U vremenu kada su teme seksualnosti, identiteta i odnosa sve prisutnije u javnom diskursu, ali istovremeno često ostaju nedovoljno obrađene u obrazovnom sustavu, mladi su sve više prepušteni nesustavnim izvorima informacija. O tome kako mladi danas percipiraju seksualnost, kakve informacije dobivaju, koliko su obrazovni programi prilagođeni njihovim stvarnim potrebama i kakve promjene bilježe recentna istraživanja, razgovaramo s dr. sc. Goranom Koletićem, docentom na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koji se u svom znanstvenom radu posebno bavi temama seksualnosti, te je jedan od suradnika u studiji “SERZAM2020: Dinamika reproduktivnog i seksualnog zdravlja mladih u Hrvatskoj od 2005. do 2020. godine”.
Priča o generacijama je nategnuta
Kako biste općenito opisali odnos današnjih mladih prema seksualnosti? Je li on drugačiji nego kod prethodnih generacija?
Odnos današnjih mladih prema seksualnosti nalik je odnosu prema seksualnosti prijašnjih generacija, ali pod uvjetom da “generacija” (milenijalci, Z, itd.) uopće može biti suvisli analitički okvir. Iskreno, mislim da je priča o generacijama i pripadajućim razlikama vrlo nategnuta te da se više koristi kao pop-kulturalni orijentir ili heuristika. Problem je u tome što se unutar tih “generacija” događaju različite socioekonomske promjene, tehnološke inovacije, pandemije, pop-kulturalni zaokreti i slično, zbog čega je neupitna heterogenost i pojedinaca i grupa unutar generacije. Također, nije svejedno govorimo li o odnosu prema seksualnosti mladih, stvarnom ponašanju mladih, reprezentaciji potonjeg u javnoj sferi ili znanstveno-istraživačkim podvizima koji, uzgred rečeno, povremeno malo kasne, tj. znanstvene spoznaje često nastupe nakon što je neki fenomen u fokusu medija i javnosti. Na primjer, u Hrvatskoj i drugim zapadnim zemljama svojevremeno se isticala tobožnja hiperseksualiziranost mladih kroz prizmu sveopće zabrinutosti, kao posljedica seksualizacije popularne kulture, povećane uporabe društvenih mreža, pornografije i slično. Kasnije se pokazalo da je ta hiperseksualiziranost zapravo mit, jer istraživanja ukazuju upravo suprotno, tj. da, primjerice, imamo trend kasnijeg stupanja u seksualne odnose među mladima. Ukratko, teško je govoriti o razlikama među generacijama, a još teže je, u datom trenutku, identificirati koji čimbenici utječu na seksualne stavove i seksualna ponašanja mladih. Čimbenika je vrlo izgledno više i međusobno se isprepliću.
Seksualni odgoj poražavajući
Što po vašem mišljenju nedostaje u sadržaju koji se mladima nudi u školama kada je riječ o seksualnosti, zdravlju i odnosima? Postoji li među mladima danas otpor prema institucionaliziranoj seksualnoj edukaciji, ili su, naprotiv, sve otvoreniji prema takvim temama? Smatrate li da postoji opasnost da mladi ostanu prepušteni nepouzdanim izvorima znanja o seksualnosti ako se situacija u obrazovanju ne promijeni?
Mišljenja sam da je priča oko zdravstvenog (i seksualnog) odgoja relativno jednostavna, ali istovremeno poražavajuća. Kroz istraživanja opetovano i već duži niz godina saznajemo da velika većima mladih i roditelja ima potrebu za uvođenjem zdravstvenog odgoja, koji uključuje teme zdravih stilova života, mentalnog zdravlja, prevencije ovisnosti i rizičnih ponašanja, interpersonalnih odnosa te spolnog i reproduktivnog zdravlja. Poražavajuća je jer je istovremeno prisutan izostanak političke inicijative, dodvoravanje raznim konzervativnim društveno-političkih strujama i izbjegavanje/relativiziranje znanstveno utemeljenih argumenata. Međutim, postoje i pozitivni pomaci. U Rijeci je ove godine pilotiran program zdravstvenog odgoja i obrazovanja u šest osnovnih škola kao izvannastavna aktivnost, odvojeno za 5. i 6. razrede te 7. i 8. razrede, te obuhvaća gore navedene teme, a uz dobar vjetar, od sljedeće bi školske godine pilotirani program trebao zaživjeti u svim riječkim osnovnim školama.
