Luka Modrić je u Real Madrid stigao 27. kolovoza 2012. godine, nakon dugotrajnih pregovora i transfera vrijednog 35 milijuna eura iz Tottenhama. U početku je bio podcijenjen i proglašavan “najgorim pojačanjem ljeta” u španjolskim medijima, no vrlo brzo je pokazao svoju klasu i postao ključni igrač sredine terena. Tijekom 13 sezona u Realu, Modrić je postao najtrofejniji igrač u povijesti kluba, osvojivši ukupno 28 trofeja, uključujući: 6 naslova Lige prvaka (2014., 2016., 2017., 2018., 2022., 2024.) 4 naslova prvaka Španjolske (2017., 2020., 2022., 2024.), 5 španjolskih Superkupova, 4 europska Superkupa te 5 svjetskih klupskih prvenstava.
Realov najvažniji veznjak
Luka je u Real Madridu bio ključni igrač i jedan od najvažnijih veznjaka u povijesti kluba. Njegova osnovna pozicija bila je središnji vezni, ali je često igrao i kao ofenzivni vezni, ovisno o taktičkim zahtjevima trenera. Najčešće je bio “link” između obrane i napada, igrač koji diktira tempo igre, povezuje linije i pokreće napadačke akcije.
Modrić je također poznat po iznimnoj tehničkoj kvaliteti, viziji, inteligenciji i sposobnosti da upravlja ritmom utakmice. Njegova uloga u Realovoj tročlanoj veznoj liniji (najčešće s Kroosom i Casemirom) bila je središnja: preuzimao je loptu od obrane, gradio napade, razigravao suigrače i istovremeno obavljao važne defenzivne zadatke. Izuzetno svestran, mogao je igrati i dublje u veznom redu, ali i bliže napadačima, ovisno o potrebi. Njegova sposobnost da se izvlači iz presinga, precizno dodaje pod pritiskom i pokriva veliki dio terena učinila ga je nezamjenjivim u najvažnijim utakmicama Real Madrida
Suze i ponos na Bernabeu
Modrić je u Realu odigrao više od 500 utakmica, postigao brojne golove i asistencije te bio ključan u najvažnijim trenucima, poput asistencije u El Clasicu 2023. kada je postao najstariji igrač tog derbija. U sezoni 2017./18., kada je i Hrvatsku reprezentaciju doveo do svjetskog srebra, osvojio je sve najvažnije individualne nagrade: Zlatnu loptu (Ballon d’Or), FIFA The Best i UEFA-inu nagradu za najboljeg igrača Europe, što nikada prije nije uspjelo nijednom Hrvatu. A u svibnju 2025., Modrić se oprostio od domaće publike na Santiago Bernabeuu, a predsjednik Florentino Perez ponudio mu je mjesto u klubu nakon završetka igračke karijere, što dovoljno govori o njegovom statusu legende Reala. Kada je Modrić u 86. minuti napuštao teren, cijeli stadion je ustao na noge i priredio mu ovacije koje su trajale gotovo četiri minute. Navijači su bili “nijemi i glasni u isto vrijeme”, atmosfera je bila nabijena emocijama, a povici “Modrić! Modrić!” odjekivali su stadionom.
Igrači obje momčadi stali su u špalir, a Modrića su na izlasku dočekali suigrači, obitelj i dugogodišnji partner iz veznog reda Toni Kroos, koji ga je i zagrlio. Na tribinama su se vijorile hrvatske zastave, navijači su nosili šalove i transparente s njegovim imenom, a poseban dio koreografije bio je posvećene upravo njemu. Mnogi su plakali, uključujući i Modrićevu kćer, ali i željezni Perez je pustio suzu, dok je cijeli stadion bio preplavljen osjećajem ponosa, ali i tuge zbog rastanka s jednim od najvećih igrača u povijesti kluba.
Atmosfera je bila toliko snažna da je, kako su izvijestili mediji, “Bernabéu bio slomljen, ali ponosan”, a Modrić je u svom oproštajnom govoru istaknuo da mu je ljubav i naklonost navijača najveći trofej u karijeri, a taj trenutak ostat će upisan kao jedan od najemotivnijih i najupečatljivijih u povijesti stadiona Santiago Bernabeu.
Od debija do povijesti za Hrvatsku
Modrić je za hrvatsku reprezentaciju debitirao 1. ožujka 2006. protiv Argentine, kada ga je uvrstio izbornik Zlatko Kranjčar. Vrlo brzo je postao nezamjenjiv član prve postave, a dolaskom Slavena Bilića dobiva ključnu ulogu u veznom redu.
Kao kapetan, Modrić je predvodio Hrvatsku do najvećeg uspjeha u povijesti, a to je bilp osvajanja srebrne medalje na Svjetskom prvenstvu 2018. u Rusiji, gdje je proglašen najboljim igračem turnira i dobio Zlatnu loptu. Na Svjetskom prvenstvu 2022. u Kataru s reprezentacijom je osvojio broncu, a na Europskom prvenstvu 2024. postao je najstariji strijelac u povijesti europskih prvenstava, s 38 godina i 289 dana. Modrić je također i rekorder po broju nastupa za reprezentaciju i deset puta je proglašavan najboljim hrvatskim nogometašem. Njegov utjecaj na igru, vođenje mlade generacije i profesionalizam čine ga ne samo najboljim hrvatskim nogometašem svih vremena, već i jednim od najcjenjenijih igrača u povijesti svjetskog nogometa.
Poznata situacija “ne sjećam se” s Mamićem nastala je tijekom Modrićevog svjedočenja na suđenju Zdravku Mamiću i ostalima zbog izvlačenja novca iz Dinama. Modrić je tada, odgovarajući na pitanja o detaljima svojih ugovora i isplata, više puta izjavio da se ne sjeća točnih okolnosti, datuma i detalja oko aneksa ugovora i isplata novca. Posebno je u javnosti odjeknula njegova rečenica “ne mogu se sjetiti”.
Zadarske kontradikcije
Što se tiče statusa Modrića u Zadru, situacija je paradoksalna. Iako je Modrić počasni građanin Zadra i službeno je priznat kao jedan od najuspješnijih Zadrana svih vremena, u dijelu javnosti i dalje postoji podijeljenost. Dok ga mnogi građani i lokalni mediji smatraju ponosom grada i primjerom mladima, postoji i glasna manjina koja mu zamjera povezanost s Dinamom i Zdravkom Mamićem, što se posebno vidjelo u reakcijama na mural posvećen njemu. Naime, mural Luke Modrića u Zadru, koji je trebao biti simbol priznanja i časti, oslikan početkom ožujka 2025. na inicijativu desetorice Zadrana i umjetnika Valentina Radmana, išaran je prije nego li je dovršen, i to plavim sprejem i prekrižen, što je izazvalo zgražanje građana i osudu vandalskog čina. Dio javnosti to je protumačio kao izraz zavisti, netrpeljivosti ili zamjerki zbog Modrićeve prošlosti s Dinamom i Mamićem, dok su drugi isticali da je to sramota za grad koji bi trebao biti ponosan na svog najpoznatijeg sportaša. Mural nije potpuno uništen, već samo pošaran, pa postoji mogućnost njegove obnove. Ipak, nakon incidenta inicijatori su odustali od dovršetka murala, a slučaj je prijavljen policiji.
