U nazočnosti velikog broja mještana Kolana, gostiju i prijatelja, nazočne je pozdravio tajnik Matice hrvatske, Ogranak Kolan, Šime Šugar koji je naznačio ciljeve i misiju Ogranka, nabrojio recentne aktivnosti te pozvao zainteresirane da se kroz članstvo pridruže radu Ogranka za dobrobit kulturnog života u Kolanu. Zahvalio je načelniku Općine na podršci radu Ogranka. Potom je načelnik Općine, Šime Gligora, uz pozdravnu riječ, nabrojio projekte koje Općina Kolan provodi u smislu zaštite kulturne baštine s posebnim naglaskom na konačno i kvalitetno zbrinjavanje Etnografske zbirke.
Uz moderiranje Lucije Oštarić, o knjizi su govorili autori i dr.sc. Petra Valovičić, etnologinja i antropologinja koja već nekoliko godina radi na obradi građe Etnografske zbirke Kolan.
Autorica Milka Šupraha-Perišić govorila je o vlastitoj motivaciji za prikupljanje običaja Kolana, o važnosti njegovanja tradicije u lokalnoj zajednici s ciljem čuvanja identiteta u vremenu masovnih migracija, agresivnog individualizma, globalizacije i masovne digitalizacije. Govorila je o naravi običaja podložnih modifikaciji, o onima koji opstaju nepromijenjeni te onima koji nestaju. Naglasila je da sama zajednica svojim sustavom vrijednosti spontano nastavlja, mijenja ili napušta svoje običaje u određenom vremenu i okolnostima. Zahvalila je svojim mještanima na svesrdnoj pomoći u predaji, fotografskom i drugom materijalu. Objasnila je da je knjiga popularno baštinsko štivo jer autori nemaju etnografska znanja i metode za znanstveni pristup. Ovo je knjiga od Kolanjaca, o Kolanjcima, za Kolanjce, osobito mlade. Izražava želju i nadu da će se oni, čitajući o životu svojih predaka, nadahnuti snagom kojom su njihovi preci iz kamena i Kolanjskog polja (danas zapuštenog) stvorili samoodržive uvjete života kroz stoljeća. Na kraju, autorica se zahvalila Općini Kolan, njenom načelniku Gligori na svesrdnoj pomoći i financijskoj podršci tiskanju knjige.
Autor Ivo Oštarić iznio je kratku povijest Kolana, od prethistorije, preko antike i srednjeg vijeka do novog vijeka i najnovijeg doba. Objasnio je kako način života pojedine zajednice, ali i pripadnost određenom kulturnom krugu, nužno stvara određeni korpus običaja. Naglasio je da nitko nema monopol nad određenim običajima jer se oni spontano preuzimaju u kontaktu i dodiru lokalnih zajednica.
Predstavljanje knjige uveličali su kolanjski pivači „nakanat“, Emil Oštarić, Ivica Oliverić i Dubravko Pernjak.
Etnologinja, dr.sc. Petra Valovičić opisala je knjigu kroz 13 poglavlja. Autori definiraju običaje kao nositelje društvenih normi i vrijednosti prema kojima se kreira identitet zajednice, a koji se upisuje u kategoriju koju danas nazivamo kulturnom baštinom. Iako autori knjige nisu etnolozi, oni na više mjesta daju svoj kritički sud određenih običaja i ukupnog načina života čime izbjegavaju „romantizaciju“ prošlih vremena tj. pojednostavljeni narativ kojim se isključuju uvijek prisutni antagonizmi, prijepori i isključivanja, kao i potlačene, manje vidljive skupine zajednice. Iako motivacija autora proizlazi iz potrebe da se, pred rapidnim društvenim promjenama i globalnim utjecajima, običaji zabilježe, oni im često pristupaju iz kritičke pozicije. To se pogotovo odnosi na partijarhalne obrasce ponašanja i načine na koji oni utječu na položaj žene u društvu te život žene općenito. Valovičić dalje navodi „U razgovoru s autoricom naglasila sam kako je upravo ovaj njen kritički odmak jedan od razloga zbog kojega sam pristala govoriti o knjizi, a dodatno me pridobila s izjavom kako jednostavno nije mogla o tome šutjeti.“
Govoreći nadalje o brojnim aspektima svakodnevice, autori na više mjesta ističu samodostatnost i održivost zajednice nekada što je danas, samo nekoliko desetljeća kasnije, od izuzetne važnosti. S obzirom na klimatske promjene, ekonomske i druge globalne krize s kojima se, kao posljedicom rapidnog razvoja započetog industrijskom revolucijom, suočavamo, održivost se postavlja imperativom današnjice. Utoliko moram naglasiti da upravo lokalna "narodna" znanja imaju sve veći značaj. To se poglavito odnosi na percepciju i znanje o prostoru te njegovom korištenju, zatim znanje gospodarenja stokom, proizvodnji i uzgoju hrane kao i samoniklom i ljekovitom bilju kojemu autori posvećuju i posebno poglavlje. Osobno smatram, naglašava Valovičić, da iz nekadašnjeg načina života treba preuzeti ono što je bilo dobro i korisno – znanja i prakse koje imaju vrijednost i danas – te ih prenijeti u suvremeni kontekst. Unatoč određenim manjkavostima poput nedovoljne razrađenosti pojedinih poglavlja i običaja, ova je knjiga bogata, za nas etnologe početnim informacijama, fragmentima, i motivima temeljem kojih možemo započeti istraživanja. Za mene je osobno bila vrlo korisna kao izvor dodatnog znanja o životu Kolana o kojem već imam prethodno znanje stečeno upravo radom na Etnografskoj zbirci.
Za kraj, ističe Petra Valovičić, kako su autori uložili izniman napor u prikupljanje građe kojim su poduprli brojne zaključke i iznesene stavove, upravo na tragu onoga kako to etnolozi rade. Značajan je i doprinos u sabiranju i zapisivanju lokalnih anegdota i pučkih napjeva kao i ukazivanje na aktivno korištenje izraza pučkih pjesnika koje je, prema autorima i danas živo.
