Zastoj i stagnacija koji se očituje u hrvatskoj književnosti u drugoj polovici osamnaestoga stoljeća bio je posebice izražen i u Dalmaciji pa tako i u Zadru. Krajem stoljeća dolazi propast Mletačke repubike 1797. i uključivanje Dalmacije u Austriju, kojoj će uskoro uslijediti francuska okupacija koja je, međutim, sobom donijela i pokretanje prvih novina: Kraljskog Dalmatina.
Doba Kraljskog Dalmatina
“Te upravno-političke novine izlazile su od 12. srpnja 1806. do 1. travnja 1810. godine na osam stranica, jedanput tjedno u ‘utistaonici’ Antonija Luigija Battare u Zadru. (...) Kraljski Dalmatin je do devetoga broja tiskan u 500 primjeraka, kasnije je naklada povećana na 600, a distribuirao se po čitavoj Dalmaciji (i šire) pa je njegov utjecaj bio ograničen na uži krug intelektualaca; najviše je čitan među svećenicima te ponešto među učiteljima i rijetkim državnim činovnicima i časnicima te trgovcima i obrtnicima. Stoga u vremenu svoga izlaženja prve hrvatske novine nisu mogle imati velikog utjecaja na šire slojeve pučanstva,” piše Zvjezdana Rados (Hrvatska književnost u Zadru u vremenu austrijske uprave).
Ipak u 18. stoljeću se među zadarskim autorima može izdvojiti Giandomenica Stratica, rođenog u Zadru 19. ožujka 1732. Njegova obitej bila je podrijetlom s Krete, a imao je i tri brata: Simeona koji je bio istaknuti liječnik i profesor medicine, Giuseppea koji je bio skladatelj i violinist te Gregorija, uglednog pravnika.
Predavač u Italiji
Giandomenico je bio izrazito nadaren već u djetinjstvu te je pod tutorstvom ujaka, Gianantonija Castellija završio za svećenika u Rimu. Godine 1763. dobio je katedru za biblijsku egzegezu na Sveučilištu u Sieni, s koje je 1769. premješten u Pizu, a zatim 1772. ponovno u Sienu.
Tijekom boravka u Italiji isticao se svojom visokom kulturom I širokim obrazovanjem, što mu je, kako piše Glorija Rabac – Čondrić, otvaralo vrata mnogih akdemija, među njima I firentinske. Sklopio je i prijateljstva s više uglednih ljudi toga doba kao što su bili Vittorio Alfieri, utemeljitelj moderne talijanske tragedije te, danas mnogo popularniji Giacomo Casanova, koji ga i spominje u svom djelu “Histoire de ma vie” gdje opisuje njihovo druženje u Pisi.
“Počeo je pisati u mladenačko doba pod raznim imenima, ali od te književne djelatnosti svi tragovi nisu prepoznatljivi. Pretpostavlja se da nije upotrebljavao vlastito ime iz obzira prema dominikaskom redu, kome je pripadao, piše Gloria Rabac – Čondrić te natavlja:
Književni i prevoditeljski rad
“Giandomenico Stratico dao je svoj prilog u prosvjetitelskoj, teološkoj, društvenoj djelatnosti druge polovice XVIII stoljeća u svim gradovima gdje je boravio. Po nemalom broju svjedočanstava nije razdvajao vjersko naučavanje od etičkog, od socijalnh pitanja, ni od prosvjetnih i kulturnih.”(Književno-kulturna djelatnost na talijanskom jeziku u Zadru u 19. stoljeću)
Kako navodi Hrvatska enciklopedija, bio je aktivni sudionik prosvjetiteljskih diskusija i reformi u Dalmaciji, od nastojanja na unaprjeđenju poljoprivrede (posebno se zauzimao za obrazovanje dalmatinskih poljoprivrednika) do zanimanja za »ilirski« jezik i običaje (među ostalim, preveo je 1788. na talijanski roman Morlaci – Les Morlaques Justine Wynne Rosenberg). Potkraj života napisao je nekoliko vrsnih soneta.
Preminuo je u Hvaru 24. studenoga 1799.
