Sudeći po konferenciji za novinare na kojoj je Daniel Radeta i službeno promoviran u stranačkog kandidata za gradonačelnika, cijela bi se kampanja zadarskog SDP-a mogla najaviti jednom rečenicom s tri glavna junaka. Piši “Šime Erlić”, čitaj “Mali od Novice”, pamti Andrej Plenković”.
Depersonalizacija Šime Erlića
-Mali od Novice je sasvim nebitan u ovoj priči. Jasno je da s malim od Novice pada i Plenković. Mislim da je ovo zapravo izbor između HDZ-ovog Zadra i Zadra koji želi promjene, a mali od Novice je tu nebitan lik koji se pojavljuje kao lakmus papir za sva nedjela koja je HDZ napravio u ovom gradu. Svi jako dobro znaju tko je to, svi znaju tko je Novica i njegov mali, podvukao je Radeta.
Očigledna je Radetina namjera da depersonalizira Šimu Erlića i da ga kao konkretnog protukandidata svede na apstraktnu, gotovo slučajnu pojavu, a da oštricu svojih nastupa okrene prema premijeru Plenkoviću i padu rejtinga vladajuće stranke na državnoj razini, pa da jašući na tom “nacionalnom valu” dokrajči vlast HDZ-a u Zadru.
Okvir te predizborne strategije postavio je predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić konstatacijom da “promjene u Hrvatskoj počinju s promjenama u Zadru”. Tek će se vidjeti je li Hajdaš Dončić time predimenzionirao važnost ishoda zadarskih izbora za odnos snaga između dvije najveće stranke i je li na Radetina leđa svalio višak tereta i odgovornosti tjerajući “lokalnog igrača” na “nacionalnu utakmicu”. Hajdaš Dončićevo pojavljivanje u Zadru, već na prvoj konferenciji za medije, u kombinaciji s izborom strategije “udara na Plenkovića”, sugerira da će se za vrijeme kampanje u Zadru učestalo pojavljivati “jaki igrači” stranačkog vrha. Posebno ako Radeta uđe u drugi krug protiv Šime Erlića.
Ukazivanje predsjednika Milanovića?
Tako bi se, s jedne strane, lokalnim izborima dala nekakva nacionalna nota, a s druge se strane računa da će autoritet SDP-ovih “senatora” barem donekle pokriti očigledni liderski deficit i manjak osobne političke karizme Daniela Radete. Zato se ne čini suludim prognozirati da u kampanju za gradonačelnika Zadra, naravno na strani Daniela Radete, bude uključen i Zoran Milanović čija bi sugestija i potpora Radeti mogli ostaviti nekakvog traga i kod dijela lokalnih birača izvan izbornog tijela SDP-a. Milanovićev nedavni rezultat u utrci protiv HDZ-ovog Dragana Primorca pokazuje da aktualni predsjednik za takvo što ima dovoljno političkih resursa, ali je pitanje može li makar djelić njegove karizme biti materijaliziran u izbornom rezultatu Daniela Radete.
Jer, ako je meritorna anketa po kojoj je SDP po prvi put pretekao HDZ, onda ne treba zanemariti da ankete u “personaliziranom sudaru” Radete i Erlića još uvijek prednost daju kandidatu HDZ-a, s tim što Radeta u pretpostavljenom drugom krugu ima pravo računati na veći rast biračke podrške, pod uvjetom da je “antihadezeovsko raspoloženje” makar približno onome iz vremena predsjedničkih izbora.
Akcija mladih želi Željka Rogića
Na “antihadezovskoj strani” će se i ovog puta pojaviti Akcija mladih. Ako ste među kandidiranima očekivali sva “četiri jahača” Akcije mladih (Marko Pupić Bakrač, Ante Rubeša, Marjana Botić i Roko Tadin) – prevarili ste se. Trenutni izbor “akcijaša” za gradonačelničkog kandidata je Željko Rogić, bivši predsjednik Općinskog suda u Zadru. S Rogićevim imenom u AM-u su baratali i pred četiri godine, ali je Rogić još bio sudac, pa se nije mogao upustiti u politiku. Sada to kao odvjetnik može, no krajnje je neizvjesno ima li u njemu još dovoljno energije i snage da se fokusira na predizbornu kampanju koja bi, kao i Rogićev pokušaj preslagivanja korumpiranog zadarskog pravosuđa, mogla završiti kao još jedan sizifovski izazov.
