Autor je teksta i glazbe za jednu od najljepših domoljubnih pjesama “Croatio, iz duše te ljubim”, ali i brojnih drugih hitova od kojih su se neki zauvijek uvrstili na listu evergreena. Dugo je ostao samozatajan jer je, kako kaže, uvijek mislio da drugi pišu i skladaju bolje od njega, pa je tako i danas ostao skroman iako je riječ o jednom od najuspješnijih glazbenih tekstopisaca i skladatelja na zadarskim prostorima, ali svakako i šire od toga, o čemu svjedoče i nagrade na popularnim festivalima diljem Hrvatske.
Skrivao pjesme kao zmija noge
Ante Sikirić, Bibinjac, pjesnik, skladatelj i umirovljenik, te svakako zanimljiv čovjek, i danas stvara glazbene hitove, a jedan stiže upravo ovih dana, na blagdan Sv. Krševana, kao dar Zadru i Zadranima u pjesmi “Zadarska”, i kao uvijek vrhunskoj interpretaciji Tomislava Bralića. Pjesma je to puna emocija, zadarskih i dalmatinskih motiva, glazbe i riječi koje, kao i mnoge Sikirićeve pjesme, odmah ulaze pod kožu i u dušu.
Počeo je pisati poeziju još kao dječak, u 4. razredu osnovne škole, ali to je uvijek skrivao, jer nije, kaže, bio siguran jel’ to išta valja.
- Skrivao sam dugo svoje pjesme kao zmija noge. Oduvijek pišem pjesme s pomalo šaljivom, humorističnom notom, u rimi, i neki misle da je to jednostavno, ali nije. Pokušaju i sami pisati takvu poeziju, pa brzo odustanu, govori Sikirić i objašnjava da je pisanje poezije kompleksno jer pjesma “mora imati nacrt, tlocrt i bokocrt, da vidiš dobro sa svih strana.”
Promocija za pamćenje usred rata
Iako je napisao brojne pjesme, do sada je izdao samo jednu zbirku pjesama kojoj je dao naziv “Moji tići”, a objavljena je 1992. godine, u jeku Domovinskog rata.
- Bila je to promocija za pamćenje. Skupilo se cilo selo, na srid Bibinja došlo čudo ljudi, imali smo pravu proslavu, iako su četnici bili tri kilometra od nas, na brdu Križ. Bio je to i neki naš prkos. Dobili smo donacije od Štampalije 300 kila kruha, od Adrije 300 kila srdela, bilo je svega, sjeća se Sikirić nezaboravne promocije, ali i nezaboravnog uspjeha svoje zbirke pjesama jer se tisuću i pol primjeraka prodalo u trenu, između ostaloga, i zato što su zbirku “Moji tići” naručivali mnogi iz Biograda, Šibenika i drugih mjesta jer su mislili da je to – knjiga o pticama!
- Sam sebi sam se znao čuditi što pišem pjesme. Neke su u snu stvorene, probudim se noću i vičem ženi “daj papir” da ne zaboravim, otkriva svoje noćne inspiracije ovaj tekstopisac za neke od najpopularnijih hrvatskih pjevača, a prvo mjesto svakako zauzima Tomislav Bralić i klapa Intrade...
- Od sto pjesama, ja sam uglazbio njih pedeset. Osim “Croatije”, tu su i hitovi “Nek ti bude postelja meka”, “Samo more nosin ja u duši” i mnoge druge. Kad napišem neku pjesmu, nisam uvijek siguran kakva će biti, ali kad je otpjeva Bralić, koji je pun ritma, onda to ispadne vrhunski, kaže Sikirić koji je tekst za “Croatiju” napisao 1995., a pjesma je tek 1997. dobila nagradu publike na festivalu u Jastrebarskom. Odmah kad ju je napisao pomislio je “bit će nešto od toga”, te ju je odlučio sam uglazbiti. Ipak, pjesma je tek nakon par godina postala hit i onda ušla u glazbenu povijest.
Afričko pleme pjeva “Croatiju”
- Jedan pomorac donio mi je snimak nekog afričkog plemena, na njemu sto ljudi piva “Croatiju”. Nisam odmah u to povjerovao, mislio sam da je to neka montaža, ali nije bila, smije se Sikirić i kaže da je hit “Ne znam što me tebi vuče” napisao za Bralića “iz zafrkancije”, a kad je pjesma osvojila nagradu on se nepripremljen morao popeti na pozornicu.
- Bio sam u nekoj staroj jakni, mislim čak isparanoj jer nisam ni u snu očekivao da ću se morati penjati na binu, pa sam jaknu morao skinuti da ne idem onakav pred publiku, nastavlja u istom šaljivom tonu.
Kaže još i da je jedini koji je ikad dobio “Sabatinu”, priznanje na istoimenom međunarodnom susretu vinara i vinogradara za promicanje vina kroz umjetnost i kulturu.
Po struci je Sikirić tokar, radio je u “Otočanki” i dugo godina nije mislio da je njegovo pisanje poezije i pjesama nešto posebno. No, vrijeme je pokazalo da nije bio u pravu jer će neki od njegovih hitova ostati vječni.
U svim pjesmama podloga su mu dalmatinski motivi i ljubav, a najviše ga veseli što je uspio “taknuti” ljude s motivima koji su mu najvažniji, a to su “mater, država i rodno misto.” U tom svom rodnom mjestu Bibinjama Sikirić sjedi ispod svoje tri smokve i tri masline, gdje mu je, kaže, kao u raju i piše, piše ... nove pjesme, nove hitove, koji će se pjevati na festivalima, u kafićima, automobilima, domovima, svugdje još mnogo, mnogo godina.
