije birača i građana" kroz rad u gradskom parlamentu i preko društvenih mreža i medija, iscrpilo motivaciju. Matematički, Vučetić je najavio da je 99 posto sigurno da odlazi iz operativne politike.
Vrag leži u detaljima
Međutim, to je "samo" 99 posto, a vrag leži u detaljima, u ovom slučaju u onih jedan posto: Vučetić sada priznaje da bi tih jedan posto moglo preokrenuti priču, ali samo pod uvjetom da HDZ odluči za gradonačelnika kandidirati – Branka Dukića! Što bi otvorilo prostor za lagano morbidnu reprizu i snimanje još jedne sezone s istim likovima, istim dijalozima, istim političkim metodologijama i vrlo vjerojatno s istim ishodom, jer je logično pretpostaviti da bi nakon četverogodišnjeg međusobnog mrcvarenja sve ostalo isto ili vrlo slično mandatu koji se konačno primiče kraju. Tako bi se do besvijesti zamoran "Beskrajni mandat" proširio na čak osam godina.
Pitanje je samo s kim bi to Vučetić zaigrao jednom već odigranu utakmicu s Dukićem, ali sudeći po najavama iz HDZ-a, do novog dvoboja Vučetića i Dukića neće doći jer Dukić, ma koliko to želio, nije ni blizu trećoj uzastopnoj kandidaturi. Ako je Vučetić kao opozicijski lider definitivno potrošen, tko bi mogao biti sljedeći opozicijski joker? I imaju li do krvi posvađane opozicijske grupacije uopće volje i snage započeti još jedan "zajednički projekt"? U to malo tko ozbiljan vjeruje. Ma što nehadezeovski birači od njih očekivali, to je cijena "bratoubilačkog rata" između SDP-a, Akcije mladih i Nezavisne liste Enija Meštrovića.
Tko od njih može nakon četiri godine podvući crtu i konstatirati da je u plusu, kojeg smo to opozicijskog političara makar u obrisima uspjeli prepoznati kao potencijalnog lidera za budućnost? Znate li barem jednog od 27 gradskih vijećnika koji je odskočio elokvencijom, razornom kritikom, suvislom idejom, lucidnim prijedlogom?
Potrošeni i umorni
Akcija mladih jednostavno nema "druge ljude" ni svježe ideje, a veterani su već odavno ispucali sve što su imali, teško mogu dosegnuti nekadašnji energetski potencijal, od njih nije realno očekivati nešto novo.
Enio je preumoran i od ovog mandata, teško se nosio s pritiscima sa svih strana, entuzijazam mu je na minimumu, a promijenilo se i još nešto: "Ričard" je u četiri protekle godine toliko komercijalno napredovao da je svog tvorca doveo do uvjerenja da su umjetnički performansi i YouTube "filmići" kudikamo isplativiji od silne gnjavaže s politikom, HDZ-om, svojim i tuđim biračima, plitkim medijima i "nezahvalnom" širom javnosti.
SDP trenutno izgleda kao stari dobri "zatvoreni klub" s Trga pet bunara, moguća je nekakva tanka koalicijica, ali nemaju ni ozbiljnog lidera za gradonačelničku utrku niti ikakvog jamstva da su kroz tekući mandat stekli povjerenje većeg broja birača nego što su ih imali prije četiri godine, kad su ipak bili u središtu šire koalicije i s Vučetićem kao uveznom lider-lokomotivom. SDP-ovske liste bi mogle biti skrojene po mjeri aktualnog Gradskog odbora, zatvorene, striktno stranačke, neobećavajuće.
Te tri grupacije više neće sjesti za isti stol. Da se nekim čudom to i ostvari, novo bi ujedinjenje moglo potvrditi efekt otrova za štakore – s vremenom, djeluje sve slabije. A to onda znači da je neusporedivo realnije očekivati novu fragmentaciju u kojoj je nepredvidivo što je sve moguće i tko bi mogao dopuzati do nekakve liste kandidata za gradonačelnika.
Nagađanja oko Svena Marcelića
-Prvi put se otvorila mogućnost za ozbiljnu korekciju lokalnog sustava, ali su u opoziciji trebali imati čvrst konsenzus s podvučenom crtom ispod koje se neće ići i to onda nametnuti HDZ-u. Međutim, opozicija je ostala nekoherentna i razjedinjena, što se pokazalo kao štetno po grad, opozicija se dovela u situaciju da su "sami sebe raspali", a da nisu uspjeli zaustaviti ili preokrenuti ni jedan od od dugogodišnjih negativnih procesa u gradu. Kako je opozicija razjedinjena, ljudi u Zadru se nadaju "scenariju Antić" ili "zadarskom Puljku", nekoj jakoj nezavisnoj listi sastavljenoj od kompetentnih pojedinaca koji bi mogli upravljanje gradom iščupati iz ruku politike i ideologije i vratiti ga građanima i njihovom stvarnom životu i svakodnevnim egzistencijalnim poteškoćama, kao što su manjak vrtića ili rad škola u tri smjene, smatra zadarski politički analitičar Sven Marcelić, duboko uvjeren da su ratovi oko sporednih pitanja (poput KK Zadar, HNK Zadar, natezanja oko proračuna, pa čak i oko Prostornog plana već prostorno devastiranom i betoniziranom gradu!) pojeli silne emocije, a gradu nisu donijele ništa dobroga.
Prije nekoliko mjeseci u opozicijskim kuloarima je prosuta priča po kojoj bi upravo ovaj zadarski sociolog, široj javnosti poznat i kao jedan od "lovaca" iz "Potjere", mogao biti "novi Marko Vučetić", kao zaštitni znak iza kojeg bi opet stala već definitivno pocijepana opozicija, svjesna da vlastitog lidera niti ima niti ga do lokalnih izbora uopće može stvoriti. Međutim, ubrzo je uslijedio nastavak po kojem je Marcelić odbio opozicijsku ponudu, jer su mu Sveučilište i "Potjera" sasvim dovoljni.
A sada, Marcelić otkriva da je i on slušao ta nagađanja, ali da s njim nitko nije ozbiljno razgovarao, pa nije ni imao što odbiti!?
Nezavisnih lista će, naravno, biti, ali Stanislav Antić je mrtav, Zadar nema viška ličnosti od formata spremnih i sposobnih da između sebe nađu 14 ili 15 pojedinaca s čeličnim integritetom, a ni vremena da ih na brzinu stvori.
Kad će više ti izbori...