Za zamjenicu gradonačelnika Akcija mladih želi kandidirati zadarsku redateljicu Maju Šimić, dok bi visoko mjesto na listi za Gradsko vijeće zauzeo Ante Rubeša. Pupić Bakrač i Botić, ne zna se u kojem rasporedu, pokrili bi mjesta kandidata za župana i dožupana.
S tim kadrovskim paketom i s namjerom širenja “antihadezeovskog bloka”, “akcijaši” su obavili razgovor s Enijem Meštrovićem pokušavajući ga nagovoriti da zajednički podrže Rogića i Šimić. Ali, taj je razgovor propao, a naknadno se ispostavilo da je krajnje upitno hoće li se Meštrović ovog puta uopće pojaviti na izborima.
Prije četiri godine ostvario je senzacionalan uspjeh, ali se pokazalo da zadarski performer nije bio spreman za surovi svijet lokalne politike u kojemu je neusporedivo lakše znati što ne želiš nego imati viziju, kadrove i načine ostvariti ono što želiš. Svijet lokalne politike se nije promijenio, promijenio se Meštrović, s dubokim energetskim minusom nakon četiri razočaravajuće godine, on više nema što ponuditi, a izgledi da se pojavi i na izborima 2025. godine svedeni su na simboličkih jedan posto, kao preostali trag odgovornosti prema bivšim biračima. Ali, jedan posto nije nula...
Opasne teme - potencijal u kampanjama
Mada bi se Meštrovićevim izostankom smanjio broj lokalnih “antihadezeovskih lista”, broj “antihadezeovskih” afera izravno povezanih s lokalnim HDZ-om se ne smanjuje. Dvije se teme ovih dana, još relativno tiho, ali itekako uočljivo valjaju Zadrom noseći sa sobom tone godinama nakupljanog mulja koji ima ogroman politički potencijal iskoristivosti u predizbornoj kampanji. Jer, nema nikakve dileme jesu li “povratak Rena Sinovčića” i brutalni rat za koncesije na pomorskom dobru prvorazredne političke teme ili nisu.
Jesu i to u toj mjeri da će se u narednih sedam-osam dana pretvoriti u svojevrstan test političkog instinkta za sve koji stvarno žele “srušiti utvrdu HDZ-a”. “Reno se vraća” i “Bitka za pomorsko dobro” su horror blockbusteri sezone u kojima sve pršti od sicilijanskih pritisaka, ozbiljnih prijetnji, mafijaških likova dobro poznatih policiji, višestrukih igrača, špijuna, ucijenjenih “uglednih građana”, izdajica.. Ako je nogomet najvažnija sporedna stvar na svijetu, “lagodno ubiranje profita na pomorskom dobru je najvažnija stvar u Zadru, industrija koja ovdje nikada nije bila sporedna.
Zahvaljujući lokalnim medijima, ove su “krater teme” već otvorene i načete, iz njih bi mogla prokuljati prljava magma zabetoniranog i od očiju javnosti skrivenog višedesetljetnog simbiotskog aranžmana nekolicine “kontroverznih poduzetnika” i lokalne politike. Kažu da s vrha brda svaka staza vodi nizbrdo, ovdje s vrha užarenog kratera svaka staza prečicom vodi prema stranci na vlasti. Dovoljno je pogledati tko kontrolira proračune na koje se oslanja velika većine nogometnih klubova i tko sudjeluje u postupcima dodjele koncesija na pomorskom dobru. Bez HDZ-a, brojni klubovi bi se odavno udavili čak i u dugovima za vodu, a bahati vlasnici vječnih koncesija “u pola cijene” na najatraktivnijem dijelu gradske obale, odavno bi bili svedeni na dva-tri kvadrata nekakvog kioska s “pogledom na more” u daljini. Bez lokalne politike, ni “stari” Reno Sinovčić ni njegov eventualni “povratak” na čelo Županijskog nogometnog saveza ni u snu ne bi bili mogući niti bi silni kvadrati javnog pomorskog dobra tolike godine za sitan novac funkcionirali kao zlatni rudnik za probrane i podobne koncesionare.
Ako to nisu političke teme za dizane temperature predizborne kampanje, ima još: nad glavama “zbunjenih građana” pojavljuju se upitnici od stotinjak kilograma - što su sve te godine radili policajci, tužitelji i cjelokupno ovdašnje pravosuđe?!
