Razgovarali smo s Barbarom Vrhar, predsjednicom i trenericom Košarkaškog klubu ABC Zadar, koja nam je opisala kako Klub funkcionira i podijelila s nama najveće uspjehe i ciljeve. Pružila nam je uvid u način na koji Klub stvara inkluzivno okruženje za sve svoje članove, bez obzira na njihove individualne razlike i sposobnosti. Istaknula je kako je razdoblje obilježeno pandemijom koronavirusa donijelo mnogo izazova zbog zatvaranja dvorane i nemogućnosti treniranja. No, unatoč tim teškoćama, ponovno su uspjeli vratiti djecu na košarkaški parket.
Posebna atmosfera na utakmicama
Gospodin Pribanović je 1996. godine osnovao Košarkaški klub ABC s jasnim ciljem - prenijeti temelje košarkaške igre mlađoj generaciji. Njegova inicijativa osnivanja Kluba bila je usmjerena na edukaciju i razvoj djece, pružajući im priliku da postanu dio svijeta košarke.
- Gospodin Pribanović je 2019. godine otišao u mirovinu te mi je tada ponudio da preuzmem vodstvo Kluba s obzirom na to da sam u njemu volontirala. S veseljem sam preuzela tu ulogu uz pomoć poznatog zadarskog košarkaša Hrvoja Perinčića, prisjetila se Barbara.
Barbara je pravi poriv za košarkom otkrila tek nakon što se preselila u Zadar, u kojem je košarka neizostavni dio kulturnog i sportskog identiteta grada.
- Ljubav prema košarci krenula je u doba studiranja, iako sam aktivna od malih nogu u svim sportovima, imala sam osjećaj da ih sve moram isprobati. Međutim, prava je ljubav nastala kada sam se preselila u Zadar jer je posebna atmosfera na utakmicama bila još veći poticaj da krenem samo u tom smjeru, kazala je Barbara.
Sretni polaznici
Njihovi treninzi su izuzetno jednostavni, no istovremeno ih prilagođava svakom mladom sportašu prema njegovim individualnim osjećajima i potrebama.
- Kada se svi skupimo, započinjem pitanjem kakav im je bio dan. Ako vidim po djeci da im je bio naporno ili da ih nešto muči, onda sjednemo i razgovaramo. Odradimo igre graničara, lanca, “ledene babe” da izbace iz sebe sve što im smeta i da se zbliže uz smijeh. Bitno mi je da shvate da su još djeca koja ne bi smjela imati brige, ali današnji je svijet toliko ubrzan da ponekad moram i sâma promisliti o tome, objasnila je Barbara.
Opći plan treninga obično započinje laganim trčanjem, zagrijavanjem, košarkaškom tehnikom i dodavanjem lopti. Kao završni dio treninga, sportaši imaju priliku zaigrati njihovu najdražu igru - “Put oko svijeta”, što ih dodatno motivira i čini treningom zabavnim iskustvom.
- Treninge održavamo pet puta tjedno u dvorani dva u ŠC Višnjik. Ovakvim načinom rada možemo se aktivno baviti djecom, a ne da imamo osjećaj da su djeca došla odraditi trening jer moraju. Na početku treninga i malim i velikim košarkašima ponudimo ukoliko ne žele taj dan trenirati da nema problema i da slobodno sjednu i gledaju trening. Srećom, to se još nije dogodilo pa se nadamo da i neće doći do toga, kazala je Barbara.
Rad s djecom s posebnim potrebama
Na redovnim treninzima okupljaju se djeca u dobi od šest do 17 godina, što rezultira raznolikom strukturom u mlađim kategorijama, uključujući i djecu s blažim oblikom posebnih potreba. Među mladim sportašima postoje i oni koji se bave s nekoliko različitih sportova paralelno s košarkom.
- Od ove jeseni uveli smo i rad s djecom s posebnim potrebama te oni s obzirom na svoje dodatne aktivnosti imaju treninge dva puta tjedno, ali cilj i plan je u skoroj budućnosti spojiti svu djecu jer u našem klubu svi igraju utakmicu i u našim su očima svi jednaki, istaknula je Barbara.
Budući da je Hrvoje Perinčić član zadarske košarkaške zajednice i potječe iz obitelji s bogatom košarkaškom poviješću, često se sastaju i komuniciraju, jer su svjesni da su suradnja i dogovor ključni za postizanje dobrih rezultata.
