Da ste se cijeli život junački trudili, niste mogli ne vidjeti poznatu ilustraciju s tri majmuna s prekrivenim očima i zatvorenim ušima i ustima. Dok su oni doputovali iz religijskih koncepata Dalekog Istoka do pop kulture Zapada, simbolika im je promijenjena i to naglavce, njihova imena su postala nevažna, a “Tri mudra majmuna” su dobila potpuno drugačiju, negativnu etičku konotaciju.
Na početku, Mizaru pokriva oči da ne vidi zlo, Kikazaru pokriva uši da ne čuje zlo, a Ivazaru pokriva usta da ne govori zlo. Ponekad se spominje i četvrti majmun, Šizaru, koji s prekriženim rukama ne čini zlo.
Kako to izgleda kod nas?
Slučaj ‘Josipa Drugog’
Ovo je slučaj “Josipa Drugog”.
S 25 godina postao je gradonačelnik, završio je Prometni fakultet, ali njegovom radnom knjižicom dominira zanimanje “političar”, bio je gradonačelnik i saborski zastupnik. Sve dok ga prije nekoliko dana USKOK nije pokupio i nakon višemjesečne istrage osumnjičio ga za nezakonito trošenje proračunskog novca.
USKOK sumnja da je Josip Šarić, od 1. siječnja 2015. do 6. prosinca 2023., kao otočki gradonačelnik u više navrata koristio poslovne bankovne kartice, sredstva reprezentacije i gradski novac u privatne svrhe za plaćanje troškova putovanja, smještaja i drugih usluga i troškova. Šarić je osim toga, sumnja USKOK, omogućio članovima svoje obitelji i nekim drugim osobama podmirenje njihovih privatnih računa, javili su mediji.
Već je to bilo dovoljno za postavljanje neugodnih pitanja. Pa kako je moguće da sve to traje skoro devet godina?! Što su od nalaza državne revizije iz 2021. radili DORH, USKOK i policija?
Zar stvarno nitko nije mogao, trebao ili morao reagirati puno prije? Nitko iz gradske uprave? Jandroković i Plenković kojima je Šarić bio bliski suradnik? Ni jedan od Šarićevih stranačkih kolega? Čak ni slučajni prolaznik? Nikoga nije briga? Čovjek je imao dovoljno vremena da u 30 godina oko sebe izgradi jak bedem lojalnosti i interesom pokrivene šutnje, pa su se svi pretvorili u ona “tri majmuna”?
Nitko ništa ne zna - osim novinara Drage Hedla
Svi znamo da Josip Šarić nije jedini “peglač” našeg novca niti je usamljen primjer. U ovom je slučaju usamljen jedino Drago Hedl nakon čijeg višegodišnjeg upornog novinarskog rada i dokazivanja što u stvari radi i čime se bavi Josip Šarić ni DORH više nije mogao ignorirati sve očitije dokaze da je od početka u pravu bio samo Hedl. Hedl je jedini koji bi se, da mu je do toga uopće stalo, sada mogao potiho i slavodobitno smijuljiti. Ali, to umjesto njega neusporedivo bolje rade Šarićeve kolege iz HDZ-a, od Andreja Plenkovića koji je Šarićevim ekspresnim ostavkama na mjesta gradonačelnika i saborskog zastupnika navodno izbjegao blamažu cijelog HDZ-a, do lokalnih stranačkih Šarićevih kolega koji dosada ništa nisu ni vidjeli, ni čuli, ni kazali, ali se sada potajno nadaju da se padom vječnog načelnika možda otvorio prostor za njih.
Ne, ne, nije “Josip Prvi” usamljen. On je bio gradonačelnik Otoka, ali nije on “otok” već samo mala hrid u korupcijskom arhipelagu rastegnutom po cijeloj Hrvatskoj. Jedan od takvih otočića je bila i Škabrnja, makar po optužnici i makar za mandata HDZ-ovca Nediljka Bubnjara.
’Peglanje’ škabrnjske općinske kartice
Višestruki škabrnjski načelnik je “peglao” općinske kartice, pa je optužen za zloupotrebu položaja i ovlasti, izlazio je po restoranima, kupovao parfeme, rukavice za fitness i odijela – jer su mu navodno prigovarali da se loše i neprimjereno odijeva! Trajalo je skoro deset godina, ali su poharane i uškopljene institucije i ovdje prekasno reagirale. Šaputalo se jest, ali velika većina i u Škabrnji i u stranačkoj centrali u Zadru “ništa vidjela, ništa čula, ništa rekla”.
