U zadnjoj dekadi mjeseca ožujka ove godine boravio sam kao pacijent tri dana u OB u Zadru, na Odjelu za kardiologiju koji odjel vodi izv. prof. dr. sc. Dražen Zekanović, dr. med.
Opće je poznato da je taj odjel jedan od najboljih odjela ne samo unutar Opće bolnice u Zadru, već i šire, da ima dugu tradiciju i vrhunske rezultate u Hrvatskoj i u međunarodnoj kardiološkoj praksi te da je veoma solidno opremljen najsuvremenijim uređajima…ali ja ovdje prvenstveno stavljam naglasak na izvanredne i požrtvovne ljude, osoblje koje radi na tom Odjelu s puno ljubavi prema svojem pozivu i pacijentima. U to sam se uvjerio dok sam bio na tom Odjelu radi implantacije elektrostimulatora srca, “pacemakera”.
Atmosfera se usjekla u pamćenje...
Dakle, nakon što sam prvog dana boravka u bolnici radi operacijskog zahvata, prošao sve prigodne potrebne preglede (mjerenja krvnog tlaka, snimanje EKG, ultrazvuk…), sutradan, drugi dan, kolicima su me prenijeli u malu operacijsku dvoranu, gdje su mi dvije medicinske sestre (Lucija Gašpar, ing. radiologije i Darija Grbić, med. sestra) veoma pažljivo pomogle da se popnem i legnem na operacijski stol, zatim su provele dezinfekciju prsišta, pokrile me zelenim platnom pa mi je pristupila liječnica i rekla: Ja sam doktorica Mira Stipčević i ja ću vas operirati.
U tom momentu ja joj nisam vidio lice, jer sam bio pokriven, a bila mi je velika znatiželja da je vidim, jer ju nisam poznavao. Nakon što je provedena lokalna anestezija prsišta, doktorica je počela s operacijskim zahvatom. Ja nisam osjetio nikakav bol reza, već sam za vrijeme operacije osjećao kontinuirano pritiskanje prstiju na predjelu prsa gdje se obavljala operacija, pa sam naknadno zaključio da su to sestre “špugale” krv koja je izlazila iz krvnih žila od operacijskog reza. Za vrijeme operacije uživao sam slušajući njihov razgovor u ležernom i tihom tonu, a u pozadini istovremeno se čula tiha glazba iz radija.
Mogu reći da mi se ta atmosfera duboko usjekla u pamćenje. Nakon operacije, koja je trajala oko sat vremena, kolicima su me odveli u moju sobu. Stalno misleći o brižnim rukama liječnice i sestara za vrijeme operacije, pala mi napamet pjesama hrvatskog pjesnika S.S.Kranjčevića “Radniku”, koje prva strofa glasi: Amo ruku, junače, pruži žuljnu,/ Amo ruku, nabore da ti mučne;/ Pjesnikova drhtave usne, druže,/ Štujući ljubne! Parafrazirajući te stihove, pade mi na um: Amo mile i nježne vaše ruke/ doktorice Mira, sestre Darija i Luce/ pacijentu svojem pružite/ s poštovanjem i zahvalnošću da ih miluje i ljubne...
Bio sam 45. pacijent
Sljedeći, treći dan u jutro, bio sam na pretrazi kojom prilikom mi je gospodin Krešimir Ubrenjak, bacc. med. tech. posebnim aparatom osluškivao otkucaj srca, pa zatim “naštimao” da mi srce otkuaca 60 otkucaja u minuti, a u bolnicu sam došao s 38 otkucaja! Tom prilikom sam upoznao doktoricu Miru Stipčević i medicinske sestre Dariju i Lucu te sam im usmeno zahvalio. Nakon toga su me prenijeli na Odjel u moju sobu i poslije ručka predali su mi otpusno pismo i vratio se doma. Uz otpusno pismo predali su mi i malu knjižicu “Edukacijski priručnik o elektrostimulatorima za pacijente” i idetifikacijsku kartu pod nazivom: ZADAR GENERAL HOSPITAL, European Pacemaker Patient, Indentificatio Card,, No 045/23., Roman Segarić, po čemu zaključujem da sam ove godine bio 45. pacijent kojem je transplatiran “pacemaker”. Predan mi je Priručnik veoma interesantan i koristan za pacijente...
Ta tri dana provedena na Odjelu kardiologije u zadarskoj bolnici, ostala su mi u najljepšoj uspomeni. Bio sam u sobi na trećem katu skupa s pacijentom Šimom Anićem, poznatim zadarskim ugostiteljem, s kojim sam se brzo sprijateljio. Iz te sobe pružao se predivan pogled na Zadarski kanal, otočiće Školjić i Lazaret, otok Ugljan, a na njemu tvrđava Sveti Mihovil, te mjesta od Kali, Preka pa sve do Ugljana. Posluga na visini, a tek hrana i serviranje, kao u najboljem hotelu visoke kategorije. Sve pohvale i pozdrave kuharima i servirkama. Pored ljubaznog medicinskog, pažljivih čistačica i servirki, tu su bile na praksi i učenice trećeg razreda Medicinske škole sa svojom profesoricom koje su nas često posjećivale s kojima smo se rado družili i pričali. Dok smo moj prijatelj i ja s njima veselo razgovarali, u jednom momentu moj prijatelj pustio je sa svojeg mobitela šlager o Zadarskom kanalu, pa sam ja čak malo i zaplesao. Sve skupa bilo mi je predivno. Ta su mi tri dana ostala u lijepom sjećanju, što me podsjetilo na pripovijetku, koje se sjećam još od srednjoškolskih dana, “Tri dana kod sina” Josipa Kozarca, hrvatskog književnika realizma.
Zahvala djelatnicima
Na kraju, nakon što sam danas bio na kontrolnom pregledu poslije 25 dana po operacijskom zahvatu, gdje mi je ustanovljeno dobro stanje, toplo se zahvaljujem na velikoj pažnji i ljubaznosti svim djelatnicima Odjela kardiologije s kojima sam bio u doticaju, a posebno prof. dr. sc. Draženu Zekanoviću, doktorici Miri Stipčević medicinskim sestrama Dariji i Luci i med. tehničaru Krešimiru, koji su mi omogućili bolji, zdraviji, sretniji i produktivniji nastavak života.
ROMAN SEGARIĆ
