Veličanstveni doživljaj. Proljetnog jutra u Jeruzalemu prije gotovo 2.000 godina Isus Krist uskrsnu za posve nov način života, najveći dan koji nam učini Gospodin. Sudjelovao sam na crkvenim obredima Velikog trodnevlja i Uskrsa. U petak sam postio, nisam se ni mrsio, a na Uskrsno jutro blagovao blagoslovljenu hranu. Zahvaljujući dobrim ljudima za blagdanskim stolom za ručak je bilo i janjetine. A što sad?
Iskustvo uskrsnuća, koje je prošao Isus, nema ni jedan čovjek. Evanđelja svjedoče da apostoli teško vjeruju u Uskrsnuloga i kad ga gledaju vlastitim očima. Bili su jednostavno zatečeni i nisu mogli vjerovati da je on to. Zato teško prihvaćaju tu stvarnost.
Vjerujemo li mi uistinu da je Uskrsli s nama? Obuzimaju li i nas sumnje? Vjerujemo li da je Isus kod svake svete mise nazočan i mi s njim živimo, nazočimo, susrećemo. Neizmjerno nas ljubi i krijepi, svojim tijelom u sv. pričesti hrani. On nam se raduje i dariva nam svoj mir i dijeli s nama svoju uskrsnu pobjedu.
Uskrs je pobjeda života, veličanstveni susret između osobne stvarnosti i Božje riječi, sloboda i novi život. Svaki dan. Zato u svakoj misi ponavljamo: "Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, Tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo". Jer na kraju nije kraj, već novi početak života. Kličimo i radujmo se Njemu.
Vaš Vele!
