U uvodnom govoru, književnica i predsjednica udruženja Lastavica, Jelena Ćirić, predstavila je život i opus autorice Marijane Dokoza, istaknuvši njezino bogato književno i novinarsko stvaralaštvo. Tijekom razgovora, razmotrene su brojne teme vezane uz književni rad autorice, ali i njezino iskustvo u novinarstvu. Ćirić je posebno istaknula simbiozu između ta dva područja, naglašavajući kako se književnost i novinarstvo u Dokozainom radu međusobno nadopunjuju.
Marijana Dokoza istaknula je kako je pravi blagoslov moći raditi i kao književnica i kao novinarka, jer joj to omogućuje da se oba područja prožimaju i nadopunjuju, ali i da izbjegne suhoparnost u reportažama.
- Zahvaljujući svojoj poetskoj strani, imam mogućnost unijeti dušu u priče koje pišem, rekla je autorica.
Naglasila je kako njezina ljubav prema književnosti obogaćuje i njezin novinarski rad, čineći ga življim i emotivno prodornijim.
Marijana Dokoza, govoreći o svom romanu "Njegova žena", inspiriranom istinitim događajima, istaknula je kako se radi o priči koja duboko istražuje temelje braka, povjerenja i identiteta. Radnja prati glavnu junakinju čiji se život dramatično mijenja nakon što otkrije tešku istinu o svom suprugu, prisiljavajući je da se suoči s izdajom, traumom i izazovima oporavka.
"Osjećala sam snažnu emocionalnu povezanost s glavnom junakinjom. Njezina bol, hrabrost i unutarnji sukobi bili su mi bliski, a prenošenje njezinih osjećaja i iskustava bilo je jednako iscrpljujuće koliko i ispunjavajuće," izjavila je autorica.
Roman donosi potresnu ispovijest žene koja je godinama živjela u braku s nasilnim suprugom, trpeći psihičko i fizičko zlostavljanje. Priča kulminira šokantnim otkrićem da su dvojica muškaraca, među kojima je i njezin suprug, tijekom rata silovali tada 13-godišnju djevojčicu.
"Njegova žena" objavljena je na engleskom jeziku, a dostupna je i u talijanskom prijevodu. Književni kritičari pohvalili su autoricu zbog iznimno detaljne i slojevite analize svih likova, ističući emotivnu snagu i autentičnost romana.
- Slojevitost likova bila mi je ključna. Njezin suprug, na primjer, nije jednostrano prikazan kao "negativac", već kao kompleksna osoba s vlastitim nedostacima i unutarnjim sukobima. Pokušala sam prikazati njegovu ljudskost, čak i kada njegovi postupci izazivaju gađenje, jer istina o ljudima često leži u nijansama, rekla je Marijana Dokoza.
Autorica je istaknula kako je željela da čitatelji osjete snagu i otpornost glavne junakinje, ali i da razmisle o složenosti ljudskih odnosa.
Publiku je zanimalo i kad joj je bilo najteže dok je pisala roman te koja joj je scena ostavila najdublji trag. - Emocionalno najteža scena bila je ona u kojoj glavna junakinja otkriva istinu o svom suprugu, ali i ona u kojoj opisujem susret sa silovanom djevojčicom koja je sad bila djevojka. Pisati te scene značilo je uroniti u bol obje žene, gotovo proživjeti tu njihovu bol što je zahtijevalo puno emocionalne energije.
Nadalje, autorica je kazala kako glavna junakinja odražava stvarnost mnogih žena koje se suočavaju s izdajom, traumom i potrebom da se izbore za sebe. - Nadam se da će njezina priča ohrabriti mnoge žene koje su prošle kroz slična iskustva, rekla je Dokoza.
Autorica je otkrila kako su reakcije čitatelja bile vrlo emotivne i dirljive. - Posebno me je dirnula priča čovjeka koji mi je prišao na promociji u Beču. On je rekao da je došao jer ima sličan slučaj u obitelji – njegovu kćer je umalo silovao njihov prijatelj. Takve reakcije pokazuju koliko su teme romana bliske stvarnom životu i koliko ljudi prepoznaju sebe u tim pričama, zaključila je autorica.
Govoreći o poeziji, Marijana Dokoza je kazala kako je, suprotno mnogim tvrdnjama, poezija zapravo prisutna u svakom čovjeku i u svakoj sferi društva. - Poezija nije ograničena samo na tiskane knjige, ona živi u digitalnom svijetu, na društvenim mrežama, blogovima i raznim internetskim platformama. Mladi, iako možda rjeđe kupuju zbirke pjesama, često posežu za poezijom u trenucima kada traže inspiraciju, utjehu ili izražavanje vlastitih emocija. Poezija odražava ljudsku potrebu za nečim dubljim, istraživanjem svoje unutrašnjosti, emocijama i dubljim promišljanjima, što je čini bezvremenskom.
Na pitanje o autobiografskim elementima u zbirci Prijestupnici, Marijana Dokoza odgovorila je kako njihova prisutnost ovisi o percepciji svakog čitatelja. Prema njezinim riječima, pjesnici često koriste vlastita iskustva, emocije i refleksije kako bi oblikovali teme o kojima pišu. Autobiografski elementi mogu se očitovati kroz prizore iz prošlosti, unutarnje konflikte, odnose s drugima ili način na koji doživljavamo svijet.
"Istine u mojim pjesmama sigurno ima, ali to nije nužno moja istina – to je istina svakog čitatelja ponaosob. Svaka osoba u pjesmi može pronaći nešto što rezonira s njezinim trenutačnim emocijama i iskustvima. Poezija otvara prostor za različite interpretacije, omogućujući čitatelju da kroz nju prepozna vlastite osjećaje i misli," istaknula je Dokoza.
Dodala je kako pjesma djeluje poput zrcala – svatko se u njoj može prepoznati na drugačiji način, ovisno o onome što u tom trenutku nosi u sebi. "To je ljepota poezije. Ona je živ organizam koji se razvija zajedno s onim tko je čita, stvarajući most između unutarnjeg svijeta autora i svijeta čitatelja. Svako novo čitanje donosi jedinstveno iskustvo", zaključila je autorica.
Budući da su "Prijestupnici" pisani u formi razgovora dvoje ljudi, muškarca i žene, zanimljiv trenutak bio je kad je Jelena Ćirić čitala poeziju Marijane Dokoza, a Muris Sladić, mladić koji također piše poeziju i koji je nazočio književnoj večeri, čitao je poeziju J.H.Macada kao odgovor. Među publikom na književnoj večeri bila je i predsjednica Kluba književnika u Pragu Marija Marković.
Stoga je ova književna večer tim više bila prilika za razgovor o temama koje prožimaju radove autorice, ali općenito oprozi i poeziji u današnje vrijeme. Događaj dodatno je ojačao veze između hrvatske i češke književne zajednice, potaknuvši razmjenu ideja i kulturnih iskustava.
