Uoči premijere predstave, mjuzikla I. Kozarac/E. S. Berec "Đuka Begović" koja će se održati 15. ožujka u 20 sati u Kazalištu lutaka Zadar, razgovarali smo sa svestranim Ernestom Srećkom Berecom koji je tijekom svog četrdesetogodišnjeg profesionalnog rada, u kazalištu, na radiju, televiziji i filmu, ostvario preko 140 kazališnih uloga i igrao 4500, 5000 predstava diljem Hrvatske i inozemstva. Snimao je televizijske serije, radio drame, sapunice i filmove. Rođen je u Virovitici, ali već pet godina živi u Ninu te je 2019. osnovao kazališnu udrugu i produkciju "StudioART" u Zadru u kojoj je i danas, kao osnivač, predsjednik i producent.
Fokus na dijalektu
Ispričao nam je o tome zašto je odabrao baš Kozarca, prisjetio se prethodnih izvedbi i otkrio kako se pripremao za ovu izvedbu.
- Još 1984. godine sam prvi put izvodio ne cijeli roman kao monolog, već dijelove. Zatim je iste godine uslijedio veliki projekt, veliki mjuzikl Đuka Begović, tada sam bio u angažmanu Kazališta Virovitice. Bilo je angažirano 50-ak osoba, veliki tamburaški orkestar Hrvatskog pjevačkog društva Rodoljub... To je bila dakle druga verzija. Treću verziju u obliku monologa napravio sam 1998. u angažmanu Vedre scene u Osijeku. Zatim, 2009. bio sam u angažmanu Kazališta mladih iz Splita i ovo je četvrta verzija. Za mene jako značajna. Htio sam se još više približiti djelu pa sam otišao u Vinkovce, kod prijatelja Dražena Blimla, htio sam ih izvorno čuti i staviti monolog u vinkovački dijalekt, priča Berec i naglašava kako je htio postići autentičnost i stavio fokus na dijalekt.
Iako je Kozarac umro od tuberkoloze u dobi od svega 25 godina, smatra se jednim od najvažnijih pripovjedača hrvatske moderne, a glavna mu je tema bila slavonsko selo, kao i buntovni likovi. Psihološki roman Đuka Begović dovršio je 1908. i objavljivao ga u nastavcima u Obzoru 1909., a kao samostalna knjiga objavljen je 1911. godine, nakon autorove smrti.
- Kozarčev lik i djelo zanimljivi su srednjim školama i gimnazijama, Đuka Begović stalno je prisutan u kurikulumima pa sam, u razgovoru s profesorima i ravnateljima, osmislio monolog u trajanju od 45 minuta. Dakle, kao gost dolazim u škole, izvodim predstavu i na taj se način učenici upoznaju s romanom i Kozarcem, kazuje Berec koji je igrao i u zadarskim srednjim školama i gimnazijama, diljem Lijepe Naše, u BiH, u Mađarskoj...
Dubok i upečatljiv trag
Osim toga, dodaje, odabrao je Kozarca jer je ostavio dubok i upečatljiv trag u književnosti, ali i jer je oslikao svojim riječima Slavoniju.
- Ja sam podrijetlom Slavonac i taj me život i rad, i pogotovo u to vrijeme, jako intrigira. Zatim, Đuka Begović je jako izazovan lik, za glumca je to odlična podloga, daje mu zadatak da izvuče iz sebe sav talent, trud i rad, govori Berec.
Budući da je htio da Đuka bude "komadić vremena početka 20. stoljeća", predložak nije prilagođavao suvremenosti.
- To je jedna slika, jedan komad, otrgnut iz vremena. Scenografija ovdje nije bitna. Radnja se događa u jednoj birtiji kamo dolazi Đuka nakon četiri godine robije i priča svoju priču... Kopka ga savjest, ali nije mu žao, on je naprosto takav, ništa mu nije sveto. Koliko to sve utječe na nas, kao pojedince? Prema prethodnom iskustvu i reakcijama, mislim da će se svatko preispitati, odgovara Berec o tome što publika može očekivati.
Gostovao je Berec često u Zadru sa svojim matičnim kazalištem, ali ovo je prvi put da se na ovakav način predstavlja zadarskoj publici.
- Zadarska publika je odgojena publika. Nadam se dobrom odazivu i lijepim reakcijama, zaključuje Berec.
Također, zahvaljuje generalnom pokrovitelju Zadarskoj županiji na prilici, kao i sponzorima zahvaljujući kojima će nakon predstave biti organiziran domjenak - Iločkim podrumima, Hotelu Kolovare, Solani Nin te medijskim pokroviteljima.