Uzalud je ovdje lamentirati o “primjerima izvana”, nema smisla podsjećati da je jedna švedska ministrica dala ostavku kad je ustanovljeno da ne plaća TV pretplatu, da je druga ostavku dala nakon što je službenom karticom slučajno kupila pelene, cigarete i čokolade i onda s osobne kartice vratila novac. Da Japance ne spominjemo, čak je i peruanska ministrica Elizabeth Astete dala ostavku jer se cijepila preko reda. Naši dužnosnici žele još “samo jedno peglanje službene kartice”, treći milijun ili peti stan, čisto da imaju nešto zaboraviti pri popunjavanju imovinske kartice. Ostavku uglavnom podnose kad im matična stranka ocijeni da od njih ima veću štetu od interesa ili neposredno pred podizanje optužnice. Što je, je li, čista koincidencija, a ne curenje informacija iz probušenog pravosudnog sustava.
Sličan je, ali dimenzijama žešći slučaj “Josipa Prvog”.
’Kapitalac’ Josip Škorić
U odnosu na Šarića i Bubnjara, koji su u vladajućoj hijerarhiji negdje između “lišajeva” i “planktona”, dugogodišnji direktor Hrvatskih cesta Josip Škorić je kapitalac. I po mjestu koje zauzima u predatorskoj hijerarhiji i po financijskoj inkriminaciji koju mu istražitelji pripisuju. Bivšeg HDZ-ovog direktora HC-a Uskok sumnjiči da je svom bratiću i još jednoj “partnerici” namještao milijunske poslove i primao mito. Ako ste sumnjali, vlasnik je višemilijunske imovine, obitelj mu je odgovarajuće zbrinuta, nedavno je iznenada dao ostavku na direktorsko mjesto, a sada je smješten iza brave.
Opet nitko ništa nije vidio, čuo ni rekao. Ni u ministarstvima, ni u Vladi, ni u velikom sustavu Hrvatskih cesta?! Baš nitko?! I ima li u cijeloj zemlji makar jedan moćnik koji nema brojnu i, jebiga, siromašnu i nezaposlenu, ali strašno sposobnu rodbinu?
Škorić će u Zadru ostati upamćen po skandalu s nezakonitom cestom između Opće bolnice i Poliklinike, to znaju i svi zadarski HDZ-ovci, ponajbolje i vrlo detaljno to znaju lokalni dužnosnici koji su Šarića dočekivali, u pravilu, iza zatvorenih vrata i bez prisustva novinara. Oni su itekako upućeni u sve, ali su na zatvorenim sastancima i javnim uslikavanjima sa Šarićem pokazivali neviđenu dozu servilnosti, bili su spremni i na takvu blamažu da bez ikakve ceremonije puste u funkciju prometnicu s nekoliko decimetara širokim nogostupom, jer su bili duboko svjesni pozicije koju Šarić čvrsto drži u svojim rukama. Kao, uostalom i direktori HAC-a, Hrvatskih šuma, Hrvatskih voda, Jadrolinije i svih državnih gigantskih poduzeća prezagušenih nepotizmom i stranačkim uhljebljivanjem.
Odnos moći nije bio na njihovoj strani, a nakon dugogodišnjeg treninga pokornosti, nije im padalo na pamet bilo čime naljutiti gazdu HC-a koji je državnom kompanijom upravljao kao svojim ograđenim carstvom. S refleksom uvježbane pokornosti, zadarski političari su izgledali kao da bi tu prokletu prometnicu, premda evidentno nezakonitu, najradije u paketu s direktorom Šarićem proglasili za nepokretno kulturno dobro. Njihovim susretima su nedostajali samo slonovi i kokice, da bi cirkus bio kompletan.
Nije utješno, ali “peglači” nisu ni jedini, a možda ni najveći krivci. Sazrijevanje birača je kao hodanje pod vodom: ide, ali otežano i usporeno. Ako su majmuni zaista stvorili civilizaciju, majmuni će je i uništiti. Rekao bi jedan genijalni kantautor: krivi smo mi što smo ih pustili. Jer, eto, takvi smo, ne vidimo, ne čujemo, ne govorimo...
