Oni to ne vole čuti. Koče se po retuširanim billboardima duboko uvjereni u svoju originalnost i neponovljivost, bez kraja i konca pojavljuju se u dobro plaćenim TV i radijskim intervjuima, po javnim nastupima i “susretima s građanima”, dodatno se kroz sve moguće društvene mreže zaljubljuju u medijski posredovanu i napumpanu predodžbu o vlastitoj važnosti i tajno sanjaju da će makar ovog puta ti prokleti birači konačno prepoznati svu njihovu briljantnost. Šezdeset dana predizborne kampanje njihov je trenutak, konačno dočekano vrijeme, jer “kad ako ne sad”, ta dva mjeseca ni pod koju cijenu ne žele prespavati niti ih mogu zamisliti bez svog punog doprinosa općem pičvajzu zvanom predizborna kampanja.
Od “zalutalih meteorita” do “političkih Merlina”
Uglavnom zaboravljajući da je političarska logika najjednostavniji način da samouvjereno dođeš do krivog zaključka, odbijaju shvatiti da bi sve išlo i bez njih, pa nam u redovitim četverogodišnjim razmacima nebo zamrači šarena galerija likova na potezu od “zalutalih meteorita” do nezaliječenih “političkih Merlina” koji se ne mogu otresti vlastitih demona i opsjednutosti s moći.
A, u stvari, i ova se kampanja kreće uskim prostorom između već viđene trivijalnosti i predvidljivo ubitačne dosade. Kao da izbori postoje samo da bismo provjerili jesu li predizborne ankete bile točne, pa da sveprisutni slavni “vegeta analitičari” zajedno s mudrijašima što vise na gajbi piva ispred kvartovskog dućana mogli slavodobitno zaključiti: “jesan li ti ja reka!”
Legalizacija “bespravnih subjekata”
Preostalo je nešto manje od mjesec dana do izbora, a detalja koji su zahtjevnijim biračima mogli ozbiljnije zatitrati moždane stanice je premalo.
Možda kandidatura Josipe Pleslić (Rimac) – pravo je čudo da nikome nije palo na pamet da bi trebalo kandidature prikupljati samo među vlasnicima kaznenih prijava i USKOK-ovih istraga, pa bez birača i gubljenja vremena po glasačkim mjestima proglasiti pobjednike: tko ima više kaznenih prijava i istraga, taj je pobjednik. Bila bi to “legalizacija bespravnih subjekata”, neokrunjena “Kninska kraljica” nesumnjivo bi opet vladala Kninom.
Zbog Mesića ustegnuli potporu Ninčeviću
U Zadru se ipak dogodilo nešto neviđeno: MOST i HSP su, vjerojatno nakon “dubinske analize”, najprije blagonaklono dali podršku nezavisnom kandidatu za gradonačelnika Mladenu Ninčeviću jer su u njegovom “programu, kompetencijama i operativnim sposobnostima prepoznali kandidata koji može napraviti promjenu”. Taman se Ninčević, pod budnim okom mostovaca i pravaša, razmahao obrazlažući sve svoje prijedloge i projekte, kadli se dogodilo ono najgore: povukli su svoju potporu! Zašto? Zato što mu je potporu dao i – Stipe Mesić!? Malo tko je shvatio kakve to veze ima s mostovsko-pravaškom “dubinskom analizom” i na koji to točno način Mesićeva potpora minira Ninčevićev “program, kompetencije i sposobnost”. Pogotovo nakon što je Ninčević konstatirao da njihovu potporu nije ni tražio nego su ga MOST i HSP “sami odlučili podržati”.
MOST kao politički hrčak
MOST se svojedobno želio “protegnuti nad provalijom” između HDZ-a i SDP-a, u Zadru su se kao “zaštitna lica” MOST-a pojavili Ivan Matić i Mladen Malta, ali od tada i Google ima manjak memorijskih čipova pri nabrajanju s kim je sve MOST surađivao i kome je sve davao “punu potporu” od nacionalne, preko regionalne do lokalne razine. Most se savijao i savijao i na kraju se smotao kao kolo u kojem poput političkog hrčka trči oko izbornog praga. Matić se prilagodio, Malta se povukao, a vrijeme u kojemu se na sva zvona pričalo da su veliki ideološki ratovi desnih i lijevih na lokalnim izborima nebitne teme, da ljude zanimaju “program, kompetencije i sposobnost” za izgradnju vrtića, garaža, kanalizacije, cesta, parkova – to je vrijeme odjednom zaboravljeno.