Postoje li relevantna istraživanja koja pokazuju razinu znanja mladih o kontracepciji, trudnoći i spolno prenosivim bolestima? Znaju li mladi danas manje ili više o tim temama nego prijašnje generacije?
Da, istraživanja postoje. Posebno je relevantna Istraživačka studija SERZAM2020: Dinamika reproduktivnog i seksualnog zdravlja mladih u Hrvatskoj od 2005. do 2020. godine. Što se tiče znanja, primjerice o klamidijskoj infekciji, prema rezultatima istraživanja, četvrtina uzorka mladih osoba u dobi od 18 do 25 nije točno odgovorila ni na jedno od postavljenih pitanja o klamidiji, a nešto manje od 10 % ih je odgovorilo točno na sva postavljena pitanja.
Mladi se informiraju na Internetu
Koji su izvori informacija koje mladi najčešće koriste kako bi došli do znanja o seksualnosti i koliko su ti izvori pouzdani?
U kontekstu izostanka sustavnog zdravstvenog odgoja na nacionalnoj razini koji je zasnovan na znanstveno utemeljenim informacijama, mladi se ponajviše informiraju putem interneta te uz pomoć vršnjaka. Povremeno se spominje da osobna vjera i religioznost (ili učenje proizašlo iz iste) mogu imati zaštitnu ulogu u vidu seksualnog i reproduktivnog života mladih, no istraživanja nam pokazuju da to ne drži vodu, posebice za veliku većinu mladih. Što se tiče interneta, on može biti pouzdan izvor informacija. Naglasak na “može biti”! Naime, ako određena kohorta mladih od najranije dobi odrasta uz Google, društvene mreže, ChatGPT i slično, to nužno ne znači da je informacijski pismena. Informacijska pismenost uključuje usvajanje vještina i razvijanje kritičkog odmaka u pogledu cjelokupnog procesa pretraživanja, odnosno što, kako i gdje tražimo informacije o zdravlju te kako ih čitamo. Posebno je važna procjena vjerodostojnosti korištenog izvora informacije i interpretacija informacije. Kao i, primjerice, medijska pismenost, to je vještina koja se može naučiti/usvojiti, ali koliko mi je poznato, taj je sadržaj relativno slabo zastupljen u okviru formalnog obrazovanja. Stoga je teško procijeniti koliko su pouzdani izvori informiranja o seksualnosti koje mladi najčešće koriste. Procjena pouzdanosti generativnih AI alata je također nešto o čemu valja razgovarati jer je neupitno da se sve češće koriste kao izvor informacija o seksualnosti.
Koliko mitova i pogrešnih uvjerenja o seksu i dalje opstaje među mladima, i što to govori o učinkovitosti dostupnih informacija?
Ako rezultate o znanju o klamidijskoj infekciji uzmemo kao “marker” znanja o reproduktivnom zdravlju i seksualnosti među mladima, situacija nije sjajna. No, ovo je samo pretpostavka.
Trend kasnijeg stupanja u seksualne odnose
Sve češće čujemo tvrdnje da pripadnici generacije Z spolno opće rjeđe od prethodnih generacija. Je li to doista tako, i što kažu podaci? Ako su te tvrdnje točne, koji su mogući razlozi takvog trenda? Je li riječ o promjeni vrijednosti, kulturi veza, utjecaju tehnologije, mentalnom zdravlju ili nečem trećem?
