Vječnu mantru o tome da je Zadar HDZ-ova utvrda potvrdili su još jednom i posljednji lokalni izbori na kojima su za zadarskog gradonačelnika i župana uvjerljivo pobijedili Šime Erlić i Josip Bilaver. Erlić je Zadar osvojio s 57 posto, odnosno s 10.216 glasova, a zanimljivo je kako je to manje nego što je prije četiri godine imao njegov stranački kolega Branko Dukić (13.091 glasa), ali i manje nego što je osvojio Dukićev protukandidat u drugom krugu Marko Vučetić koji je dobio 11.210 glasova.
HDZ-ov reset i promjena smjera
Nakon što se HDZ, koji od raspada Jugoslavije vlada Zadrom, u posljednjem Dukićevom mandatu po prvi put našao u problemima s vladanjem u gradu zbog toga što nisu imali većinu u Gradskom vijeću, ususret ovim lokalnim izborima trebao im je reset i promjena smjera. To su pronašli u Šimi Erliću, donedavnom ministru regionalnoga razvoja i fondova Europske unije, koji je, uz blagoslov predsjednika HDZ-a i premijera Andreja Plenkovića, vraćen u Zadar, a ta se odluka pokazala i više nego ispravnom.
- Zahvaljujem Zadrankama i Zadranima koji su mi dali povjerenje da se mogu posvetiti Zadru 100 posto, zbog čega sam i otišao s ministarske pozicije i kandidirao se za ovako odgovornu funkciju kakva je gradonačelnika Zadra. Mi ćemo pružiti ruku svima u Gradskom vijeću jer Zadar treba imati mir i stabilnost s odgovornom većinom kako bi bio predvodnik u razvojnom smislu jer on to i zaslužuje. Mi se od sutra posvećujemo poslu i provedbi svih najavljenih projekata koje smo najavili po pitanju brige za obitelji, prostorni plan, prometni razvoj. Gubili smo razvojne prilike u podjelama u prošlom mandatu i ova podrška meni je dokaz da Zadrani žele stabilnost. Mi se ne moramo oko svega slagati, ali većina želi stabilnu upravu i moj je cilj se posvetiti tome u cijelosti s elanom i željom. Pokazali smo i pokazat ćemo otvorenost prema svima, rekao je novi zadarski gradonačelnik Šime Erlić u noći drugog kruga izbora.
Erlić je HDZ-u donio ono što mu je nedostajalo, a to je mladost i odmak od prethodnog gradonačelnika koji je, na neki način, postao simbol nefunkcioniranja gradske politike. Novi gradonačelnik u predizbornoj kampanji predstavio se građanima kao urban, pristupačan i smiren kandidat koji najviše govori o svom programu, a njegovom izbornom uspjehu zasigurno su pomogla i nova nestranačka lica koja su se našla na listi za Gradsko vijeće koja je osvojila 13 mandata, te im je potreban još samo jedan za vladajuću većinu.
Velika očekivanja SDP-a, rezultat loš
S druge strane njegov protukandidat, SDP-ov Daniel Radeta, ušao je u kampanju s velikim očekivanjima. Jašući na valu nezadovoljstva komunalnim stanjem u gradu, te problemima poput preizgrađenosti, manjka zelenila i betonizacije, SDP-ov gradski vijećnik u izbornu utrku ušao je vjerujući kako je napokon došao njegov trenutak.
Radeta će prva dva tjedna kampanje provesti nabrajajući grijehe vladajuće stranke, a druga dva ganjajući (ne)važeći listić koji bi u Gradsko vijeće uveo Roberta Modrića (Pravo i pravda). No, taj pristup nije ga doveo do željene pozicije gradonačelnika, a moguće i da je odbio dio neodlučnih birača koji su tražili od kandidata zakopavanje ratne sjekire koja je aktivna već četiri godine, te veće funkcioniranje grada, a Erlić im se predstavio kao puno uključiviji kandidat i onaj koji može donijeti mir u lokalnu politiku.
- Hvala svima koji su izašli na izbore. Ovo nije toliko loš rezultat i mi smo pojačali naš broj mandata u novom Gradskom vijeću. Čestitam Šimi Erliću na pobjedi, a mi našu borbu nastavljamo kroz Gradsko vijeće. Svaki sedmi Zadranin je izabrao gradonačelnika i to je porazno za sve nas i treba promijeniti izborni zakon, rekao je Radeta u noći izbornog poraza, ukazavši na najveći problem ovog izbornog ciklusa, a to je izlaznost građana na birališta.
Zadar zabilježio najmanju izlaznost u povijesti Hrvatske
Naime, na izbore u gradu izašlo je svega 28,87 posto birača, odnosno njih 17.885, te je Zadar je na ovim lokalnim izborima zabilježio najmanju izlaznost u povijesti Hrvatske, pokazujući kako su zapravo siti politike i političara, kako vladajućih tako i oporbenih.
