Popili smo kavicu s Nenom Jurišić, osnivačicom i voditeljicom Plesne udruge “Gesta”. Započela je kazavši da uopće ne zna što bi nam ispričala... Gutljaj po gutljaj, riječ po riječ, shvatili smo da je upravo suprotno - njena kreativnost, hobiji, aktivnosti, toplina prema djeci, ali i životinjama, radost stvaranja i življenja zapravo prelazi okvire ove novinske stranice...
Skoro 50 autorskih projekata
Manje je poznato da je autorica, sama osmišljava svoje predstave, i songove, i koreografiju, i kostime... Tako iza sebe ima već skoro 50 autorskih projekta. Kad je bila malena, htjela je biti, naravno, plesačica i teta u vrtiću što i jest njena struka. Prije Geste radila je u vrtiću i najsretnija je kad je s djecom, a snažan dojam ostavila je njena teta iz vrtića na nju i vrlo vjerojatno tako utjecala na smjer života.
- Uvijek sam imala bujnu maštu. Mama bi stalno govorila: Ajme, ne opet! kad bih premještala stvari po kući stvarajući scenografiju ha-ha. Smišljala sam kako će se tko obući. I eto, ja sad živim svoje snove. Sve u čemu sam uživala u svojoj sobi prenijela sam u svoj život, započinje draga teta Nena lijepu, poticajnu priču.
Uvijek sanja i nekako joj nemoguće uvijek na neki način postane ostvarivo. Tijekom pandemije, naravno, poljuljala joj se rutina i stvaralaštvo je dovedeno u okove. Ali, tada je počela sve više kuhati i - raditi kolače...
- Ples je moj život i onda sam tijekom pandemije gubila tlo pod nogama. Što ću sad raditi? A nisam netko tko će se tek tako prepustiti. Ja sam uvijek voljela kuhati jer moja mama nije. Moja mama je kuhala jer moramo jesti ha-ha. A baka je bila vrsna kuharica i kao klinka sam uvijek gurala stolicu k njoj. Kuhanje me spašavalo u koroni. Usput, plesačice stvarno dosta jedu, iako svi uvijek kažu kako su mršave. Uglavnom, imam knjižicu s receptima, ima tu i bakinih, priča nam Nena i dodaje da je mislila da je žena koja zna napraviti sarmu - čarobnica.
Ljeta u Povljani
Ali, kad ju je i ona napravila, znala je da može sve. Kuhala je uvijek, ali nije pravila kolače jer je mislila da je komplicirano i da nema vremena.
- U pandemiji su krenuli i kolači, sad ih pravim svake nedjelje. Opušta me raditi kolače, dodaje Nena koja voli i ugostiti, pozvati prijatelje.
Što je starija, krug ljudi je manji, ali to je zaista krug velikih ljudi koji su uvijek tu. Ljeta provodi u voljenoj Povljani gdje puni baterije, druži se s obitelji i prijateljima s kojima je odrasla. A s njom je uvijek i njen jorkširski terijer koji se zove - Yorkie.
- Ima ime po svojoj vrsti, ali nije se trebao tako zvati, nego je bio zadnji u leglu i čovjek mi je rekao da mu nije htio dati ime pa da ga je zvao Yorkie i da se on sad okreće ne to ime. I tako je ostalo, sve ima svoje razloge. Cijeli sam život htjela imati jorkširskog terijera, imala sam pernice, bilježnice s njegovim likom, govori Nena kroz smijeh.
- On je centar svega, devet godina, u mom se životu sve slaže oko toga da on bude zbrinut, dodaje Nena.
Ljubav prema knjigama
Psi često preuzimaju osobine vlasnika, pa tako i Nena i Yorkie mrze kišu, pomalo su nepovjerljivi i obožavaju oboje Povljanu.
- Ljuti se kad odem na put, treba mu neko vrijeme da mi oprosti. A sretan je čim uđemo u Povljanu, njemu je tamo dom, ima dvorište i valjda osjeti da sam i ja opuštenija, dodaje.
Nena jako voli čitati i kupovati knjige koje ostave dubok trag na nju, iako ih vrlo vjerojatno neće opet pročitati, ali - mora ih imati. I želja joj je imati policu s hrpetinom knjiga, a već ih ima dosta.
- Svašta čitam, pratim preporuke i recenzije na Instagramu. Posebno volim autobiografije, najveći dojam na mene ostavila je autobiografija Erica Clapton. A voli jako i glazbu, posebno rock. Pogledam i Netflix, ali mi počinje ići na živca ta negativnost, uvijek su neki crnjaci. Na HRT-u zna biti ujutro dobrih starih filmova. Voljela bih da su filmovi i glazba, ma sve, kao prije, govori Nena.
Najljepši poklon su joj dječji crteži jer je nacrtaju onako kako je oni vide što je prekrasno, a uključena je itekako u njihov život i odrastanje. Sa žarom priča o djeci i o plesu, stvaranju...
Perfekcionist je u svemu što radi, i u stvaranju, i u kuhanju, i u kolačima. Uvijek je htjela biti drugačija od većine što potvrđuje svojim umjetničkim radom i stvaranjem, ali ističe se i vedrinom i toplinom, osmijehom za svakog prijatelja ili poznanika.
