Jedan je od utemeljitelja bejzbol kluba u Zadru, igrao je stolni tenis i judo, ali u srcu mu je, kao svakom pravom Zadraninu, najviše košarka, pa je tako ponosni vlasnik kape s natpisom “Zadar prvak” iz davne 1965. godine kad je KK Zadar prvi put osvojio naslov državnog prvaka. Vrijedan suvenir Tomislav Grbin već je darovao budućem Muzeju košarke...
Novigradski i “bodulski” geni
Iako ga mnogi znaju kao donedavnog ravnatelja Prirodoslovno-grafičke škole, Tomislav ima mnogo interesa i zanimacija, a među njima su crtanje karikatura, ilustracije knjiga i plakata, pisanje priča, plivanje, ali i humanitarni rad. Ovaj Zadranin, rado se sjeća djetinjstva koje je često provodio kod bake i djeda u Novigradu, majčinom rodnom mjestu, dok ga “bodulski” geni vežu za Sali, otkuda mu potječu otac i supruga, ali gdje je i dobra klapa.
- U Novigradu sam naučio koliko je život jednostavan. S didom sam lovio ribu, pa mi je pričao mnoge priče, a bio je čovjek pun znanja i opće kulture. Bio je najmlađi član Sabora kao član Hrvatske seljačke stranke i na našoj je terasi Stjepan Radić održao govor, otkriva Grbin zanimljivi podatak te kaže da je vođa HSS-a trebao držati govor s balkona općinske zgrade, ali se zbog sigurnosti prebacio na drugu lokaciju i tako dospio na terasu Grbinova djeda, u njihovu kuću.
Nakon završenog studija strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, Grbin je, prisjeća se, mogao dobiti posao u jednoj poznatoj zagrebačkoj firmi, ali srce ga je vuklo doma, u Zadar, pa se zapošljava u Bagatu kao glavni projektant. Nakon stečaja ove firme, odlazi u prosvjetu i u Tehničkoj i Strukovnoj školi predaje grupu strojarskih predmeta, a onda postaje ravnatelj zadarske Prirodoslovno-grafičke škole gdje u svim segmentima oživljava školu.
U Zadar “doveo” bejzbol
Iako obožavatelj košarke, Grbin ranih osamdesetih godina uz Ivu Karavanića i braću Kolega, u Zadar “dovodi” najpopularniji američki sport bejzbol osnivanjem prvog bejzbol kluba “Donat”, čiji je Grbin bio predsjednik dvadesetak godina, uz dopredsjednika Ivu Karavanića, tajnika Nebojšu Belića i trenera Željka Radešića.
- Svi mi okupljeni oko kluba puno smo u svakom obliku davali za klub, za njegov razvoj i uopće razvitak ovog američkog sporta u Hrvatskoj, kaže Grbin i sjeća se da su na utakmice igrače nerijetko prevozili svojim automobilima.
Grbin se, što rijetki znaju, okušao i kao vatrogasac, pa je puno puta gasio požare na Dugom otoku, a posebno mu je u sjećanju ostala opasna situacija prilikom velikog požara osamdesetih godina u Parku prirode Telašćica kada je gasio vatru cijeli dan i noć i u jednome trenutku ostao “zarobljen” u jednoj mociri okružen plamtećim borovima.
- Srećom, uspjeli smo se izvući, a ja sam skoro zaboravio na te trenutke, na koje me nedavno podsjetio jedan kolega koji je sa mnom gasio taj požar. Ja pamtim samo lijepe dane, kaže i s istim optimizmom sjeća se i svog sudjelovanja u Domovinskom ratu, s prve crte na Bokanjcu. I te ratne dane opisao je literarno u šaljivom tonu u svojoj zbirci gradskih priča koju priprema za tisak. Do sada je objavljeno 13 pričica, objavio je jedan strip kao i zbirku karikatura koja je izašla 1993. pod nazivom “Dnevnik rata napadnutoga Hrvata.”
Nagrađivani karikaturist
Grbin je kao karikaturist surađivao s mnogim tiskanim medijima, pa je tako u pet novina imao stalnu rubriku, a trenutačno svoje crtačko umijeće predstavlja javnosti u Zadarskom tjedniku u rubrici “U prolazu.” Imao je šest samostalnih izložbi, a dobitnik je više priznanja za svoj karikaturistički rad, među kojima je i 3. mjesto na najvećem festivalu već nagrađenih karikatura u Montrealu 1988., na koji se prijavio na nagovor velikog Otta Reisingera.
- Želja mi je napraviti crtani film, za sada je nisam ostvario, ali još ima vremena, kaže Grbin koji je prije petnaest godina napisao i roman čija se radnja odvija u tjedan dana u jednom malom mjestu, ali ga nije još objavio jer, kako kaže, nema nikako vremena jer uvijek nešto “zidari” na kućici u Salima, pa je više u cementu nego uz računalo.
Grbin je ilustrirao plakate za humanitarne akcije poput Vukovaru ZaDar, pa je tako ostala upečatljiva “njegova” božićna kapica na slavnom vodotornju, ilustrirao je plakate i za Ligu protiv raka Zadar i slično, a humanitarni rad poticao je i kroz svoj dugogodišnji prosvjetni rad.
Osim što je cijeli život okružen sportom, fizički je aktivan i danas u mirovini, pa tako pliva, najčešće sve do kraja listopada.
