Nostalgičnu priču ispričao mi je prije nekoliko dana prijatelj, daljnji rođak, priču o svom djetinstvu u zadarskom zaobalju. U ovo vrijeme proljeća baka bi pripremala ručak i brinula oko peradi, majka bi nekud čuvala ovce i brala šparoge, otac je u polju ili je kod nekog težak, a djeca bi se igrala na krpešinku-loptu, na graničare, skrivače, šmcalicom-omčom od stabljike žita bi se lovile gušterice…
Obitelji su bile odgovorne za djecu u ranijim godinama, a škole su nakon tog razdoblja preuzimale brigu o obrazovanju djece. Danas roditelji zapravo žele da njihovo dijete bude sretno i najuspješnije što može biti, što se trenutno u sustavu češće ne događa.
A onda “vijest za besvijest”, od jeseni u osnovne škole uvodi se jedna od većih promjena u posljednjih nekoliko desetljeća – cjelodnevna škola koja će obuhvatiti sve učenike od 1. do 8. razreda. Uvodi se pilot projekt uvođenja cjelodnevne nastave za 50 škola, a od 2027/2028. u svim školama. Stižu novi predmeti, mijenja se i satnica, a i odmori, učiteljima će biti uvećana osnovna plaća, roditelji više neće morati učiti s djecom. Škola će biti od 8 do 15 sati, a neki će u školi biti i do 17 sati. Ukupna ulaganja u prilagodbu škola do 2027. bit će, kažu, u visini od 1,5 do 2 milijardi eura.
Što reći o učiteljima, roditeljima i djeci, jedni su bijesni, jedni se bune, jedni podržavaju, jedni su radosni, jedni zasad kao i obično i nemaju osobni stav. Vjerujemo da će tzv. škola budućnosti učiti djecu da nije diploma sve u životu, dokaz da su ljudi, već da budu ljudi kako bi svojim radom i trudom dobivali diplome...
Vaš Vele!
