Koncem prošlog tjedna zadarska je publika, prva u Hrvatskoj, imala priliku pogledati predstavu Lolita, prema motivima romana Vladimira Nabokova, u režiji Vinka Radovčića. Riječ je, dakle, o književnom klasiku koji dosad u Hrvatskoj nije nikad postavljen na kazališnu scenu, o predstavi koja neustrašivo istražuje složene dinamike moći, požude i moralnosti.
Predstavu možemo promatrati i kao putovanje kroz mračne hodnike ljudske psihe koja istovremeno očarava i šokira publiku svojom dubinom i slojevitošću. Glavni lik Humbert Humbert, sa svojom opsesijom prema 12-godišnjoj Loliti, postaje simbolom unutarnjih sukoba i moralne degradacije. Nameću se ključna pitanja o prirodi ljudske žudnje, moći i manipulacije, a publiku se potiče na introspekciju i određivanje vlastitih moralnih granica - zar zaista, bar donekle, može razumjeti pedofila pravdajući nastranost ljubavlju?! Zatim, jesmo li svi ponekad liječili svoje rane na krivim mjestima, jesmo li nekoga oštetili zakidajući ga za emocije, ne imavši vremena, jesmo li propustili prepoznati Lolitu među nama?!
Odlična scenografija i kostimografija
Valja, na početku, istaknuti sjajnu scenografiju - od dnevne sobe, šarene ljuljačke do oronulog kreveta, simbolizirajući tako svaki čin, kao i svaku fazu ljudskog propadanja. Isto je i s kostimografijom, u stilu doba nastajanja romana, 1955. godine, snažno se gradi kontrast između djetinjstva kakvo bi trebalo biti, ispunjeno rozim pufastim suknjicama i grubog, naglog prelaska u ženu koja se bori, najprije sama sa sobom, pa s očuhom, pa s piscem Quiltijem, pa s neimaštinom...
Zanimljiv je lik Izvjesnog gospodina, pisca koji tumači radnju, objašnjava zaplete, komentira, potiče i osuđuje lika kojeg je stvorio brišući tako liniju između fikcije i fakcije, poigravajući se s pitanjem i ulogom samoga autora.
A liniju između pozornice i publike uklanjaju interakcijom čime gledatelji postaju sudionicima, izgovarajući na primjer slogove Lo-li-ta, ali i nijemo, šokirano šuteći na pitanje glavnom lika ima li među njima pedofila.
Najmračniji aspekti društva
Alen Liverić fantastično je odigrao silno kompleksnu ulogu Humberta Humberta, prenoseći snažne emocije, različita duševna stanja, kao i najgnjusnije ljudske požude. Spomenimo i Dominika Karakašića koji je utjelovio i Quiltija i Psihologinju i Doktora oslikavajući, posebice likom Quiltija, mračne i tužne aspekte društva - uživanje u iskorištavanju drugih, kao i mučenje životinja, proračunatost i umreženost s policijom, vladajućima, socijalnim radnicima čime se i suvremeni prijestupnici nerijetko osiguravaju.
Svevremenost problema potvrđuje se intertekstualnošću; navode se primjeri Dantea i Beatrice, Edgar Allan Poea i njegove rođakinje stare 13 godina Annabel Lee. Istovremeno se ukazuje i na licemjernost - navedena dva autora dio su srednjoškolskih lektira, dok se od Lolite, priznajmo, bježi i dan-danas.
Snažni dijalozi potiču na promišljanje, zgražanje i uvjeravanje samoga sebe da se takvo što može događati samo na sceni, u filmovima, ili pak negdje daleko u bijelom svijetu. No nažalost, stvarnost nas prečesto šokira i opomene i riječ je zaista o temi od koje ne treba zazirati, već glasno komentirati, mlade podučavati, bolesnima pokušati pomoći...
U OKUČANIMA Andrej Plenković: Nema ništa novo u pregovorima s DP-om