Osnovna škola Petra Preradovića je jedina osnovna škola na Poluotoku koja je u svome dugogodišnjem postojanju svjedočila promjenama država, sustava, imena te ispratila mnoge generacije učenika.
O zanimljivoj povijesti škole, realiziranim i budućim projektima, broju učenika u matičnoj i područnoj školi i energetskoj obnovi zgrade koja čeka odobrenje Konzervatorskog odjela, razgovarali smo s ravnateljem škole Antom Baraćem.
Dinamična povijest
Nedavna proslava 70. obljetnice otkad škola nosi Preradovićevo ime prilika je za izdvojiti važnije trenutke koji su se utkali u tkivo ove škole.
- Škola je izgrađena 1933./34. godine kao jedina škola u Zadru, za talijansko građanstvo. U savezničkom bombardiranju bila je razrušena, obnova je trajala tri-četiri godine i postupno se povećavao broj učenika i od 1950-ih godina postaje osmogodišnja škola, a 1970-ih godina je imala već 1600 učenika. Imena su se mijenjala kako se mijenjao sustav, zvala se Centar 1, pa Centar 2 i školske godine 1953./54. dobiva ime po hrvatskom pjesniku i preporoditelju, Petru Preradoviću. Velik je broj generacija u tom dugom periodu prošao kroz našu školu. Škola je svojim sustavima vrijednosti, pravilnicima, kućnim redom i ostalim utjecala na svu tu djecu i oblikovala naše društvo, kao što to uostalom čine sve osnovne škole. Za vrijeme Domovinskog rata škola je bila utočište i sklonište za stanovnike Poluotoka u podrumskim prostorijama. Prošli smo izazovno razdoblje pandemije koronavirusa i prilagodbe škole u tim uvjetima.
Što OŠ Petra Preradovića izdvaja od ostalih osnovnih škola?
- Prva smo škola u Zadru i zasada jedina koja ima nastavu u jednoj smjeni i produženi boravak. Partneri smo sa Sveučilištem i vježbaonica za studente hrvatskog i stranih jezika, razredne nastave, povijesti i geografije. U našoj se školi polažu stručni ispiti za učitelja razredne nastave i knjižničarstvo. Prva smo škola koja je donijela odluku zajedno s roditeljima te uvela ograničavanje mobitela. Ima puno razloga za donošenje takve odluke, a jedna u nizu je zloupotreba društvenih mreža i pojave poput mobinga, zlostavljanja, zatim zbog osjetilnih podražaja vizualnih efekta od zvuka, raznih sadražaja gdje se luči velika količina dopamina koji izaziva “ sreću” i “zadovoljstvo”, a sve to rezultiralo je nedostatkom pažnje i nezainteresiranosti učenika za nastavu, gdje ih dočeka samo papir i olovka. Taj se potez pokazao vrlo učinkovitim jer je doveo do veće interaktivnosti između djece, aktivnog druženja, bolje fokusiranosti na nastavi…
Brojni projekti i suradnje
Koje ste već zadane projekte ostvarili i imate li neke nove u planu?
- Nedavno je završen i projekt STEM County u suradnji s Norveškom te Erasmus+ projekt u kojem svake godine sudjelujemo, a iz čega su proizišle mnoge dobrobiti. Norveška nam je opremila jednu učionicu sa svim potrebnim sadržajem - od namještaja, pametnih ploča, raznih računala. Također, organizirali smo stručno usavršavanje za sedmero naših učitelja u Portugalu, Belgiji, Turskoj i Švedskoj. Isto tako, ugostili smo tridesetak učitelja iz navedenih zemalja i prezentirali hrvatski obrazovni sustav, našu školu i turistički potencijal grada Zadra. Također provodmo i STEM aktivnosti, interdisciplinarnu nastavu, projektno i istraživačko učenje te održavamo razmjenu podataka s pojedinim školama EU.
Koliko je učenika u matičnoj i područnim školama, što je s najavljenom gradnjom nove škole u Kožinu ?
- Upravo zbog rada u jednoj smjeni i produženog dnevnog boravaka, postali smo poželjna škola za učenike i roditelje iz ostalih dijelova Zadra. A kako smo suočeni s tendencijom iseljavanja stanovništva s Poluotoka, možda bismo imali jedan popunjen razred. Brojimo šezdeset upisanih učenika prvih razreda, a sveukupni broj je oko šesto s područnim školama Kožino i Petrčane. Područne škole upisuju sve manji broj učenika, pretpostavljam zbog pragmatičnih razloga, jer je većina tih roditelja zaposlena u gradu i jednostavnije im je ostaviti djecu u nekoj od gradskih škola. Najavljena je gradnja četiriju škola i to na predjelu Crvenih kuća, Kožinu i na još nekim potencijalnim lokacijama, a velike škole poput Šimuna Kožičića Benje i Bartola Kašića bi se rasteretile, sve kako bi se omogućila nastava u jednoj smjeni u svim zadarskim školama. Glavni cilj je da eksperimentalni projekt cjelodnevne škole zaživi. Naša škola je na dobrom putu, nedostaje nam jedna do dvije malo veće učionice i nekoliko kabineta koje ćemo uskoro realizirati. Poslali smo upitnik Ministarstvu kako bismo ispunili sve potrebne uvjete onoga što nam nedostaje s planom da u sljedeće tri-četiri godine počnemo s cjelodnevnom školom.
Planirali ste energetsku obnovu škole, a niste dobili konzervatorsko odobrenje, jeste li u međuvremenu došli do kompromisnog rješenja očuvanja kulturnog dobra i suvremene intervencije?
- Još uvijek se nije pronašlo adekvatno rješenje, mi održavamo zgradu koliko je to moguće, ali je ona već odavno spremna za obnovu. Smatram da škola nema arhitektonsku i umjetničku vrijednost, ali isto tako postavljam pitanje, koji je smisao ako čovjek služi zgradi, a ne zgrada čovjeku, odnosno djeci. Ukoliko se ne nađe adekvatno rješenje, škola će dalje propadati i doći u situaciju rušenja. Također, propuštamo sanaciju financiranjem iz EU fondova i time opterećujemo gradski i državni proračun.
