Kažu da se to dogodilo u redakciji jednih hrvatskih novina. Ćiro sav uzrujan upadne u sportsku redakciju i kaže novinaru:”Sine, ja ću ti se osvetiti. Ti si ovo protiv Ćire danima smišljao i ja ću ti se osvetiti!” Krajičkom oka novinar ugleda svog urednika koji mu dade “mot” da sve to snimi. Novinar samo kimne glavom i kad je Ćiro kao razjareni bik izašao iz redakcije, novinar prione zapisivanju snimke.
Nakon pola sata, zvoni novinarov telefon.
“Sine, jesi li sve zapisao, govorio je sad već poznati Ćirin umiljati glas.
“Jesam ćiro. Bit će sutra na naslovnici, kazivao je novinar.
“Onda siđi dole do kantine na jedan "Wiskač", sad već kroz polusmijeh govorio je trener svih trenera.
Ova mala epizoda govori o Ćiri Blaževiću. Bio je najosporavaniji trener u Hrvata, osoba koja je u nogomet uvela Zdravka Mamića i trener koji je rekao da će pojesti svoju diplomu ako Prosinečki bude igrač.
No taj isti čovjek doveo je nakon 24 godine Dinama do prvaka bivše zemlje, reprezentaciji Hrvatske je otvorio zlatna vrata svjetskog nogometa. Uvijek spreman za pozu do granica pa i političkog “Jestera”, Ćiro je bio miljenik medija i najveća zvijezda među sportskim radnicima. Njegove su kvalitete trenera forenzično secirane kao u nekakvom kriminalnog primusa, ali kad bi postavio papir sa svojim CV-om na stol s pravom bi pitao:”Sine ima li većeg među živima?” Bio je čak i trener NK Zadra, a o gomili anegdota koje mi je ispričao pokojni prijatelj i fotoreporter Vedran Sitnica, mogla bi se napisati bogata humoreska radnog naslova Dva Bosanca u Zadru. Jednom je u Sheratonu u Zagrebu, u društvu poznatog zadarskog političara, dočekao drugog zadarskog kolegu koji ga je zamolio za izjavu jer se zatvara broj i mora hitno nazad u redakciju.
Nakon što je ispalio nekoliko rečenica za naslovnicu, Ćiro se obrati mom kolegi:”Je li sine, koliko te plaćaju za ovu muku?”
Moj kolega novinar:”..a što da ti Ćiro kažem. Sto maraka mjesečno!”
Ćiro na to izvadi 100 maraka iz džepa dade novinaru pred svima te se obrati onom političaru iz Zadra koji je sjedio do njega:”Vadi tih 100 marki iz džepa. Kako te nije sram da ti novinari u tom tvom Zadru rade za 100 marki. Uživao je u teatru koji se zove život, opisujući ga ponekad nepotrebnim frazama. Kad su ga pitali kako je to splitska bura prevarila vratara reprezentacije Dražena Ladića, Ćiro nije rekao da je Ladić primio pacerski zgoditak, nego je rekao da je:”... lopta dobila čudnu devijaciju!”
I kad je obolio i spoznao kraj puta, Ćiro je znao kako će natjerati javnost da mu sve oprosti. Sredinom prosinca prošle godine, kada je u Zagrebu dobio nagradu "Vladimir Beara" za doprinos razvoju sportske kulture i društvene tolerancije, Ćiro je rekao: "Okupili ste se u velikom broju i ukazali ste mi veliku čast. Ali, ovo je moje posljednje obraćanje javnosti na jednom javnom skupu. Gotovo je. Nema više. Adio Ćiro. Brojim zadnje dane, svjestan sam toga", rekao je tada Ćiro. Mnogi se pitaju je li se tu išta imalo oprostiti.
IVANA RAKULJIĆ Traume se očitavaju kroz razne pokrete tijela kojih u većini slučajeva nismo ni svjesni