Teško je odoljeti i uspomenama na srednjoškolske dane, ma kako daleki možda bili. Ispred školskog kompleksa na zadarskoj Puntamici okupilo se preko 80 maturanata tadašnjeg Školskog centra za robni promet i turizam koji su maturirali prije čak četiri desetljeća. Riječ je o maturantima školske godine 1982./1983. koji su nakon zadarskog okupljanja za bogatim stolom u jednoj od konoba u Murvici proslavili 40-godišnjicu mature...
- Jedna smo zaista vrijedna i marljiva generacija. Međutim, završetak srednje škole i potom ratni vihor mnoge je raselio diljem Hrvatske i svijeta, a nažalost imamo i prerano preminulih, naših dragih kolega, kazala je Višnja Modrić, jedna od organizatora ovog zaista fascinantnog druženja.
“Izrasli” u sposobne, pametne i snalažljive ljude
Generacija je to koja je stekla srednje stručno obrazovanje za zvanje ekonomiste, komercijaliste, poslovnog tajnika i knjigovođe ali i hotelijera, skladištara, trgovca, kuhara, konobara...
- Ovakvi susreti uvijek su preplavljeni emocijama. Godinama se ne vidimo i onda je tu hrpa pitanja gdje je tko, što je, kako je..., rekla je Višnja Modrić, čiji je suprug Željko Modrić također slavljenik. Okupljeni nisu krili zadovoljstvo zbog ponovnog susreta, ali i zbog činjenice da su svi “izrasli” u sposobne, pametne i snalažljive ljude...
- Školski centar za robni promet i turizam u ovoj generaciji imao je 12 razreda. Danas su u ovom školskom kompleksu izgrađenom prije 51 godinu, 1972., Ekonomsko-birotehnička i trgovačka škola te Hotelijersko-turistička i ugostiteljska škola, rekla je njihova prof. Veronika Prečko, gošća slavljenika.
Pred nama stoji život, stoji cijeli vijek...
Kao da se ništa nije promijenilo, kao da nije prošlo čak četiri desetljeća.
- Ne mogu virovati da je već prošlo 40 godina od mature- sukus je slavljeničkih komentara. Na licima slavljenika godine se nisu mogle sakriti, ali veseli duh koji ih je krasio, brisao je desetljeća s njihovih lica. Danas su to zreli i uspješni ljudi s lijepim uspomenama iz mladosti, na lijepe dane i završetak srednje škole.
- Mi nismo imali video igrice, mobitele, društvene mreže. Mi smo imali prijatelje i išli smo vani družiti se s njima, prisjećaju se Božo, Željko, Zdenko, Mladen, Slavko, Joso, Milena, Jasna...
Pritom je Igor Jelenić Toto parafrizirao poznatu pjesmu legendarnog Ive Robića: “Pred nama stoji život, stoji cijeli vijek”.
’Ko ovo može platit
- Zadrži godine u svom sjećanju. Prije svega, ne zaboravi lijepe dane, jer ako njih zaboraviš, nikada se više neće vratiti, poručila je Goga Uskok. A na svečanoj večeri poput drugih svečanih večeri bivših maturanata, i ova se protegnula do iza ponoći, sve do zadnjeg “putnog pića” kad su dogovorili ponovni susret za pet godina.
- ‘Ko ovo može platiti, ni’ko na svitu i okolici, zaključio je Božo Jerak.
Naime, tu noć bili su oni osamnaestogodišnjaci i devetogodišnjaci puni života i kako je noć odmicala nije se vidio na njima ni rat, ni korona, ni život, ni to što su mnogi od njih ponosni djedovi i bake...