Problem niske izlaznosti ponavlja se već godinama, a čini se kako je u ovom izbornom ciklusu samo eskalirao do svog vrhunca. Naravno, nije to samo zadarski lokalni problem, u cijeloj državi izlaznost je iz izbora u izbore sve niža, a ta kriza demokracije trebala bi zabrinjavati sve uključene u politički život u Hrvatskoj.
No, ako pogledamo postizborne reakcije dvaju šefova najvećih političkih stranaka, Andreja Plenkovića i Siniše Hajdaša Dončića, kriza demokracije ih ne zabrinjava previše.
Plenković: Mržnja prema HDZ-u kod birača ne prolazi
- Bitna politička poruka pojedinim oporbenim strankama i komentatorima je da je višegodišnja – potpuno promašena, kriva, netočna, ispod razine – politika plašenja birača s HDZ-om doživjela potpuni potop. Imali ste političke aktere, komentatore, čak i neke medijske aktere koji su promovirali tu tezu, ta teza ne samo da je u svojoj biti potpuno netočna, jer ne vidim da je bilo koja politička stranka bolja, kvalitetnija i da ima bolji program i ljude, ona je i sadržajno kriva, neki od najvećih promotora te teze doživjeli su potpuni politički potop i okretanje leđa birača, rekao je Plenković nakon drugog kruga izbora.
- Tako prolaze oni koji su kreirali mržnju prema HDZ-u. To kod birača ne prolazi. Kad budu imali bolje političke, ekonomske i bilo kakve druge rezultate, čak i da znaju engleski bolje od nas, možemo reći da su bolji. Birači su im dali crveni karton i sva ta politika koju su temelji na mržnji o HDZ-u ne prolazi, dodao je premijer.
Premijera politička apatija njegovih građana očito ne zabrinjava previše, njemu su najvažnije pobjede njegove stranke koja je još jednom pokazala svoju snagu, zaplavivši većinu Hrvatske, a slušajući njegove izjave neupućeni slušatelj mogao bi zaključiti kako u Hrvatskoj cvjetaju ruže po pitanju političke participacije građana i općenito demokracije, pa HDZ pobjeđuje isključivo zato što ima najbolji program i kandidate, a ne zato što ima aktivnu stranačku mašineriju koja ne propušta izbore i na taj način nemilosrdno melje svoje političke protivnike.
Hajdaš Dončić: Siguran sam da će SDP pobijediti na sljedećim parlamentarnim izborima
S druge strane, SDP-ov čelnik Siniša Hajdaš Dončić, zaključio je kako su izbori na kojima je njegova stranka izgubila u većini gradova i županija, uključujući i vjećnu “crvenu utvrdu” Rijeku, zapravo bili - uspješni.
- Ostvarena su tri cilja i imamo upravljačku ulogu u četiri županije. Posebno me veseli da je Peđa Grbin osvojio Pulu. Što reći? Nastavit ćemo slušati ljude i ispravljati mane. Znamo koje su naše prednosti i držat ćemo ih se. Vratili smo se nakon dugog niza godina, vratili smo se u Slavoniju, pobijedili smo u Orahovici. To mi je najveći dobitak kampanje, da sam upoznao veliki broj kandidata i kandidatkinja koji mogu biti načelnici svojih mjesta. Očekujem da će svojim radom kroz naredne četiri godine pokazati da znaju, ustvrdio je Hajdaš Dončić.
- Siguran sam da će SDP pobijediti na sljedećim parlamentarnim izborima, a Hrvatskoj trebaju dva mandata da se jedna hobotnica od HDZ-a makne od svih općina i gradova, dodao je predsjednik SDP-a.
Zašto Plenković i Hajdaš Dončić žive u “delulu”?
I to je u principu sve što treba znati o politici u Hrvatskoj. Predsjednik najveće oporbene stranke deluzno lamentira o vlastitoj snazi, dok je istovremeno sve udaljeniji i od mogućnosti da osvoji izbore u ulazu zgrade u kojoj živi, a premijer i predsjednik najjače političke opcije u državi likuje zbog pobjeda koje mu redovno donosi manje od 20 posto biračkog tijela, ne shvaćajući da su te pobjede zapravo Pirove, jer vode u smrt demokracije.
To je nešto što bi vladajućim i oporbenim političarima trebao postati jedan od najvažnijih problema s kojima će se suočiti, no to se po svemu sudeći neće dogoditi. Ako se u budućnosti ništa ne promijeni, SDP će, čini se, nastaviti slabjeti iz ciklusa u ciklus, manje stranke će se osipati, dok će HDZ istodobno postajati sve snažniji na krilima svoje stranačke vojske i političke apatije velike većine građana.
Takav smjer kretanja vodi samo na jedno mjesto - u jednopartijski sistem od kojeg smo pobjegli prije 35 godina, a to je možda i najgore što se može dogoditi za demokraciju jedne zemlje.
