U postupku oglašavanja ništavim navedenih akata ovo je Ministarstvo utvrdilo kako je građevinska dozvola izdana bez prethodno provedene procjene utjecaja zahvata na okoliš i bez prethodno provedene procjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu, što je ujedno predmet posebnih kaznenih i prekršajnih postupaka.
Ministarstvo sve do srpnja 2024. nije imalo nikakvih saznanja o izdanoj građevinskoj dozvoli niti o navedenim kasnije izdanim rješenjima, jer na građevinsku dozvolu ni na navedena rješenja nikad nije bila podnesena žalba, povodom koje bi Ministarstvo bilo u mogućnosti cijeniti zakonitost i pravilnost izdatih akata.
Također, s obzirom na protek roka od dvije godine od dana dostave predmetnih rješenja strankama, izdane dozvole i rješenja se nije moglo zakonski ukinuti ni poništiti.
Podsjećamo kako sve pravomoćne građevinske dozvole (kao i sva druga pravomoćna upravna rješenja i pravomoćne sudske presude) predstavljaju stečena prava stranaka pa uživaju zaštitu pravnog poretka. Iz tog je razloga Zakonom o općem upravnom postupku predviđeno da se rješenje može poništiti u roku od dvije godine, a ukinuti u roku od jedne godine od dostave rješenja stranci.
No, Zakonom o općem upravnom postupku predviđene su iznimke, odnosno predviđeno je da su neke povrede toliko teške da se pojedina rješenja mogu oglasiti ništavim u svako doba.
Stoga je Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, u suradnji s drugim nadležnim tijelima državne uprave, prvenstveno Državnim inspektoratom i Ministarstvom zaštite okoliša i zelene tranzicije, utvrdilo da je već početkom izgradnje hidroelektrane na rijeci Uni, sukladno pravomoćnoj građevinskoj dozvoli i priloženom glavnom projektu, a bez prethodno provedenih postupaka procjene utjecaja na okoliš odnosno ekološku mrežu, došlo do štetnog utjecaja na prirodu te da bi nastavkom gradnje nastala nepovratna šteta za prirodu i okoliš, čime se krše odredbe Zakona o zaštiti prirode i Zakona o zaštiti okoliša.