Da, istraživanja (tuzemna i inozemna) ukazuju na trend kasnijeg stupanja u seksualne odnose mladih u posljednjih deset godina, u odnosu na starije dobne kohorte (namjerno ne govorim u terminima generacija). U znanstvenoj se literaturi često govori o nekoliko mogućih čimbenika tog trenda, no trenutno je još prerano tvrditi koji čimbenik “predvodi”, naprosto jer je moguće istovremeno djelovanje više čimbenika. Riječ je o porastu društvene interakcije putem interneta, kasnijem napuštanju roditeljskog doma, većem prihvaćanju post-materijalističkih vrijednosti kod mladih, izazovima mentalnom zdravlju mladih te povećanoj nesigurnosti ili zbunjenosti po pitanju pristanka i postavljanja granica u intimnim i seksualnim odnosima.
Kakav je utjecaj društvenih mreža, pornografije i digitalne kulture na seksualne navike mladih?
Vrlo opsežno pitanje, no osvrnuo bih se, prije svega, na pornografiju. Istraživanja učinaka pornografije na seksualni život (mladih) tek unazad 10-15 godina postaju metodološki kvalitetnija i rigoroznija, tako da kada pogledamo znanstvenu literaturu o pornografiji u cijelosti (unazad 50tak godina), postoji mnogo nedosljednih i kontradiktornih rezultata. Na tom valu potrebe za metodološki rigoroznijim istraživanjima, u Hrvatskoj je provedena velika studija uporabe pornografije među adolescentima. Nalaza te studije je zaista mnogo, no svojevrsni zajednički nazivnik je to da mediji, opća javnost, tvorci politika i razni dušobrižnici nerijetko pridaju previše značaja pornografiji, odnosno negativnim učincima pornografije na psihosocijalno, seksualno i mentalno zdravlje i dobrobit mladih. Drugim riječima, ako negativni efekti pornografije uopće postoje, često su vrlo slabi i pojavljuju se samo kod određenih podskupina mladih.
Seksualna otvorenost i odgađanje seksualne aktivnosti
Možemo li reći da rjeđe stupanje u seksualne odnose nužno znači i “zdraviji” odnos prema vlastitoj seksualnosti?
Ne nužno. Rjeđe i/ili kasnije stupanje u seksualne odnose nužno ne znači manje rizičnog seksualnog ponašanja među mladima. Prema nalazima istraživačke studije SERZAM2020, uočen je porast korištenja kondoma pri prvom seksualnom donosu i porast redovitog korištenja kondoma te pad učestalosti iskustva usporednih seksualnih veza. Međutim, otprilike 20% mladih navelo nekorištenje kondoma pri prvom seksualnom odnosu te više od 50% ih kondom koristi neredovito. Drugim riječima, javnozdravstvena zabrinutost je i dalje opravdana te svakako ima prostora za dodatna poboljšanja u kontekstu zdravstvene i seksualne edukacije mladih.
Je li i dalje prisutan dvostruki standard kada je riječ o seksualnosti djevojaka i mladića?
Temeljem istraživačke studije SERZAM2020, u sva tri vala (2005., 2010. i 2021.) rezultati sugeriraju da mladi (u prosjeku) većinski prihvaćaju spolnu/rodnu ravnopravnost kada je riječ o seksualnosti, odnosno većinski odbacuju dvostruki standard. Posebice je vidljiva razlika između 2005. i 2021. u vidu ukupnog porasta razine prihvaćanja rodne/spolne ravnopravnosti u 2021., ponajviše kod djevojaka.
Je li moguće da sve veća otvorenost prema seksualnim i rodnim identitetima kod mladih zapravo ide ruku pod ruku s odgađanjem seksualne aktivnosti?
Iako na prvu može zvučati kontradiktorno, veza između seksualne/rodne otvorenosti i odgađanjem seksualne aktivnosti je moguća. Naime, veći stupanj prihvaćanja spolne/rodne ravnopravnosti, olakšan pristup različitim izvorima informacija, veća vidljivost, prisutnost i prihvaćanje rodnih i seksualnih manjina te izraženija potreba za razgovorom o pristanku i granicama mogu dovesti do otpora mladih prema (tradicionalnim i heteronormativnim) obrascima i pritiscima od strane, primjerice, vršnjaka, roditelja ili popularne kulture. Drugim riječima, neki će mladi veću važnost pridati samosvjesnoj spremnosti za ulazak u seksualni odnos, nego podleći očekivanju, pritisku ili potrebi.
