U prošlom broju pisali smo o ovogodišnjem nastavku porasta cijena na koji se žale brojni strani turisti žale. Naime, prema pisanju britanskog Expressa, u posljednje tri godine, cijene turističkih usluga u Hrvatskoj porasle su čak 50 posto, a taj nagli porast učinio je našu zemlju skupljom od njezinih najvećih konkurenata Španjolske i Grčke, u kojima su cijene u istom razdoblju porasle za 15 do 20 posto, zbog čega je zabrinutost izrazio i ministar turizma Tonči Glavina.
Na oprez i suzdržanost pri podizanju cijena upozoravali su i premijer Andrej Plenković te ministar gospodarstva Ante Šušnjar, no čini se da njihovi apeli nisu naišli na plodno tlo. Naime, unatoč svim upozorenjima, brojni dobavljači ugostiteljima su podigli cijene robe i do 40 posto.
Upit o ovakvom cjenovnom stanju u hrvatskom turizmu poslali smo i Sektoru za turizam Hrvatske gospodarske komore, a što su nam odgovorili iz HGK, pročitajte u nastavku.
Razlika između realnog i neopravdanog rasta cijena
U mnogim medijima mogu se pročitati brojni članci kako smo postali preskupa zemlja za turiste, te kako smo unatoč brojnim upozorenjima ove sezone opet povisili cijene. Koliko ima istine u takvim navodima?
Kada su u pitanju cijene ključno je da hrvatski turizam može ponuditi primjerenu vrijednost za novac. Za percepciju usluge i destinacije nije presudna najniža cijena, već razina usluge i kvaliteta ponude koju gost dobiva za svoj novac. Treba razlikovati realan rast cijena koji je rezultat povećanih ulaznih troškova i investiranja u povećanje kvalitete usluge od neopravdanih podizanja cijena koje stvaraju lošu percepciju destinacije. I zato se HGK pridružuje apelima i Ministarstva turizma i HTZ-a da cijenu mora pratiti kvaliteta i da s obzirom na snagu i kvalitetu turističke ponude na Mediteranu, moramo biti i cjenovno konkurentni. Treba istaknuti da HGK brojnim promotivnim aktivnostima, od sajmova do kampanja, Hrvatsku pozicionira kao sigurnu, atraktivnu i konkurentnu destinaciju s velikim naglaskom na kvalitetu, održivost i autentičnost.
Koliko takva nepredvidiva poskupljenja mogu utjecati na cjelokupnu turističku sezonu u Hrvatskoj?
Prema pokazateljima za 2025. godinu, imamo stabilan promet i rast u segmentima više kvalitete. Gosti sve više prepoznaju kvalitetu i vrijednost iskustava, što sve više usmjerava formiranje novih ponuda u mnogim domaćim destinacijama, a sve u skladu s ciljevima strateških dokumenata o razvoju hrvatskog turizma. U kontekstu održivog turizma, Hrvatska treba još snažnije razvijati posebne oblike turizma i privući goste koji traže autentičnost i vrhunsku uslugu nasuprot masovnom turizmu koji se primarno oslanja na sunce i more.
Kvaliteta mora pratiti cijene
Može li se ovakva situacija s cijenama objasniti isključivo sezonalnošću, ili su u igri i druge tržišne spekulacije?
Sezonalnost ima određeni utjecaj, ali nije jedini faktor. Troškovi rada, energenata, sirovina i logistike značajno su porasli zadnjih godina i to se reflektira na konačne cijene turističkih usluga. Istovremeno, za održavanje konkurentnosti, kvaliteta bi morala pratiti te cijene, jer gost očekuje i zaslužuje vrijednost za novac. Nalazimo se u periodu tranzicije u mnogim aspektima, no znamo da dugoročno želimo stvarati održive modele koji povezuju lokalne proizvođače i ugostitelje, čime se izbjegavaju nepotrebne spekulacije i osigurava kontrolirana kvaliteta.
Što bi se moglo učiniti kako bi se unaprijed spriječile ovakve situacije, s obzirom na to da se cjenici mijenjaju čak i unutar sezone?
Potrebna je veća koordinacija unutar lanca vrijednosti – od dobavljača do krajnjih pružatelja usluga. Idealno je razvijati dugoročne partnerske odnose, imati fiksne dogovore i biti transparentan. Također, edukacije i korištenje digitalnih alata omogućuju uspješnije planiranje sezonskih potreba. Iako aktualni globalni kontekst trenutno to otežava, svakako stabilnosti cijena direktno pridonose predvidivo poslovno okruženje i ravnomjernija sezonska raspodjela. Štoviše, kako sve više truda ulažemo u razvoj cjelogodišnjeg turizma, kako se fokus pomiče s udarna dva ljetna mjeseca, tako očekujemo s vremenom stabilizaciju i u ovom pogledu.
Razvikane situacije su izvan konteksta
Koliko štete sektoru čine pojedinačni slučajevi ugostitelja koji “love u mutnom” i dižu cijene u nebo?
Izvanredni slučajevi mogu utjecati na percepciju Hrvatske na ovaj ili onaj način, no nerijetko su pojedine razvikane situacije promatrane izolirano od konteksta. Naglašavamo da takozvani “lov u mutnom” nikako ne odražava realno stanje, velika većina ugostitelja posluje korektno i ulaže u kvalitetu. U tom kontekstu, većina nesporazuma se može izbjeći kada su usluge standardizirane, kada se cijene odgovorno formiraju i kada su ugostitelji transparentnosti. Kod te nove generacije gostiju koja prije svega vrednuje iskustvo, a ne samo proizvod, odgovorna poslovna praksa čini razliku.
