Uskrs je najveći i najvažniji kršćanski blagdan, kojim se slavi središnji događaj kršćanstva - Kristovo uskrsnuće, koje nam nagovještava i simbolizira ponovno buđenje, rast, cvjetanje, svjetlo, a slavi se u vrijeme kada se i priroda počinje buditi. U našim su krajevima uz Uskrs vezani različiti narodni obiteljski običaji kojima se obilježava radost ovog najvećeg kršćanskog blagdana.
Prethodi mu četrdeset dana korizme kojoj je svrha duhovni rast, pročišćavanje, odricanje, unutarnje ispunjenje i priprema za Uskrs. Korizma počinje Pepelnicom, a završava pred Misu večere Gospodnje na Veliki četvrtak kojom počinje Vazmeno trodnevlje. Tijekom korizme, kršćani se posvećuju pripremi za slavljenje Uskrsa kroz različite duhovne prakse. Slušanje i čitanje Božje riječi i molitva, kao i obavezni post i nemrs na Čistu srijedu i Veliki petak, te post petkom, postaju središnji dio korizmene priprave.
Običaji na Cvjetnicu
Nedjelja prije Uskrsa poznata je kao Cvjetnica ili Nedjelja Muke Gospodnje, a označava početak Velikog tjedna u kršćanskoj tradiciji. Crkva ovim danom obilježava Isusov trijumfalni ulazak u Jeruzalem, događaj opisan u sva četiri Evanđelja, koji je prethodio njegovoj muci i smrti. Narod je dočekao Isusa mašući palminim i maslinovim grančicama te rasprostirući svoje haljine putem kojim je prolazio jašući na magarcu. Ovaj događaj simbolizira slavlje i radost, ali istovremeno najavljuje Isusovu patnju koja će uslijediti.
I dalje živi tradicija nošenja stručka grančica na blagoslov na Cvjetnicu. Obično se nose grančice masline ili isprepletene palmine grane, simbolizirajući Isusov ulazak u Jeruzalem. Još je uvijek živa i tradicija pletenja maslinovih grančica, a čije radionice svake godine organizira i održava Etnološki odjel Narodnog muzeja Zadar. Osim toga, u nekim je mjestima prisutan i običaj djevojačkog umivanja cvijećem.
Veliki tjedan
Cijeli tjedan koji prethodi Uskrsu predstavlja svojevrsnu pripremnu fazu za veliki blagdan. Počevši od čišćenja doma, pripreme kolača, posta kao duhovne prakse, podsjećajući vjernike na važnost obraćenja i pripreme duha za Uskrs. Uz to, razni običajni događaji poput farbanja jaja, izrade uskrsnih dekoracija ili sudjelovanja u obiteljskim obredima doprinose stvaranju posebnog ozračja iščekivanja i radosti uoči blagdana.
Na Veliki petak, kršćani obilježavaju Kristovu muku, smrt i ukop. To je dan strogog posta i nemrsa u kršćanskoj tradiciji. Vjernici sudjeluju u obredima koji se održavaju u crkvama, kao što su obredi Muke Gospodnje, Križni put, te liturgija Kristove muke i smrti.
Tradicionalna praksa je odlazak na svečano vazmeno bdjenje na Veliku subotu, koje označava pripremu za Uskrsno jutro. Blagdanski pripremljena jela i kolači postaju središnji dio obiteljskih okupljanja, dok se njihov blagoslov obavlja u uskrsnoj košari na Veliku subotu. Pogača je neizostavan dio uskršnje tradicije, a njezina priprema često je obiteljski ritual koji povezuje generacije i čuva kulturnu baštinu.
Za Uskrs se obično odlazi na jutarnju misu kako bi se proslavilo Kristovo uskrsnuće, nakon čega se obitelji okupljaju za blagovanje tradicionalnih jela poput šunke, jaja, pogače, mladog luka, rotkvica i drugih specijaliteta. Za ručak se najčešće tradicionalno objeduje pečeno meso s krumpirima, a u našim krajevima posebice pečena janjetina.
Tijekom uskršnjeg doručka, tradicionalno slijedi i natjecanje u tucanju jaja, što posebno razveseli najmlađe. U toj igri, svatko uzima svoje jaje i odabire protivnika. Pobjednička pisanica je ona koja ostane netaknuta nakon cijelog kruga tucanja.
Simbolika bojanja jaja
Uskrs donosi sa sobom bogatstvo pučkih običaja koji obuhvaćaju različite oblike izražavanja vjere i tradicije. Molitve ispunjavaju domove vjernika, prateći ih kroz korizmu i Uskrsno bdjenje, dok procesije prolaze ulicama, noseći simbole vjere i nadu u uskrsnuće.
Mnogi su se običaji zadržali i danas, čuvajući bogatu tradiciju i simboliku blagdana. Obojena jaja, poznata kao pisanice, predstavljaju jedan od najstarijih simbola Uskrsa, čije korijene možemo pratiti sve od 13. stoljeća. Ovaj običaj potječe iz poganskih običaja u kojima su jaja simbolizirala obnovu i život koji se rađa s proljećem.
Naši su stari obično koristili prirodne boje za bojanje jaja, budući da umjetne boje tada nisu bile dostupne. Najčešća boja bila je crvena, koja se dobivala od ljuske crvenog luka, korijena cikle ili ljubičastog kupusa.
Jaja su se također kuhala s lišćem i laticama određenog cvijeća, te bi tako naši stari dobivali pisanice s različitim motivima. Svaka boja ima i svoju simboliku, pa je tako crvena simbol radosti, duhovnosti, nade i ljubavi, žute pisanice predstavljaju čistoću i mladost, bijele označavaju rođenje i čistoće, plave simboliziraju pobožnost, vjernost i iskrenosti, dok su zelene simbol besmrtnosti, nade, zdravlja i plodnosti.