- Hrvoje je zadužen za ozbiljniju stariju ekipu, dok sam ja zadužena za mlađe generacije. Iako smo na utakmicama, turnirima i sastancima uvijek svi zajedno. To nam je izuzetno važno jer bez uzajamne podrške i dogovora naš Klub ne bi funkcionirao. Hrvojev otac Ćiro također ponekad uskoči ukoliko nam je potrebna pomoć i stvarno smo zahvalni na tome i na znanju koje podijeli s nama, naglasila je Barbara.
Inspirativna priča
Ponosno mogu istaknuti da su postigli izvanredan uspjeh osvajanjem trećeg mjesta u natjecanju kadeta u Kup regiji.
- Moramo se pohvaliti da je KK ABC prije našeg preuzimanja osvojio brojne pehare i medalje, ali to su bila neka vremena kada je znatno više djece bilo zainteresirano za košarku kao sport i za i igranje košarke, kazala je Barbara.
Oduvijek ju je privlačio rad s djecom s posebnim potrebama jer je osjećala snažan poziv da doprinese njihovom boljitku.
- Znala sam da su doslovno sami i da nemaju puno mogućnosti. Kada mi se javila jedna mama s pitanjem bi li primila dijete s autizmom na treninge, znala sam da je to “sad ili nikad” i osjećam da apsolutno nisam pogriješila. Raditi s njima je predivno, neki će reći i da je teško, ali koji to posao ponekad nije izazovan? Svaki posao nosi svoje, ali kada voliš to što radiš, onda uvijek daš svoj maksimum, kako bi svako dijete iz dvorane otišlo sretno i zadovoljno, ispričala je Barbara.
Interes za ovu inicijativu raste iz dana u dan, sve se više roditelja djece s poteškoćama javlja se kako bi im se pridružili. Iako su tek krenuli s ovim projektom, cilj im je da ova inspirativna priča o podršci i zajedništvu traje i razvija se tijekom godina, pružajući podršku djeci s poteškoćama i njihovim obiteljima.
- Moram se zahvati Snježani Juranić, predsjednici sportske zajednice i direktoru ŠC Višnjika, Denisu Karloviću, koji su odmah pri odrađivanju prvog treninga s djetetom s poteškoćama dali ideju gdje ćemo trenirati. Bez njihove pomoći bilo bi stvarno teško bilo što realizirati u tom smjeru, objasnila je Barbara.
Kampiranje i druženje
Što se tiče redovnog sportskog programa, imaju formirane ekipe za različite dobne kategorije. To uključuje ekipe za djevojčice i dječake u dobi od 11 godina (U11), (U13), (U15), te za najstarije (U17).
- Velika nam je želja imati i juniore, što nažalost još nismo uspjeli ostvariti, ali još nismo odustali od te ideje jer nam je cilj da ne pustimo dečke od 17 godina, nego da i dalje imaju priliku razvijati se. Kada “odgojite “ 25 dečkiju, sve od onih malih nestašnih dječaka koji maštaju da će postati poznati košarkaši do odraslije dobi, povežete se i s obitelji i postanete svi prijatelji, onda je zaista teško zatvoriti ta vrata. Ali, to su naša djeca i borimo se i dalje za njih, kazala je Barbara.
Dvije godine zaredom, sudjelovali su u radu Udruge dani Krešimira Ćosića predvodeći besplatne košarkaške kampove za djecu na Višnjiku. Izrazili su duboku zahvalnost gospođama Ani Ćosić i Zdenki Zrilić na prilici da se uključe u ovu vrijednu inicijativu.
Pokazujući svoju predanost, krajem školske godine vode djecu iz Kluba na kampiranje, stvarajući priliku za druženje u sportskom duhu, čime dodatno potiču ljubav prema sportu i aktivnom načinu života.
- Obično krajem šestog mjeseca odlazimo u Veli Rat na kampiranje, što je dodatna prilika djeci da se još više međusobno zbliže. Dane provode družeći se, trenirajući, igrajući društvene igre, plivajući, trčeći - ma tu je baš puno dobro zabave! Kako bi naši roditelji rekli - odrastu u tih pet dana i postanu samostalniji. Njihovi roditelji često me zovu kako bi pitali jesu li im djeca dobro jer ih uopće ne zovu, ha-ha. Naravno, svaki dan roditeljima u grupi šaljem fotografije da vide predivnu priču za našu djecu, koja jedva dočekaju novi kraj školske godine da bismo ponovno otišli na kampiranje, istaknula je Barbara.