MOST-ovci nisu objasnili kakve veze ima izgradnja vrtića s Mesićevom potporom, zašto pojava bivšeg predsjednika ruši projekt uređenja neke ulice ili plaže, čime to podrška 91-godišnjeg starca dovodi u pitanje turističku sezonu u Zadru, kako potpora ma kojeg bivšeg političara može pojačati (ili smanjiti, svejedno) prometni kaos u Zadru.
Mesić vs. Thompson
Ali, MOST je sada genijalno procijenio da će Mesićev dolazak na Ninčevićev predizborni skup pojesti vrtiće, razrovati ceste, unerediti plaže, jer je to, je li, “nedopustiv pomak od gradskih tema prema nama neprihvatljivim vrijednosnim opredjeljenjima” i u skladu s tim prisiljeni su uskratiti svoju podršku Ninčeviću. Gdje je nestala mantra da su ideološki ratovi poharali Hrvatsku i da je vrijeme da se, barem kada su lokalni izbori u pitanju, okrenemo prizemnijim temama i projektima od stvarnog utjecaja na realni život sve siromašnijih građana”?
Ili je MOST “protiv svih ideologija”, ali, eto, ako baš moraju birati, najviše je protiv Mesićeve ideologije? I bi li povukli potporu Ninčeviću da ga je na isti način podržao, recimo, Marko Perković Thompson? Bi li Thompsonovo pojavljivanje na predizbornom skupu za njih također bilo predskazanje one strašne “apokalipse lokalnih projekata” i na koji točno način bi taj “armagedon” bio proveden?
Pritom, mada je svima jasno što se to vrzma po mostovsko-pravaškim glavama, ni u priopćenju ni u istupima vodećih ljudi koalicije MOST-HSP ne spominje se termin ideologija. Kad je već tako, bilo bi poštenije da su Ninčeviću uskratili potporu jer ima klempave uši, pogotovo što je za pretpostaviti da će građevinski poduzetnik na izborima proći jednako loše s tom potporom i bez nje.
Skupljanje potpisa u javnim poduzećima
Drugi detalj iz kampanje u stvari nije nikakva novost. Prosječni ovisnici o zbivanjima u lokalnoj politici sigurno se sjećaju kako je prije točno četiri godine, u vrijeme prošle kampanje, dignuta prašina oko toga je li ili nije HDZ u Vodovodu prikupljao potpise za svoje kandidate. Daniel Radeta (SDP) je tada bio siguran da HDZ zloupotrebljava javna poduzeća za prikupljanje potpisa, Šime Erlić (HDZ) je bio siguran da je snimanje video materijala u Vodovodu ilegalna rabota. Bilo je moguće da su obojica u pravu, govorilo se i o podnošenju kaznene prijave, ali javnosti nije poznato da su “ažurni” zadarski tužitelji uopće reagirali i razmrsili taj skandalčić. A bilo bi zanimljivo da su se istražitelji dočepali sadržaja tadašnje prepiske poveće WatsApp grupe iz koje se vidjelo da su vodeći ljudi velikih gradskih poduzeća bili u stalnom kontaktu s vodstvom HDZ-a oko brojnih drugih tema i poslova, pa i prikupljanja potpisa za “naše kandidate”.
Ali, navodno je došlo neko drugačije vrijeme, u Medulićevoj se priča o “novoj paradigmi HDZ-a”.
- Potpisi su se mogli skupljati od ponoći, a mene je odmah u osam ujutro u svoj ured pozvao čovjek iz vrha poduzeća u kojem radim. Stavio sam potpis na HDZ-ovu listu, što sam drugo mogao?
Tu rečenicu s nelagodom je izgovorio jedan od “pozvanih” zaposlenika velike gradske tvrtke.
Što se “nove paradigme tiče”, možda treba navesti još jednu rečenicu:
- Ne mogu reći hoće li stvari biti bolje ako se promijene; ono što mogu reći je da se moraju promijeniti, ako želimo da postanu bolje.
Ali, to nije rekao netko od HDZ-ovih potpisnika među gradskim zaposlenicima, nego Georg C. Lichtenberg. I to još u 18. stoljeću.
