Suštinski, izglasavanje ovogodišnjeg proračuna nije donijelo ni jednu jedinu veliku ili važnu političku novost. Osim što je postalo jasno da će već od prve sljedeće sjednice Gradskog vijeća krenuti žestoka kampanja za nadolazeće lokalne izbore. Ali, ruku na srce, u zatrovanoj atmosferi surove i kontinuirane predizborne kampanje grad tavori još tamo od 2021. godine.
Ništa se dramatično neće dogoditi ni zbog prebrzo pokrenutih medijsko-piarovskih “anketa” o trenutnom rejtingu HDZ-ovih potencijalnih kandidata za budućeg gradonačelnika ni zbog karnevala s tradicionalno promašenim i izlizanim najavama nekakve “vruće političke jeseni” i uvodnim bitkama oko “slaganja” proračuna za 2025. godinu. Takve meteorološko-političke prognoze se nikada i nigdje nisu obistinile. U Zadru se stvari ne mijenjaju tako lako.
’Mandat za zaborav’
Zato će preostalih sedam-osam mjeseci ovog “mandata za zaborav” proteći kao i prethodne tri i pol godine: bit će to dosadno iscrpljujuće razdoblje, s poznatim akterima od kojih ne treba očekivati ikakvu ozbiljnu, drugačiju, najednom otkrivenu političku imaginaciju. Ukratko, do izbora nam slijedi dodatno izgubljeno vrijeme gorko poput nedjeljnog popodneva u provincijskom domu umirovljenika.
Četiri kohabitacijske godine su bačene u vjetar: HDZ se nije reformirao, a opozicija se nije ni formirala! Eksperiment je neslavno propao.
HDZ je zadržao netaknutom ne samo izvršnu vlast, cjelokupan lokalni sustav i punu kontrolu nad administrativnim aparatom i svim njegovim ključnim kadrovima kojima su osigurane unosne pozicije čak i nakon skandaloznih afera tipa “Bijeli Mercedes” ili “New York”. Višedesetljetnom navikom oslonjen na ideološki i interesno umrežene “birače-navijače” i ne računajući na eventualno probuđene i senzibilizirane “birače-građane”, HDZ je kroz cijeli mandat inzistirao na demonstraciji stare moći ostajući na konceptu partijske podobnosti, klijentelizma i sasvim mekanog pristupa korupciji čak i onda kada je bilo očigledno da im se razina kadrova urušava. Mada su iz HDZ-a najavljivali da su shvatili poruku birača s prošlih izbora, sve četiri kohabitacijske godine su pokazale da unutar stranke još ne postoji spremnost za ozbiljniju promjenu modela upravljanja gradom.
Ono što se u Zadru na početku mandata nazivalo predstavničkom većinom nikada nije preraslo u kompaktnu, profiliranu i funkcionalnu opoziciju HDZ-ovoj izvršnoj vlasti.
Oporba u ‘bratoubilačkom ratu’
Pod vidno poljuljanim HDZ-om nisu uspjeli potpaliti dovoljno jaku vatru ni za jednu “vruću političku jesen”, ali je u međusobnim ratovima između SDP-a, Akcije mladih i Nezavisne liste Enija Meštrovića grijanje nafrljeno na onu ugodnu razinu između “gušimo se od vrućine” i “mrtvi smo ugušeni”. Zabavljeni “bratoubilačkim ratom”, iz opozicije su se prečesto žalili na HDZ-ovu opstrukciju. Odavno je jasno da onaj tko zaista u Zadru želi osvojiti vlast nakon HDZ-a, pati od ozbiljnog mazohizma. Ili nečeg još goreg. Ali, onaj tko ni nakon četiri godine nije shvatio da je ovo bila jedva primjetna opstrukcijica u odnosu na ono što bi se u Zadru dogodilo da netko HDZ-u istodobno uzme i izvršnu i predstavničku vlast, ima zabrinjavajuće kognitivno ograničenje.
Na kraju balade, skica za kolektivni portret zadarske politike ostala je bez nijansi, sve je postalo sivo, nikome nije jasno je li HDZ-u ostao iti jedan atom snage za nekakvu unutarnju reformu, je li opozicija već ispucala sve svoje reformske potencijale i jesu li birači već izgubili svaku nadu da su reforme u Zadru uopće moguće i da postoji nekakva politička grupacija koja bi taj poduhvat ne samo željela nego i mogla ostvariti.
Zadar- grad čudesa
Jedina sreća koju je Zadar u ove četiri godine imao je to što su izbjegnuti prijevremeni izbori, jer bi se na njima pojavili isti ljudi, isti ili neodoljivo slični kandidati s već poznatim političkim, mentalnim i ideološkim sklopom. A onda bi se sve ponovilo krajem svibnja iduće godine kada padaju redovni lokalni izbori. Kako je Zadar ionako grad čudesa, svi bi oni, tko zna zašto, očekivali neki drugačiji i bolji izborni rezultat nego “prošli put”, ma koliko se u četiri godine razotkrilo da zadarskim političarima omiljeni sport nije košarka, nego trčanje na mjestu i to u blatu.Toliko su se međusobno zašporkali da bi biračima, bili oni “navijači” ili “građani”, bilo teško razaznati tko je tko ili tko su “naši”, a tko “njihovi”. To je samo jedan od razloga zbog kojeg su svi željeli izbjeći prijevremene izbore, ali i jedno od zadarskih čudesa zbog kojeg se ni Nostradamus ne bi usudio prognozirati ishod narednih izbora.
A možda da svi još jednom pročitaju “Alisu u Zemlji čudesa”? Tamo je Lewis Carroll još 1865. godine zapisao:
-Moraš trčati koliko god te noge nose da se držiš na istom mjestu. Ako hoćeš stići negdje drugdje, onda moraš trčati dvaput brže”.
I da nismo grad čudesa...
