Obrovac je posebna prostorna cjelina, svojevrsna kopča Hrvatske nastala na specifičnom dodiru planinskog sustava Velebita i Bukovice te rijeke Zrmanje, važne zbog vodnog bogatstva i doline koja je kroz povijest funkcionirala kao poveznica jadranskoga, dinaridskoga i panonskog prostora, istaknuo je u pozdravnoj riječi rektor Sveučilišta u Zadru prof. dr. sc. Josip Faričić.
- Ova knjiga je kamen temeljac budućeg razvoja obrovačkog kraja. Ako tu knjigu promatramo u tom kontekstu, pozdravljam i one koji nisu došli večeras, a trebali su poslušati što znači ovaj kraj, najprije za njegove stanovnike, a onda i za sve nas. Stjecajem okolnosti Obrovac danas poprima obilježje perifernog prostora, ali nije još uvijek potpuna margina. Nemojmo dopustiti da taj prostor, koji jest periferija, izgubi iskre koje će ga potaknuti da se nekakvom kinetičkom energijom omogući budućnost ovog kraja. Ova bi knjiga trebala biti sastavni dio svakog kućanstva Obrovca i susjednih naselja, a ne samo ukras na polici ili podmetač za ekrane, rekao je Faričić.
Poznati hrvatski povjesničar Drago Roksandić pohvalio je veliki broj obavijesti i slikovnih priloga, fotografija i tablica koje „proširuju otvore unutar kojih je moguće čitati priloge“. Posebno ga veseli činjenica da je obrađena cijela priča od prapovijesti, budući da se o tim starijim vremenima u Obrovcu rijetko istraživalo.
U kratkoj prezentaciji geografskih obilježja Obrovca izv. prof. dr. sc. Ante Blaće istaknuo je kako Grad Obrovac na svom administrativnom području ima 12 naselja s ukupno 2,5 stanovnika, a zanimljivo je da su naselja Kruševo i Gornji Karin veći od samog grada Obrovca, koji ima svega 800 stanovnika. On je čak i prostorno najmanji od svih 12 naselja u sastavu.
- Knjiga je dostojanstvena i iznad razine današnjeg Obrovca, a Jurjević je za svoj zavičaj učinio puno više nego što misli da jest. Ne tako davno, između dva svjetska rata, on je imao svojstva i način života priobalnih dalmatinskih gradića. Posebno pohvaljujem inzistiranje da se obradi i ovaj ruralni segment kulturne baštine, značajniji i od samog Obrovca. Nažalost, proživio je ratove, devastacije, najprije s jedne, a onda i druge strane, a suvremene devastacije betonskim matunima i ciglama izgledaju kao da je netko na Obrovac nasadio sedlo. Tradicionalne obrovačke arhitekture više nema, bio je kritičan Domijan.
Urednici Jurjević i Vrkić na kraju su zahvalili suradnicima i sponzorima, svima koji su omogućili da se knjiga pojavi u ovako raskošnom izdanju.
- Htjelo smo i sami doznati što više informacija o našem zavičaju, omogućiti svim Obrovčanima, našim učenicima, da lakše dođu do štiva koje će im pomoći da spoznaju svoj grad i zavičaj. Nismo se htjeli maknuti od „tabu tema“ poput ratova, socijalizma, Glinice, Domovinskog rata, demografskog sloma, nego smo donijeli građu o kojoj se može raspravljati i teme koje će prije ili kasnije doći na dnevni red, rekao je Jurjević.
