Postoji nešto posebno u studentskom životu što nas tjera da mu se uvijek iznova vraćamo, bilo kao sjećanju, bilo kao temi o kojoj bismo morali češće razgovarati. Studentske godine obično nazivamo najljepšima, ali pritom zaboravimo koliko su zapravo zahtjevne, lomljive i ponekad zbunjujuće. U Palači Cedulin, obilježio se Međunarodni dan studenata, uz savjete psihologa i glazbeni program. Biti student zapravo je jedna od najneobičnijih i često najupečatljivijih životnih faza: pola odrasli, pola izgubljeni, s previše planova i premalo vremena. I naravno, s neizostavnim osjećajem da sve moramo stići jer “sad nam je vrijeme”. No, koliko god nam se činilo da su naše brige velike, povijest nas brzo prizove sebi i pokaže da ono što danas doživljavamo kao stres, nekad je bilo pitanje života i smrti.
Krvavi dan kada su studenti postali simbol otpora
Sve počinje 17. studenoga 1939. u Pragu. Studenti su tada ustali protiv nacističke okupacije, prosvjedovali, marširali, bili glasni. Jedan od njih, Jan Opletal, smrtno je ranjen jer je beskompromisno javno iznosio svoje protivljenje okupaciji tadašnje Čehoslovačke te se njegov sprovod pretvorio u masovni otpor. Uslijedila je strašna odmazda: nacisti su zatvorili sve češke visokoškolske ustanove, uhapsili više od tisuću studenata i poslali ih u koncentracijske logore. Devetero ih je pogubljeno bez suđenja. Dvije godine kasnije, u Londonu, međunarodne studentske organizacije proglasile su 17. studenog Međunarodnim danom studenata te se od tada svake godine obilježava u cijelom svijetu. Možemo romantizirati studentske dane koliko želimo, ali povijest nas podsjeća da su oni ponekad najglasniji čuvari demokracije te da su nerijetko platili najskuplju cijenu. I tu leži paradoks studentskog života danas; slavimo generaciju koja je ginula zbog obrazovanja, dok se mi često žalimo na jutarnja predavanja. Upravo zato taj dan postoji, da nas podsjeti da studenti nisu samo oni koji uče, nego oni koji mijenjaju svijet kad svijet krene u krivom smjeru. Kod studenata se često naglašava da je ovo i dan “studentskog aktivizma”, da sjećanje na prijašnje žrtve potakne generacije studenata da budu glasni i angažirani u akademskom, ali i društvenom smislu.
Studenti otvoreno o svemu
U kratkom razgovoru sa studentima različitih godina i smjerova, pokušala sam otkriti kako zaista doživljavaju svoj fakultet, predavanja i svakodnevni studentski ritam.
Prva godina često je najburnija, pa tako i Ana, studentica lingvistike i engleskog jezika, priznaje da ju je početak studija iznenadio.
- Najteže mi je organizirati vrijeme. Zadar mi se sviđa kao studentski grad, iako bih dodala još nešto više sadržaja za mlade. Faks mi je također prekrasan i mislim da sam pogodila s odabirom grada u kojem ću studirati, komentira Ana.
Studentica talijanistike i pedagogije, Ivana, govori o pritisku ispita.
- Imam osjećaj da nam nakrcaju jako puno gradiva koje moramo naučiti u jako kratkom periodu. Odmah nakon završetka predavanja kreću ispiti, a znam da svima treba jedno desetak dana između predavanja i rokova da sve lijepo nauče i nemaju presing na ispitima. Također, mislim da je količina ispitnih rokova u jednom danu prevelika. Jako je teško učiti za dva ispita koji su u istom danu. Nekada čak u danu budu i tri ispita, iako mislim da to službeno nije ni dozvoljeno, požalila se Ivana i nadodala kako smatra da se glas studenata u vezi rokova treba više uvažiti.
Studenti izglasali, profesori se usprotivili
S njom se apsolutno slažem i dodajem svoje opažanje, a to je da jako često kruže ankete koje bi studenti trebali popuniti i izraziti svoje mišljenje, kako bi se studij unaprijedio i više prilagodio različitim potrebama i željama studenata. Međutim, koliko god popunjavali ankete, čini mi se da se gotovo ništa ne mijenja. Primjerice, studenti su ovo ljeto izglasali da žele jedan diplomski rad na dvopredmetnim studijima, ali je zbog protivljenja dijela profesora ipak odlučeno da će se pisati dva. Unatoč tome, mnogi studenti ističu i puno pozitivnog. Zaista uživaju u studiranju, nemaju nikakvih problema i kako kažu,,ostali bi studenti cijeli život’’.
- Ovo nam je najbolji period u životu. Napokon više ne živimo s roditeljima i sami smo svoji gospodari. Na faksu nam je odlično, grad je prekrasan, a ekipa ne može biti bolja. Nemamo se na što požaliti, poručuju Roko i Dino.
Studenti kao moralni kompas društva
Za kraj smo se dotaknuli uloge studenata u svjetlu događaja iz 1939. godine. Svi su se složili da je teško uspoređivati tadašnje okolnosti s današnjim studiranjem, ali da je poruka ista: studenti su kroz povijest bili moralni alarm društva. Iako se danas bore s drugim izazovima, poput troškova i stresa, smatraju da njihov glas i dalje može biti snažan, baš kao što to danas pokazuju naši susjedi te kao što su pokazivali glasovi onih koji su prije 86 godina branili slobodu.
