Lucija je ime koje nosi na tisuće djevojčica, djevojaka, žena u Dalmaciji, po sv. Luciji, dragoj teti koja netom iza starine Nikole i uoči djedica Mraza i Božićnjaka djeci donosi brdo slatkiša, ili po novom - playstation, laptop i mobač. No, nije nam ona tema teksta, nego ona koja sebi i ekipi za koju nastupa nosi brdo medalja s brda, nizina i planina. I iz dvorana...
Blato i makadam
Lucija Štrmelj uspješna je sportašica u nekoliko sportova. Uostalom, o njoj su već i pisali u desecima dnevnih novinskih izvještaja. Pa su je spominjali kao nezamjenjivog “playa” ženskog košarkaškog kluba Zadar, talentiranoj sudionici prestižnih triatlona, ali i poklonici i prvakinji - funkcionalnog fitnessa. I onda, taman kada pomislite da bi tri raznovrsna aktivna rekreativna područja za jednu curu bila dosta...
- Dobro ste čuli, imam u kolekciji i naslov Trail lige na dugoj stazi, konkretno na 25 kilometara. Radi se o trčanju po prirodi, na terenu koji je uglavnom nepredvidiv u smislu da ne znaš kakav te točno na poprištu čeka, ravnica, uspon ili nizbrdica, blato ili kamenjar ili makadam. I zbog toga je meni vrlo zanimljivo i nije monotono naspram cestovnog trčanja gdje je uglavnom samo asfalt i opet asfalt, ovdje ga možda minimalno ima, otkriva nam simpatična blondina.
Uvijek, baš uvijek, vedra, raspoložena, uz znate onaj osmijeh - od uha do uha.
- Najviše volim utrke po Velebitu, izgubim se u mislima, u trčanju 3-4 sata, u komadu 25-30 km, i oko 1000-1500 metara uzbrdica različitog tla i to me opušta. Ma, veliko mi je zadovoljstvo, pravi hobi, a ta nekakva tlaka nije kod mene nikad prisutna. Ha-ha. Nakon trke si, istina, iscrpljen, ali na pozitivan način, kad ispuniš zadani cilj, nije teško ništa. Naravno, što je veliki plus, i jako puno ljudi sam upoznala na trail utrkama. Uživam!, naglašava.
Kaže, sve je počelo za Škrapinga, prije nekih pet-šest proljeća.
- Tu sam uz prijatelje rekla: “Heh, ajde, idem s vama probat’ i vidit’ u što se to ljudi zaljube” i tako je sve krenulo, nastavilo se nastupima diljem RH. Bili su tu, prije pandemije, Coastal Mountain trails liga, pa Dugi otok trail, 24 km, Pakoštane trail - prvo mjesto, Zadar night run – imam 3. mjesto žena na 5 kilometara, Trail tri rijeke Zrmanja, naravno Wings for Life, tu sam i 20 km istrčala. Pa Zadar outdoor festival, Trail otok Ugljan, Paklenica trail, Božava, Magunja Sukošan..., nabraja iznimno sretna postignućima.
Ne tako davno nezamjenjiva u ŽKK Zadar s kojim ima povijesno drugo mjesto u A1.
Tata i zlata
Igrom pod obručima “zarazila” se u najranijoj, vrtićkoj, dobi, baš kao uostalom i najveći broj stanovnika “Donatova grada”. I da, “krivac” je u tim stvarima, nekako po običaju, otac…
- Košarka je moja prva ljubav. Tata me, sjećam se, vodio na svaku utakmicu u Jazinama. Htjela sam odmah krenuti i trenirati, ali su mi rekli da sam premalena. Pa, kada sam narasla, u drugom osnovne, s niti osam godina, košarkaška lopta je postala moja najdraža igračka, priča Lucija koja je uskoro kao izrazito darovita navukla dres mladih reprezentativnih selekcija.
Pokazalo se da ima itekako mota.
- U kadetskom i juniorskom uzrastu sam bila na europskim prvenstvima. Tek jednu sezonu, u 4. srednje, nastupala sam za Požegu i onda se vratila doma, otkriva.
Neumorna. Konstantno aktivna sportašica od ranog đačkog života do danas.
- Uz košarku sam usporedno bila u više sportova, sve mi je nekako išlo od ruke, do kraja. Nerijetko uzimala i “zlata”. Rukomet, kros utrke koje sam trčala za školu, sprint na 100 i 200 metara. Također sam redovito išla na gradska, regionalna, državna natjecanja tijekom osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja, sjećam se kad bih došla igrati rukomet, sve bih “muvala” na košarkaške finte pa sam tu bila u prednosti, čak sam se pitala u jednom periodu trebam li se prebaciti na rukomet i biti rukometašica!?, priča nam. Nasmijana. Iskrena.
Bacila se nedavno u sudačke vode, kondicijski je i trener aktivnim sportašima i rekreativcima. Planinari, okušala se u cross triatlonu, vozila uspješno MTB bajk...
Pokret i Snaga
- Igram i za ŽKK Zadar Plus, kapetanica sastava. U listopadu ‘22. odlučila sam krenuti samostalno u poslovnom smjeru, to je oduvijek bio moj san, imati svoj fizioterapeutski centar. Zove se Virtus (Snaga), a bavi se kinezioterapijom, fizikalnom terapijom, rehabilitacijom bolnih stanja i ozljeda sportaša i rekreativaca, DNS treningom za posturalne probleme i bolove u leđima, za djecu sa skoliozom, kifozom, lordozom, fitness treninzima i dalje kondicijskom pripremom sportaša i rehabilitacijom ozljeda... Pristup se temelji na liječenju kroz pokret, cilj nam je osobu od bolnog stanja dovesti do treninga i svakodnevnog života bez bolova. Puno mi pomaže fizioterapeutkinja Antonela, nalazimo se pored slastičarne Allo, Ivana Lucića 8 a...