Zašto građani i turisti uglavnom krive ugostitelje, a ne dobavljače, kada je riječ o visokim cijenama?
Ugostitelji su krajnja točka usluge i prema tome su prvi na meti percepcije. Međutim, cijene su rezultat cijelog lanca – od nabave do poreza. Važno je razumjeti da je konačna cijena odraz niza komponenata, a ne samo marže ugostitelja.
Ulazni troškovi ključni za stabilnost cijena
Postoji li mehanizam zaštite ugostitelja od nenajavljenih ili prečestih izmjena cjenika od strane dobavljača?
Mogućnosti postoje kroz dugoročne ugovore i unaprijed definirane nabavne cijene. HGK potiče ugostitelje na proaktivne odnose s dobavljačima i korištenje mehanizama zajedničke nabave. Predvidivost ulaznih troškova ključni je čimbenik za stabilnost cijena usluge, a time i za očuvanje konkurentne ponude visoke kvalitete.
Može li se sustavno regulirati odnos između dobavljača i ugostitelja, kako bi cijene bile stabilnije barem unutar jedne sezone?
Formalna regulacija u tržišnoj ekonomiji nije preporučljiva, no sustavna koordinacija i ugovorna sigurnost itekako su mogući. Poticaji za korištenje lokalnih proizvoda, ugovaranje unaprijed te jačanje kratkih lanaca opskrbe jedan su od ciljeva Strategije održivog turizma i jedan od prioriteta nas u HGK kada govorimo o razvoju sektora.
Kakve bi dugoročne posljedice mogla imati sve češća praksa odustajanja od domaćih vina i namirnica u korist jeftinijeg uvoza?
Odustajanje od domaćih proizvoda znači i odustajanje od identiteta. Dugoročno to slabi konkurentnost naše eno-gastro ponude, ali i smanjuje održivost lokalnih proizvođača. Kvaliteta i autentičnost su glavne vrijednosti koje razlikuju Hrvatsku od masovnih destinacija. Vrijednost za novac ne znači nužno jeftino, već opravdano – a domaći proizvod je dodana vrijednost jer gostu nudi doživljaj destinacije.
Vinska industrija u sinergiji s ugostiteljima
Je li hrvatska vinska industrija održiva uz ovakvu dinamiku cijena i sve veću konkurenciju iz uvoza?
Hrvatska su vina vrhunske kvalitete što se redovito potvrđuje na ključnim međunarodnim natjecanjima gdje osvajaju brojne nagrade i priznanja, ona su dio našeg enogastronomskog identiteta. Enogastronomija kao posebni oblik turizma snažno pridonosi produljenju turističke sezone i cjelogodišnjem turizmu koji je u samoj srži održivog turizma, našeg strateškog cilja. Hrvatskoj vinskoj sceni potrebna je jača podrška u promociji, distribuciji i zaštiti domaće proizvodnje. U HGK, u suradnji s HTZ-om, snažno se radi na pozicioniranju hrvatskih vina kao dijelu turističkog identiteta. Vinska industrija održiva je ako se gradi sinergija s ugostiteljima i ako se potrošačima jasno komunicira vrijednost i kvaliteta domaćeg proizvoda.
Trebaju li Ministarstvo turizma ili druga nadležna tijela intervenirati u ovakvim situacijama i na koji način?
Fokus nikako ne bi trebao biti na kratkoročnim intervencijama u tržište, nego na stvaranju uvjeta za kvalitetu, održivost i veći udio lokalnog sadržaja u turističkoj ponudi. HGK je podrška svima u lancu i radimo na povezivanju dionika. Ono što Ministarstvo turizma i sporta radi i što i je njihova zadaća je strateško promišljanje i djelovanje kroz podizanje razine svijesti, kroz edukacije i poticaje.
HGK: Hrvatska ima konkurentne cijene PDV-a
Koliku ulogu u cijelom problemu imaju porezna opterećenja, poput PDV-a i poreza na potrošnju?
Porezna politika je samo jedan od čimbenika pri formiranju cijena. Hrvatska u turizmu ima konkurentne stope PDV-a u usporedbi s drugim zemljama EU.
Kako se može osigurati održivost hrvatskog ugostiteljstva i turizma ako se ovakvi problemi ponavljaju svake sezone?
Održivi razvoj zahtijeva planiranje, edukaciju i ulaganje u kvalitetu. To uključuje stabilnije lance opskrbe, veće korištenje lokalnih proizvoda, digitalizaciju poslovanja i razvoj specijaliziranih oblika turizma. U fazi tranzicije smo prema turizmu iskustva, kvalitete i autentičnosti, i konačno, vrijednosti za novac. Upravo zato strateški dokumenti usmjeravaju sektor prema modelu većeg prihoda po gostu, a ne nužno većeg broja dolazaka.
Postoje li primjeri iz drugih zemalja koji bi mogli poslužiti kao uzor za stabilizaciju cijena i bolju koordinaciju sektora?
Zemlje poput Austrije, Italije ili Portugala sustavno rade na povezivanju ugostitelja s lokalnim proizvođačima i uspostavi destinacijskog menadžmenta. Kroz edukaciju, digitalna rješenja i partnerske modele, može se postići bolja koordinacija i stabilnost. Hrvatska ima sve preduvjete da primijeni takve modele, no ne kao kopiju, već kroz vlastitu autentičnu interpretaciju.
